Amerikance su osvojili sarajevskim ćevapima koji su ujedno i najprodavanije jelo u Balkan Treat Box o kojem su pisali svjetski mediji
St. Louis je grad u američkoj državi Missouri, najpoznatiji po St. Louis Cardinalsima, slavnoj bejzbolskoj momčadi koja je osvojila više od 10 naslova svjetskog prvaka, rock'n'roll začinjavcu Chucku Berryju, St. Louis pizzi iliti kalorijskoj bombi nadjevenoj sirevima cheddarom i provoloneom, svinjskim rebricama, ali i ćevapima, prenosi jutarnji.hr.
Magazini svjetskog glasa poput Esquirea, Feasta, Saucea i Food & Wine istaknuli su Balkan Treat Box kao mjesto vrijedno pozornosti, a jedno od glavnih jela, ćevapi su u somunu.
Još zanimljivije od činjenica da su ćevapi pravi hit u Missouriju jest da ih priprema Loryn Nalić, polufinalistica prestižne nagrade “James Beard” sa svojim suprugom Edom Nalićem, rodom iz bosanskog Zvornika.
Kuhanje kao isprika
“Nisam bila najuspješnija u školi, a kuhanje mi je uvijek služilo kao neko iskupljenje roditeljima za nepodopštine u koje sam upadala. Majka mi je radila u restoranskoj kuhinji, tako da sam se od malih nogu prilično dobro snalazila u kuhinji. Često sam znala pripremiti večeru, prigušiti svjetla, dekorirati stol, samo kako bih izbjegla nevolje kod kuće, što mi je često polazilo za rukom”, prisjeća se Loryn najranijih poveznica s kuhanjem te nastavlja: “Logičan slijed bio je kako ću poći majčinim stopama i ostati u ugostiteljstvu.”
Loryn je tako promijenila nekoliko poslova koji su bili vezani uz rad u restoranima, a jedno vrijeme bavila se i distribucijom namirnica za restorane.
“Moj tadašnji šef zakazao je sastanak u restoranu u ulici Taft Street. Bio je to mali lokal, vrlo mračan i zadimljen. Bio je slabo popunjen, a ljudi su pričali i pušili. Sjećam se kao danas da sam u tom mraku vidjela Edu, mog sadašnjeg supruga, i još i danas ne mogu objasniti tu gotovo električnu silu koja nas je privukla, ali nakon sastanka sve što sam prokomentirala svom šefu, bilo je: Wow! Jesi li ti vidio tog tipa?”
Edo Nalić nakon rata preselio se u Sarajevo, a zatim 2004. otišao u Ameriku. Budući da je uspio dobiti samo turističku vizu, morao je naći način kako ostati u Missouriju. Samo godinu dana nakon susreta s Loryn, Edo je primio obavijest o deportaciji.
“Ne moram vam ni reći koliko me ta vijest potresla. U prvih godinu dana uspostavili smo odnos bliskog prijateljstva, no nisam željela da ode, i tako smo se vjenčali u tajnosti. U početku nismo htjeli reći ni najbližima, ali na kraju je sve dobro ispalo, i već smo 14 godina u sretnom braku”, kaže nam Loryn Nalić.
U prosincu 2016. godine otvorili su Balkan Treat Box, koji je u početku funkcionirao kao food truck.
“Odlučili smo pripremati sarajevske ćevape. Koristimo samo junetinu, a od začina sol i papar. Najvažnije je imati strpljenja, i mi smjesu puštamo da odstoji tri dana prije nego što je termički obradimo. Ćevape uvijek pečemo na roštilju na drva. Osim toga, i kajmak i somun radimo sami, a ćevape služimo, naravno, uz malo luka”, kaže nam Edo Nalić.
Bosanski, ali i turski klasici
Ipak, najbolji somun radio je Edin otac Fadil. Iako su ćevapi daleko najprodavanije jelo na meniju, na njihovoj karti naći ćete razna jela koja su interpretacija bosanskih, turskih pa i grčkih klasika. Vrlo popularna je i turska pide, vrsta pogače nadjevene mljevenim mesom, kupusom, ajvarom, kajmakom i sirom. Zatim patlidžan i pljeskavica u somunu s prilozima, šopska salata te sutlija za desert, što je varijanta rižinog pudinga.
Iako Loryn cijelu svoju karijeru veže uz ugostiteljstvo, poželjela se dodatno educirati i u potpunosti iskusiti bosansku kuhinju. Tako su 2013. godine otputovali u Bosnu, ali posjetili su i Hrvatsku. Posebno ju je očarala Makarska, koju opisuje kao živu razglednicu.
“Teško mi je sabrati emocije koje vežem za to putovanje. Toliko mi se svidjela kuhinja i gostoljubivost ljudi da ponekad imam osjećaj kao da oduvijek ondje pripadam. Za vrijeme putovanja probala sam i banjalučke i travničke ćevape, ali ipak smo se odlučili raditi sarajevske zbog Edina porijekla. Tada sam prvi put upoznala Edinu obitelj, a ondje sam naučila praviti i pitu, sarmu, punjene paprike, musaku, ma samo recite što želite!”, ushićeno govori Loryn, prisjećajući se putovanja. Dodaje kako su joj neke tehnike bile teške, ali kako je vrlo brzo usavršila pripremu bosanskih klasika, iako smatra kako nikad neće kuhati tako dobro kao Edina mama Zehta.
Jednostavno, a ukusno
Kako su stanovnici Missourija prigrlili ćevape? Nalićevi su jednoglasni u mišljenju da je takav tip kuhinje vrlo blizak gostima. Cijene su niske do srednje visoke. Tako ćete pljeskavicu u somunu platiti 13 dolara, šopsku salatu 6, a ćevape 12 dolara za veliku porciju i upola manje za malu. Dodaju kako imaju sjajnog mesara, a kajmak nikad nisu ni pokušali kupiti, već uvijek gostima nude vlastiti. Iako su ćevapi jelo koje ih najbolje predstavlja, ističu kako Balkan Treat Box nisu samo ćevapi, i kako su ponosni i na druga spomenuta jela. U vrijeme globalne pandemije, posao im je stagnirao, i u pet radnih dana prodaju četiristotinjak porcija. Jedno od najvažnijih priznanja u karijeri im je plasman u polufinale nagrade “James Beard”. Zašto su toliko posebni? Nalići smatraju kako rade jednostavnu i ukusnu hranu, a ulaskom u njihov restoran ulazite u njihov dom.
(manager.ba)
