U Bosni i Hercegovini, kleveta i uvreda su sve do 1999. godine potpadale pod Krivični zakon. Tačnije, u zemljama bivše Jugoslavije, posebno je član 133. Krivičnog zakona, nazivan “verbalni delikt” korišten za obračunavanje sa neistomišljenicima, i brojni su primjeri kada su građani osuđeni na zatvorske kazne zbog navodnog kršenja odredbi ovog člana. Kada su početkom XXI vijeka kleveta i uvreda dekriminalizovana, zakoni o zaštiti od klevete su ocijenjeni kao dobro skrojeni i u skladu sa međunarodnim standardima slobode izražavanja, pa je prema indeksu medijskih sloboda BiH zauzimala veoma visoko mjesto, što je doprinosilo demokratizaciji društva.
Formulacije korištene u Nacrtu Krivičnog zakonika RS široko postavljaju definicije krivičnog djela. Imajući u vidu da se kriminalizuje govor, tekst ostavlja značajan prostor za različita tumačenja različitih odredaba, koje mogu dovesti do neujednačene primjene zakona i narušiti pravnu sigurnost. Također, imajući u vidu kombinaciju širokih formulacija i visokih kazni, ove formulacije imaju potencijalno vrlo značajan chilling effect. Iako je pitanje legitimnog cilja u pravilu formalnost u praksi ECtHR-a, način na koji je Nacrt pozicioniran u javnom diskursu ostavlja sumnju u intencije zakonodavca. Osnovi za isključenje protivpravnosti preuzeti iz KZ SFRJ ne doprinose uklanjanju potencijala za neujednačenu primjenu, odnosno ne pružaju zaštitu od manjka pravne sigurnosti i chilling effecta. Krivična odgovornost za klevetu i uvrede u RS bi predstavljalo dodatni instrument za vođenje strateških postupaka protiv javnog sudjelovanja (SLAPP), a što bi rezultiralo sa autocenzurom među novinarima, aktivistima, akademskim radnicima i građanima.
U konačnici, to bi dovelo do osiromašenja javne rasprave o temama koje su od javnog interesa, te spriječilo novinare i aktiviste da vrše svoju funkciju čuvara javnog interesa (public watchdog). Kriminalizacija klevete i uvrede u RS bi bila protivna standardima koje su razvili EU, CoE, OSCE i UNESCO. Zakonodavac ne može izignorisati postojanje konsenzusa na nivou ovih organizacija o nužnosti dekriminalizacije klevete, a posebno ne može zanemariti stav Evropske komisije o dekriminalizaciji. To posebno, ako imamo u vidu obavezu harmonizacije prava BiH sa pravom EU i međunarodnu obavezu entiteta da pomognu BiH prilikom izvršenja njenih obaveza u procesu EU integracija.
Cilj ove intervencije jeste pojasniti pravne posljedice klevete u domaćem pravu, objašnjavajući položaj u kojem će biti mediji i svi drugi članovi društva koji mogu biti procesuirani u slučaju da dođe do kriminalizacije klevete. Dodatno je cilj da se ukaže na pravne posljedice izmještanja postupka za razmatranje klevete iz parničnog postupka u krivični postupak i ukazati na poteškoće koje će osumnjičeni/optuženi imati.
Analiza je dostupna ovdje
Analiza na engleskom jeziku je dostupna ovdje
Preuzeto sa: mpi.ba
„Ova objava je nastala u okviru Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI) projektom, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Austrijske razvojne saradnje.“
