Okružni sud u Istočnom Sarajevu je 22.juna ove godine ukinuo prvostepenu presudu Osnovnog suda u Višegradu sudije g. Osmana Rahmanovića kojom su direktor, pedagog i još osam profesora Srednjoškolskog centra Rudo oslobođeni krivice za nesavjestan rad u službi kada su prekršena prava učenika Slavka Mrševića.Naloženo je ponovno suđenje, a nova presuda treba da bude donesena u skladu s dokazima. Direktor i pedagog Srednjoškolskog centra Rudo su optuženi jer su iznijeli tvrdnju da učenik Slavko, koji ima Aspergerov sindrom– jedan od blažih oblika autizma, ne može imati zaključnu ocjenu, a osam profesora zbog toga što su protivzakonito prestali da ocjenjuju učenika. Slavku nije izdato svjedočanstvo i izgubio je status učenika.
Rukovodstvo škole i profesori su nesavjesnim radom propustili da preduzmu mjere inkluzije učenika sa posebnim potrebama u redovnu nastavu, a što je regulisano odgojno-obrazovnim dokumentima, konvencijama o ljudskim pravima, a između ostalog i Pravilnikom o vaspitanju djece s posebnim obrazovnim potrebama u osnovnom i srednjem obrazovanju Republike Srpske. Podsjetićemo da je još 1994. godine u sklopu UNESCO-ve svjetske konferencije donesena “Izjava i Okvir” a kojim se promoviše pravo svakog djeteta bez obzira na njegovo fizičko, intelektualno, emocionalno, socijalno, jezično ili drugo stanje da bude uključeno u odgojno-obrazovni sistem, odnosno u redovne škole.
Navedeno se odnosi na djecu s poteškoćama u razvoju i nadarenu djecu, djecu sa ulice i djecu koja rade, djecu iz udaljenih krajeva i iz nomadskih populacija, djecu iz jezičnih, etničkih ili religijskih manjina i djecu iz drugih područja ili grupa koje su u nepovoljnom položaju ili su marginalizirani.Pod inkluzijom se podrazumijeva uvažavanje različitosti svakog pojedinca, uključenosti svih u društveni sistem, a time i pristup obrazovanju kao jednom od ključnih ciljeva svake zemlje i svakog naroda.
Birokratijom do diskriminacije
Slavko je upisan u prvi razred u Srednjoškolski centar Rudo 2015. godine sa željom da postane tehničar drumskog saobraćaja. Nakon nekoliko mjeseci pohađanja nastave sa statusom redovnog učenika, škola je počela tvrditi da Slavko nema pravo na četverogodišnje školovanje kada su ga protivzakonito prestali ocjenjivati, a potom mu je onemogućeno prisustvo nastavi. Unatoč takvom birokratskom i nehumanom tretmanu u odgojno-obrazovnoj ustanovi, Slavko sa željom da samo bude učenik i školuje se sa svojim vršnjacima, drugovima i drugaricama, odlazi svaki dan do škole, ali ne može ući jer su mu vrata zaključana.
Prema nalazima stručnjaka, Slavko je sposoban za praćenje redovne nastave, ali uz prilagođeni plan i program. Međutim, odgojno-obrazovni radnici njegove škole ne pokušavaju prilagoditi plan i program, čime ustrajavaju u nesavjesnom radu i Slavko gubi status učenika. Odgojno-obrazovni radnici ne pridržavajući se osnovnih etičkih načela, odnosno slijepo primjenjujući radnje drugih kolega jer se niko od osam profesora nije usprotivio i tretirao Slavka jednako sa svojim drugovima i drugaricama i ocijenio ga za njegovo znanje, odnosno spriječio diskriminaciju učenika, čine krivično djelo nesavjesnog rada u službi, za šta je tužilac podigao krivičnu optužnicu protiv direktora, pedagoga i osam profesora. Dok teče krivični postupak učenik Slavko putem pravnog zastupnika tužio je Javnu ustanovu Srednjoškolskog centra Rudo i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske (RS) za povredu prava na jednako postupanje (diskriminaciju), a što je regulisano ustavom, važećim zakonima, ali i konvencijama koje smo kao država potpisali i obavezali se da ćemo poštovati.
U septembru 2019, Okružni sud u Istočnom Sarajevu potvrdio je prvostepenu presudu Suda u Višegradu i time na istorijski način presudio da su krivi Srednjoškolski centar Rudo i Ministarstvo prosvjete i kulture RS zato što su na početku školske godine 2016/2017 bez donošenja važećeg formalnog akta uskratili pravo Slavku da pohađa nastavu i propustili mjere inkluzije. U martu 2020. godine, pola godine kasnije od istorijske presude za diskriminaciju, sudija g. Osman Rahmanović donosi iznenađujuću presudu u krivičnom procesu i oslobađa odgovornosti odgojno-obrazovne radnike Srednjoškolskog centra Rudo, a Slavko ponovno podnosi tešku stigmu i često ponavljanju laž, gdje sistem svaljuje krivicu na njega umjesto na nesavjestan rad odgovornih osoba.
Bojan Bajić, javni zastupnik učenika Slavka, je kazao nakon prvostepene presude sudije g. Osmana Rahmanovića da je presuda skandalozna, najavivši tada da će biti pokrenuto istraživanje cijele karijere pomenutog sudije i biti sačinjen njegov reputacioni profil. Dok stižu informacije o ponašanju i propustima sudije g. Osmana Rahmanovića koji prvostepenom presudom ne dozvoljava da se individualizira krivica onih koji krše Zakon o srednjem obrazovanju Republike Srpske, a zaduženi su za njegovu implementaciju, ostaje pitanje da li krivci imaju ime i prezime. „Sud gubi iz vida da je oštećeni upisan kao redovan učenik, ali da je ostao neocijenjen, zbog čega gubi status učenika, što je protivno Zakonu o srednjem obrazovanju i vaspitanju“, navodi se u žalbi Tužilaštva na presudu g. Osmana Rahmanovića. Kolege sudije Rahmanovića u Osnovnom sudu u Višegradu i Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu su već prethodno presudili u građanskoj parnici da su krivi Škola i Ministarstvo za diskriminatorski odnos prema Slavku, što je sasvim logično i u skladu sa obrazovnim dokumentima i svim konvencijama.
Izvor: Etika.ba
