Mlada, spontana i ambiciozna dvadesetšestogodišnjakinja Hanna Dujmović svoje snove živi kroz umjetnost. A svako malo stignu i potvrde da ono što stvara itekako vrijedi.
Tako je prije par dana ova mlada Sarajka napravila veliki iskorak u svojoj karijeri, njeni radovi su postali dio popularne umjetničke online platforme i galerije Singular sa sjedištem u Parizu.
Ovo je četvrta svjetska platforma koja se bavi promocijom i prodajom umjetnina, a na kojima se mogu naći Hannini radovi.
O najnovijem priznanju kaže da joj mnogo znači, jer je motiviše da nastavi raditi još više.
„Nekada se dese dani gdje prosto ne vidite smisao u tome što radite, mislim da svi to doživimo, bez obzira na zanimanje i struku, ali ovakve vijesti vas probude i ponovno se rodi entuzijazam koji vas gura dalje. Za sada sam prisutna na četiri online platforme i definitivno nikada nije bilo lakše doći do vidljivosti na svjetskoj sceni, bez da morate kupiti avionsku kartu, spremiti vaš portfolio i ići od vrata do vrata dok vas neka galerija prihvati. Sada je sve to potpuno dostupno, samo je pitanje koliko je neko spreman istraživati“, priča za BUKU Hannna, čija je prva slika koja je objavljena u rubrici ”Best of June 2020” na ArtFinder platformi ”Daydreming” – slika iz ciklusa ”Proljetni ples”.
Daydreming
Interesovanje za slikarstvo kod Hannne se javilo još u dobi prije škole, tako da je uslijedio sasvim logičan korak – likovna sekcija već u nižim razredima osnovne škole, zatim Srednja škola primijenjenih umjetnosti, Odsjek za vajarstvo, a potom i Akademija likovnih umjetnosti – Odsjek kiparstvo.
Studije je završila 2017. godine stekavši zvanje akademske kiparke i titulu jedne od najboljih studentica generacije. Upravo je te godine imala i svoj, za sada, posljednji skulptorski anganžman.
Iako joj je kiparstvo primarni poziv i prva ljubav nakon ritmičke gimnastike, po završetku studija nije imala dovoljno prostora za ozbiljnije bavljenje skulpturom. Takav posao, kaže, zahtijeva ozbiljan i prostran atelje, koji ona još uvijek nema, ali kada pronađe malo vremena i kada dođe inspiracija, napravi nešto od gline za svoju dušu.
Ono što možemo vidjeti na Hanninim slikama zapravo je njena mašta, koja je uvijek bila njena neiscrpna riznica inspiracije. Na većini slika dominira motiv žene koja predstavlja Hannin autoportret, dok ambijent obogaćen vedrim bojama, floralnim motivima, rasplesanim detaljima predstavlja mjesta na kojima bi mlada umjetnica željela biti u tom trenutku.
Kako zaključuje, cilj joj je zapravo postići drugačiju i vedriju realnost koja posmatrača odvlači u svijet pozitivizma i opušta njegova čula, te se iz tog razloga na njenim slikama kao čest motiv nalazi i more, jezero ili rijeka.
Tehnika kojom se koristi je akril na platnu.
Interesovalo nas je i pruža li naša zemlja i njene institucije dovoljno mladim umjetnicima, na šta nam je Hanna rekla da Bosna i Hercegovina kao zemlja u kojoj se želite baviti ili se bavite umjetnošću nije odličan izbor, ali opet je i na samim umjetnicima da se bore za svoje mjesto u poslu kojim se bave.
„Imamo dosta kvalitetnih umjetnika i umjetnica u našoj državi, ali podrška je minimalna. Ono što je za mene frustrirajuće jeste proces kroz koji prolazim kada moje slike šaljem klijentima van BiH. Proces je dugotrajan, skup, nelogičan i iscrpljujući. Ozbiljno razmišljam o tome da sa kolegama pokrenem inicijativu promjene tog procesa. Papirologija iz dva Ministarstva, čekanje, davanje izjave kao da izvozite oružje, a ne umjetninu. Vjerujem da ima kolega koji odustanu kada shvate koliko je iscrpljujuće. Da smo uređena država i da je uređen sistem sve bi bilo uredu. Umjesto podrške dobijete rečenicu – a gdje je uplatnica, prvo uplatnica pa sve ostalo“, priča nam Hanna, koju posebno raduje što posljednjih nekoliko godina mladi i ambiciozni ljudi rade na raznim projektima, pa barem nakratko djeluje kao da je umjetnost u BiH bitna i vidljiva.
Dosta toga rade, kaže, i strane organizacije koje vrlo cijene naše umjetnike, ali ukoliko se izuzmu ove dvije stavke, onda angažmana nema pretjerano, i za isti se mora ”laktati”.
Hannna je u rodnom Sarajevu poznata i po predanom humanitarnom angažmanu, ali o tome ne voli da priča. Jednostavno kaže da, ako vidi da može pomoći, to učini, jer ljudskost i empatija su koraci koji nas vode ka boljim verzijama nas samih, a potom i samog društva.
Obzirom na situaciju sa korona virusom i dosta drugačijim okolnostima u kojima sada živimo, trenutno živi dan za danom i nada se skorom završetku situacije sa pandemijom, kako bi sa svojom koleginicom Merimom Pirijom krenula u nove kreativne poduhvate.
A dok čekamo neke nove poduhvate, uživajte u Hanninim dosadašnjim radovima:
Ovo je četvrta svjetska platforma koja se bavi promocijom i prodajom umjetnina, a na kojima se mogu naći Hannini radovi.
O najnovijem priznanju kaže da joj mnogo znači, jer je motiviše da nastavi raditi još više.
„Nekada se dese dani gdje prosto ne vidite smisao u tome što radite, mislim da svi to doživimo, bez obzira na zanimanje i struku, ali ovakve vijesti vas probude i ponovno se rodi entuzijazam koji vas gura dalje. Za sada sam prisutna na četiri online platforme i definitivno nikada nije bilo lakše doći do vidljivosti na svjetskoj sceni, bez da morate kupiti avionsku kartu, spremiti vaš portfolio i ići od vrata do vrata dok vas neka galerija prihvati. Sada je sve to potpuno dostupno, samo je pitanje koliko je neko spreman istraživati“, priča za BUKU Hannna, čija je prva slika koja je objavljena u rubrici ”Best of June 2020” na ArtFinder platformi ”Daydreming” – slika iz ciklusa ”Proljetni ples”.
Daydreming
Interesovanje za slikarstvo kod Hannne se javilo još u dobi prije škole, tako da je uslijedio sasvim logičan korak – likovna sekcija već u nižim razredima osnovne škole, zatim Srednja škola primijenjenih umjetnosti, Odsjek za vajarstvo, a potom i Akademija likovnih umjetnosti – Odsjek kiparstvo.
Studije je završila 2017. godine stekavši zvanje akademske kiparke i titulu jedne od najboljih studentica generacije. Upravo je te godine imala i svoj, za sada, posljednji skulptorski anganžman.
Iako joj je kiparstvo primarni poziv i prva ljubav nakon ritmičke gimnastike, po završetku studija nije imala dovoljno prostora za ozbiljnije bavljenje skulpturom. Takav posao, kaže, zahtijeva ozbiljan i prostran atelje, koji ona još uvijek nema, ali kada pronađe malo vremena i kada dođe inspiracija, napravi nešto od gline za svoju dušu.
Ono što možemo vidjeti na Hanninim slikama zapravo je njena mašta, koja je uvijek bila njena neiscrpna riznica inspiracije. Na većini slika dominira motiv žene koja predstavlja Hannin autoportret, dok ambijent obogaćen vedrim bojama, floralnim motivima, rasplesanim detaljima predstavlja mjesta na kojima bi mlada umjetnica željela biti u tom trenutku.
Kako zaključuje, cilj joj je zapravo postići drugačiju i vedriju realnost koja posmatrača odvlači u svijet pozitivizma i opušta njegova čula, te se iz tog razloga na njenim slikama kao čest motiv nalazi i more, jezero ili rijeka.
Tehnika kojom se koristi je akril na platnu.
Interesovalo nas je i pruža li naša zemlja i njene institucije dovoljno mladim umjetnicima, na šta nam je Hanna rekla da Bosna i Hercegovina kao zemlja u kojoj se želite baviti ili se bavite umjetnošću nije odličan izbor, ali opet je i na samim umjetnicima da se bore za svoje mjesto u poslu kojim se bave.
„Imamo dosta kvalitetnih umjetnika i umjetnica u našoj državi, ali podrška je minimalna. Ono što je za mene frustrirajuće jeste proces kroz koji prolazim kada moje slike šaljem klijentima van BiH. Proces je dugotrajan, skup, nelogičan i iscrpljujući. Ozbiljno razmišljam o tome da sa kolegama pokrenem inicijativu promjene tog procesa. Papirologija iz dva Ministarstva, čekanje, davanje izjave kao da izvozite oružje, a ne umjetninu. Vjerujem da ima kolega koji odustanu kada shvate koliko je iscrpljujuće. Da smo uređena država i da je uređen sistem sve bi bilo uredu. Umjesto podrške dobijete rečenicu – a gdje je uplatnica, prvo uplatnica pa sve ostalo“, priča nam Hanna, koju posebno raduje što posljednjih nekoliko godina mladi i ambiciozni ljudi rade na raznim projektima, pa barem nakratko djeluje kao da je umjetnost u BiH bitna i vidljiva.
Dosta toga rade, kaže, i strane organizacije koje vrlo cijene naše umjetnike, ali ukoliko se izuzmu ove dvije stavke, onda angažmana nema pretjerano, i za isti se mora ”laktati”.
Hannna je u rodnom Sarajevu poznata i po predanom humanitarnom angažmanu, ali o tome ne voli da priča. Jednostavno kaže da, ako vidi da može pomoći, to učini, jer ljudskost i empatija su koraci koji nas vode ka boljim verzijama nas samih, a potom i samog društva.
Obzirom na situaciju sa korona virusom i dosta drugačijim okolnostima u kojima sada živimo, trenutno živi dan za danom i nada se skorom završetku situacije sa pandemijom, kako bi sa svojom koleginicom Merimom Pirijom krenula u nove kreativne poduhvate.
A dok čekamo neke nove poduhvate, uživajte u Hanninim dosadašnjim radovima:
