Poprilično sam siguran da je većini mojih vršnjaka od “prezasićenosti” ovom temom sve ovo što ću reći totalno irelevantno, te vjerovatno ovo neće ni pročitati. Ali, koji je razlog?
Mislim da su migranti u BiH bili najrealniji i najdirektniji šamar za cijelo naše društvo.
Pokazali smo da smo puni predrasuda od samog početka svih ovih dešavanja, a da ne pričam o odbojnosti kakvu je većina uzgojila prema istim.
Po ne znam ni ja koji put smo pokazali da smo spremni kategorizirati kompletnu skupinu ljudi, koji zasigurno nisu u situaciji u kakvoj jesu jer im je to želja-i svi mi to znamo, ali također da smo spremni stvoriti stereotip zbog nekolicine nemilih događaja na ulicama bosanskohercegovačkih gradova. Ali, po meni, i najgora stvar koju smo svi kao kolektiv dopustili je da nam mediji plasiraju laži, da nam dopru do mozga najbanalnijim primjerima indoktrinacije i okrenu nas protiv ljudi u nevolji.
Ovom prilikom moram spomenuti CAT ekipu iz Tuzle koja je kompletnu svoju kampanju posvetila baš migrantima u svom gradu i srušila sve “zidove” koje smo mi postavili.
Međutim, prije svega, pokazali su da među nama još uvijek ima ljudi.
Prizori gladne djece i uplakanih majki, očeva koji ne prose, već iz dostojanstva prema sebi nalaze načine da zarade neku paru-pa makar i prodajom maramica. Normalan čovjek ne može ostati ravnodušan na takve prizore, i MORA biti svjestan da je to situacija u kojoj se bilo ko od nas može pronaći i prije nego što mislimo.
Mlad sam, nisam osjetio bol rata, neimaštine, gubljenja voljenih osoba i stvarno ne mogu reći da znam kroz šta su naši roditelji prošli, međutim vjerujem da je baš njima dosta lakše pojmiti sve ovo i imati predstavu kroz šta migranti prolaze trenutno.
Ako sam u pravu, vrijeme je da pređemo s riječi na dijelo!
Olakšat ćemo i sebi, a pogotovo njima.
Autor: Adnan Karamujić
Ako si preskočio/la neku epizodu “Glasa mladih”, evo ih ovdje:
Broj 1
Glas mladih – Učenik VS. Profesor
