Performans je oblik konceptualne umjetnosti u kojem se na neortodoksni način reprezentira stvarnost. Može biti kombinacija više elemenata iz raznih umjetnosti, te kao takva, nosi svoje značenje i/ili poruku.
Poenta performansa je da tom porukom pomene neki društveni segment, te da se, ako je moguće, skrene pažnja na taj segment. Osim u promoviranju stvari koje su ilegalne po svim zakonima koje postoje, performansi ne nose nikakvu negativnu konotaciju, te svaka negativna konotacija koju publika protumači isključivo je rezultat njenog poimanja svijeta. Drugim riječima, ako u nekom reprezentovanju stvarnosti pronađete negativnu konotaciju, onda je to samo i isključivo vaš problem.
Primjera za ovo imate koliko god želite, i ja ću vam samo pomenuti neke:
– Sokrat je ubijen od strane Atinjana jer su smatrali da im on kvari omladinu, iako on danas važi kao otac filozofije
– Giordano Bruno je ubijen od strane katoličke crkve jer su njegova filozofiranja smatrali heretičkim
– Zbog filma “Posljednje Kristovo Iskušenje” čovjek se s kamionom zabio u kino koje je prikazivalo taj film; takođe, crkve širom svijeta su masovno osuđivale film zbog načina na koji je Isus prikazan, iako su autori striktno naveli da se ne radi o biblijskoj adaptaciji nego slobodnom tumačenju Isusovog lika
– Performans u Tuzli u kom su građani klečali na jednoj nozi u znak borbe protiv rasizma naišao je na većinske loše kritike.
Ja bih da se zadržim na ovom posljednjem. Subjektivna evaluacija ovog performansa je nešto na šta svaka osoba, naravno, ima slobodu, te ovo nije kritika nečije slobode izražavanja. Ovo je najprije kritika mentaliteta koje je prouzrokovalo loše kritike performansa u Tuzli. Osim subjektivnih mišljenja, niko nigdje nije naveo nijednu validnu negativnu stvar ili negativnu posljedicu koju ovaj performans izaziva ili može izazvati.
No zato, jedva se je dočekalo da se hejtuje, da se prospe neodobravanje s komentarima koji su, ako samo bolje pogledate, produkt ničega drugoga doli balkanskog mahalanja. Volio bih da se navede makar jedan jedini, logički smišljen i validan razlog za ne pružiti podršku makar poruci koju performans šalje, ako je njegova forma per se upitna, ili krindž, ili sramoćenje, ili nešto četvrto.
Ljudi koji nikada neće priznati da balkansko mahalanje nije izašlo iz njihove psihe, bili su najveći protivnici ovog poteza iz Tuzle. Kakva je tačno razlika između mahalaša koji na kafama i pivama seru po svom uspješnom komšiji, i između ljudi koji su masovno srali po ovom današnjem performansu u Tuzli?
Jeste, priznajem, ovo klečanje nema neki uticaj, rasizam, nacionalizam, ksenofobija u BiH ni u svijetu neće magično nestati nakon ovoga, ali je ovih 10-ak osoba u Tuzli javno reklo da se svemu tome protive.
Zar je problem podržati ovakvo nešto? Ili, ako nećete podržati, zar je problem ne posrati se po njihovom potezu, koji donosi 0 (nula) pogoršanja našem sveopćem stanju u društvu?
Pa upravo od vas, koji ste hejtali ovo, se očekivalo da budete sirova snaga i podrška ovom, istina banalnom ali potpuno pozitivnom potezu. Na njihovo klečanje, po svim pravilima zdravog razuma, trebao je da se desi pozitivan odgovor. Negativne konotacije, negativna tumačenja su stoprocentno ogledalo vašeg sopstvenog mentalnog stanja, i upravo to mentalno stanje usporava nastajanje društvene anti-teze u sranju od okoline u kojoj se nalazimo.
Na kraju dana, zapitajte se šta se desilo: ljudi u Tuzli su uradili nešto što izgleda banalno, bazično i bezveze, ali nikome i nikako nisu pogoršali već užasno stanje. Oni koji su pogoršali to užasno stanje bili ste vi koji ste, umjesto podrške, beskrupulozno istresli mahalaški i binarni mentalitet za koji ste toliko uvjereni da ste ga prevazišli.
A sve to ste postigli internet ratovanjem dok u svom rezimeu imate nula aktivnosti za poboljšanje stanja u kom se nalazimo.
Autor: Mustafa Musa Sejdinović
Blog ustupljen sa: Tragač za istinom.
