Kada se za nekoga kaže da ima sindrom Petra Pana, misli se na odraslu osobu koja ne preuzima odgovornosti u skladu sa njenim godinama i dužnostima. Izraženost karakteristika može varirati, ali je suština u tome da se osoba nalazi pred vratima odraslog doba, a nikako da ih otvori i zakorači dalje svojim putem. Ponekad se pogrešno tumači kroz njegovanje nekih hobija vezanih za djetinjstvo, izražen humor ili druge tendencije vezane za dječji uzrast. Pogrešno tumačenje može biti povezano i sa ozbiljnim medicinskim stanjima koja imaju jasne dijagnostičke kategorije, kao što su depresija ili bolesti zavisnosti.
Šta mogu biti uzroci sindroma Petra Pana?
Ne postoji jasan, tačan razlog koji bi omogućio razumijevanje navedenog sindroma. Različite teorije pokušale su da objasne moguće faktore, koji se ne mogu uzeti kao potpuna objašnjenja. Neke osobe koje su preživele iste okolnosti ipak neće razviti neodgovorno ponašanje.
- Nedostatak discipline i granica tokom odrastanja
Nejasne granice, previše zaštitnički odnos roditelja prema djetetu uz izostanak učenja o životnim vještinama, može dovesti do izbjegavanja odgovornosti. Zapravo je riječ o šoku koji osoba doživljava prelazeći iz faze kada je roditelj činio sve, kada je bila zaštićena i izolovana od bilo kakvih dužnosti i odgovornosti, u fazu kada se mora sama pobrinuti za sebe. Iznenadni preokret u zahtjevima mogao je imati i drugačiji scenario: postepeno uvođenje u svijet odraslih, učenje veština i postepeno preuzimanje odgovornosti. Kao reakcija na nastali šok može se javiti izbjegavanje obaveza i konstantna očekivanja od drugih, što sprječava prelazak u stadijum funkcionalne odrasle osobe. - Zlostavljanje u djetinjstvu nalazi se na drugom kraju kontinuuma. Odrasle osobe koje su preživele bilo koji oblik zlostavljanja u djetinjstvu mogu imati osjećaj da treba nadoknaditi djetinjstvo, jednom kada se dosegne odraslo doba. Kako su konačno van domašaja zlostavljača, imaju moć i kontrolu nad sopstvenim životom. Umjesto da je usmjere ka funkcionalnom odraslom dobu gde će štititi sebe, mogu regresirati kroz oživljavanje neispunjenih potreba iz detinjstva.
- Nostalgija ka djetinjstvu
Kao prirodna pojava, kroz osvrtanje na faze odrastanja i značajne momente u njima, nalazi se u iskustvu svih ljudi. Problem nastupa kada se osoba previše fokusira na stvari iz prošlosti, navodeći je kao mnogo ljepši period od sadašnjosti i budućnosti. Ovakvo razmišljanje sputava zdrave adaptacione procese i daje iskrivljenu sliku realnosti. - Ekonomska nesigurnost
Ukoliko je procjena ličnih kapaciteta u neskladu sa realnim postignućima, može doći do potrebe da se načini bijeg od realnosti. - Nedostatak vještina za odraslo doba
Nevezano za nivo obrazovanja, neke vještine i odgovornosti mogu promaći i ostati nenaučene. Plaćanje računa, kazni, pravilno raspolaganje prihodima i slično, teme su koje se ne obrađuju u školama i na fakultetima. Obrazovanje ipak ima značajan uticaj kroz učenje o odgovornostima, ulaganje truda, izlaganje frustracijama, raspolaganje vremenom.
Kakva ponašanja ispoljavaju osobe sa sindromom Petra Pana?
Neodgovornost, nestalnost, egocentrično ponašanje, odlaganje obaveza i životnih zadataka, nezreli mehanizmi odbrane neke su od karakteristika. Korisno je najprije odbaciti druga, medicinski jasno definisana stanja koja mogu imati neke sličnosti.
Nedostatak motivacije da se nađe posao, da se uloži trud kako bi se ostvarili finansijski i profesionalni ciljevi, ostavljanje prostora za bijeg od realnosti kroz previše česte promjene poslova ili nepuno radno vrijeme. Osim posla, riječ je i o drugim načinima unaprjeđenja ličnosti koji se izbjegavaju. Procjena potencijala je nerealna, kao i planovi za njihovo ispoljavanje, sve mnogo više liči na sanjarenje.
Neadekvatno reagovanje na stresne situacije : Odrastanje znači i razvoj drugačijih mehanizama odbrane ličnosti od onih koji su postojali u djetinjstvu. U ponašanju se neadekvatni mehanizmi odbrane ispoljavaju kroz odbijanje da se sa problemom suoči, da se razriješi, da se uvidi dio sopstvene odgovornosti i u nastanku i u rješenju problema. Ovaj obrazac se ponavlja kroz impulsivne reakcije, vikanje, projektovanje odgovornosti na druge, negiranje ili umanjivanje odgovornosti.
Teškoće sa vezivanjem : želja da se vezivanje izbjegne- ispoljava se kroz česte promjene partnera i mnoštvo kratkotrajnih veza. Iako, česte promjene partnera ipak nisu nužna karakteristika. Ukoliko dobija bezuslovnu ljubav, jednaku roditeljskoj, osoba može ostati sa jednim partnerom. Takva veza sama po sebi ne znači rast i razvoj, naprotiv, sputavajuća je za oba partnera.
Zavisnost od alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci može biti dio obrasca bijega od realnosti, kako sama zavisnost po sebi predstavlja izbjegavanje odgovornosti i nedostatak samodiscipline. Ovo je možda dobar primjer kako osoba, bježeći od odrastanja, može ući u bolest i njene mnogobrojne razorne posljedice.
Nepouzdanost kao konstantni obrazac ponašanja, obećanja se ne ispunjavaju, postoji mnoštvo opravdanja zašto nešto nije učinjeno. Također, odgovornost se uprkos predočenim dokazima uporno negira.
Da li je moguće napustiti ulogu Petra Pana?
Postepeno uvođenje koncepta života odrasle osobe, dužnosti i odgovornosti, traženje posla, pravljenje plana sa jasnim vremenskim okvirom, predočavanje posljedica neispunjenih zadataka mogu biti od značajne pomoći.
Uklanjanje distrakcija, socijalnih mreža, igrica, kontrolisanje drugih problematika ako postoje (problematično pijenje ili zloupotreba psihoaktivnih supstanci), omogućava fokusiranje na potrebne i poželjne aktivnosti.
Psihoterapija, posebno terapija parova ili porodična terapija su preporučene i mogu biti od velike pomoći. Motivacija da se načini promjena i uvid da su ponašanja nekorisna, nužan su dio psihoterapijskog procesa.
vaspsiholog.com
