Mnogo toga utječe na odlazak i svako od nas najbolje zna šta mu godi i kakve poglede ima na svijet, šta su mu prioriteti, ambicije i planovi.
U jeku brojnih odlazaka zdravstvenih radnika iz naše zemlje prava je rijetkost čuti da su se neki odlučili ostati.
Jedan od takvih je 33-godišnji dr. Faruk Aganović, ljekar opće prakse koji je rodni Lukavac u Tuzlanskom kantonu zamijenio Hercegovinom te je zaposlen u Domu zdravlja Konjic.
Porodica i prijatelji
Dr. Aganović je za “Avaz“ objasnio zašto se po završetku fakulteta odlučio ostati u svojoj domovini, a ne ju zamijeniti Njemačkom ili nekom drugom zemljom.
– Danas kada je odlazak u Njemačku ili neku drugu zapadnu zemlju nikad lakši, odlučio sam se da ostanem u BiH iz više razloga. Na prvo mjesto stavio bih porodicu i prijatelje, kao nešto što je teško nadoknaditi nakon odlaska iz zemlje.
Drugo, tu su naš narod, običaji, poštovanje, rahatluk, ljepota naše zemlje. A želim i da pomognem da idemo naprijed, da popravimo stvari, da ispravljamo nepravdu, pa, koliko je moguće, da život učinimo ljepšim i boljim – kazao je dr. Aganović.
Razmišljao je, kaže, o odlasku, pogotovo tokom studija, ali danas se ta ideja skoro pa ugasila.
Posljednja opcija
– Kažem skoro, jer uvijek negdje ostavljam to kao posljednju opciju do koje, nadam se, neće doći. Mnogo je mojih kolega i kolegica napustilo BiH i sreću potražilo u Njemačkoj. Također, dosta drugova koji nisu u zdravstvu sada je situirano van Bosne.
To je takav trend i siguran sam da će ih biti još više. Mnogo toga utječe na odlazak i svako od nas najbolje zna šta mu godi i kakve poglede ima na svijet. Šta su mu prioriteti, ambicije i planovi – istakao je dr. Aganović.
Prvi smo u kukanju
Kada je u pitanju trenutna situacija u BiH, ističe kako nije zadovoljan.
– Može to mnogo bolje, ali nije sve ni tako crno, kako se kod nas voli predstaviti. Svako od nas mora doprinijeti da bude bolje, svako se pojedinačno mora promijeniti nabolje da bi zajednica bila bolja.
Tu prvenstveno mislim na radnike (neradnike). Uhljebe koji dolaze na posao samo da im prođe radno vrijeme i da dočekaju kraj mjeseca i plaću. U Bosni se nikad bolje nije živjelo, koliko god se to nekome ne sviđalo što kažem, ali ja, kako vidim, ljetuje se, zimuje se, auta nikad više, parkinga nikad manje.
Porodice po dva auta imaju i sad da ne nabrajam. Prvi smo u kukanju – ističe ovaj mladi ljekar.
Ima mjesta za napredak
– Ne možemo se mi porediti s Njemačkom, Austrijom, Švicarskom i slično. Te zemlje su bogate od pamtivijeka i uvijek je bilo i bit će bolje raditi tamo nego kod nas.
Mjesta za napredak ima i na tome treba raditi, mi smo mala zemlja u kojoj ima sasvim dovoljno novca za sve, ali je taj novac vrlo loše raspoređen.
Medicinski
fakultet završio je u Tuzli, gdje je i rođen. Živio je Lukavcu, a posljednje tri godine živi i radi u Konjicu.
Preuzeto sa Dnevni Avaz
„Ova objava je nastala u okviru Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative(BHRI) projektom, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Austrijske razvojne saradnje.“
