Za Novi dan govorio je jedan od glumaca svjetski popularne serije La Casa de Papel, srbijanski glumac Darko Perić.
Ova popularna serija ima četiri sezone, a o tome kako se snalazi u izolaciji u Barceloni, gdje danas živi ovaj glumac, kazao je kako i nije toliko strašno, s obzirom na snimanja, te da su svi koji učestvuju u snimanju, u nekoj vrsti izolacije te su navikli na izolaciju u seriji.
“Na ovu izolaciju u stvarnosti se navikavamo. Danas je mjesec dana otkako smo u Španiji u izolaciji, navikavamo se“, rekao je.
“Ja sam jedan od onih privilegovanih jer se premijera desila u ovoj izolaciji tako da ja već jedno tri nedjelje radim svaki dan po dva intervjua dnevno. Svijet je krenuo stranputicom, sve je išlo brzo. Ja lično nisam stajao zadnjih tri, četiri godine – ako nisu bila snimanja, onda su festivali, utakmice, nisam stajao i odjednom prije mjesec dana primoran sam da stanem“, kazao nam je.
O popularnosti kaže da je “uspjeh kao Ajsberg – ljudi vide samo ono iznad vode a ne vide ispod vode“.
“Ja se bavim glumom u Španiji jedno 12 godina profesionalno, amaterski od kad znam za sebe. Sa filmovima sam krenuo 2007. i ako pogledate moj IMDB vidjećete dosta serija i nekoliko filmova, ali Casa del Papel je otvorila vrata svjetske slave. I ne samo meni nego i svim glumcima iz serije. Niko nije znao nijednog glumca iz serije prije Case del Papel“, komentarisao je Perić.
“Uvijek citiram Jima Carreyja: ‘Ja bih svakom čovjeku dao par dana da bude bogat i slavan da vidi da to nije sve’. Također je to sažeo i Rambo Amadeus ‘A otkako sam došao do slave i para, puštaju me preko reda da kupim cigara“, komentarisao je slavu Perić.
Govorio nam je i o svom putu do Španije.
“Ja sam generacija ‘70-ih, moje djetinjstvo su ‘80-e – za mene su bile zlatne i imam najbolje sjećanje na njih. Onda adolescenija i ‘90-e, te proklete ‘90-e, da se nikad ne ponove. Kad sam završio osnovnu školu ‘91. godine, želja mi je bila da upišem školu za animaciju jer sam od malena volio da crtam, i tada je u Zagrebu bila jaka škola za animaciju, ali počeo je rat i Zagreb je odjednom postao dalek kao Vancouver i ja sam na nagovor roditelja upisao Srednju veterinarsku školu i tako stavio u fioku moje snove i onda sam poslije srednje u Rumuniji upisao Veterinu. Tamo sam upoznao prijatelje iz Novog Sada koji su studirali na Akademiji za film i glumu i tu smo krenuli zajedno da snimamo kratkometražne filmove. Iz Bukurešta u Rumuniji sam prešao u drugi grad i tu sam radio s drugim umjetnicima, imao sam bendove i kad sam diplomirao na Veterini, zaposlio sam se i plata mi je bila 70 maraka, a kirija 80 i vidio sam da nema velike svrhe od toga i krenuo u Njemačku. Stigao sam u Berlin i vidio sam nešto sasvim drugo, otkrio sam pravi ‘underground’ i tu sam izvukao dječačke snove o glumi i tu sam gdje sam“, ispričao je za N1 Perić.
Preuzeto sa: http://ba.n1info.com/
