Autorica: Leoni Rakaj
“Zemlje Zapadnog Balkana su suočene sa novim sigurnosnim izazovom: deradikalizacijom i reintegracijom povratnika. Do 2017. godine, najmanje se 310 odraslih osoba vratilo u region, a procjenjuje se da je još 460 – uglavnom žene i djece – ostalo na Bliskom Istoku ili je nestalo sa mape nakon povratka. Bez pouzdane platforme za reintegraciju koja osigurava njihovo razdvajanje od grupa za koje su se borili, ovi pojedinci mogu biti prijetnja kao budući borci ili regruteri.”
U zadnjih nekoliko godina, vjerski nasilni ekstremizam je dominantni koncept za bezbjednosne eksperte u Jugoistočnoj Evropi. Napisano je na stotine članaka, izvještaja i knjiga o prijetnji domaćeg terorizma i sve većem broju radikalizovanih ljudi u regionu. Razumljivo, uzimajući u obzir da ogroman broj ljudi napusta male države kao Bosnu, Kosovo i Makedoniju za Irak i Siriju. U regionu se nalaze četiri države od top 12 država sa inostranim borcima po glavi stanovnika, a u njemu je bio i značajan broj terorističkih zavjera.
2016 godine osujećena je grupa od 19 simpatizera “Islamske Države” koja je planirala napade u Albaniji, Kosovu, Francuskoj i Belgiji. Ozloglašena grupa je, između ostalog, imala za cilj napad na utakmicu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo između Albanije i Izraela. Inspirisana napadima u Parizu 2015. godine, teroristi su planirali da počnu napad dronom na izraelski tim, pa da onda uđu na stadion s kalašnjikovima. Moglo je biti ubijeno na stotine, možda čak i na hiljade ljudi. Nakon suđenja, tužilac je izjavio da su na vrijeme izvršenja hapšenja spriječila opasnost i osujetila planirani napad na srpsku pravoslavnu crkvu u Sjevernoj Kosovskoj Mitrovici.
Borba protiv nasilnog ekstremizma u regionu
Hapšenje ove grupe pokazuje da su zemlje Zapadnog Balkana istupile i preuzele mjere za progon aktivnih simpatizera terorističkih organizacija. U većini državi usvojene su izmjene i dopune Krivičnog Zakonika i pripremljeni su i sprovedeni akcijski planovi za borbu protiv nasilnog ekstremizma. Kao znak svoje posvećenosti sve su šest država potpisale i zajednički akcijski plan za borbu protiv terorizma. Međutim, još uvijek je izazov za tužioce da osude strane borce zbog nedostatka dokaza i slabih pravosudnih sistema. Ipak, aktivnosti vlada su zaustavile egzodus stranih boraca u Siriju, dok su strategije za borbu protiv terorizma sprovedene u regionu imale uticaja na proliferaciju džihadističkih propagandnih aktivnosti na internetu.
Iako se ovim riješilo neposredno pitanje ljudi koji odlaze kako bi se prikljupčili terorističkim grupama u Levantu, to ne rješava dugoročni problem nasilnog ekstremizma. Povratkom stranih boraca i njihovih porodica kući, zemlje Zapadnog Balkana su suočene novim bezbjednosnim izazovom: deradikalizacijom i reintegracijom povratnika. Do 2017. godine, najmanje se 310 odraslih osoba vratilo u region, a procenjuje se da je još 460 – uglavnom žena i djece – ostalo na Bliskom Istoku ili je nestalo sa mape nakon povratka. Nedostatak praktičnog znanja, političke volje i finansija je ograničilo kapacitet lokalnih vlasti za uspostavljanje efektivnih programa kao odgovor ovom izazovu. Bez pouzdane platforme za reintegraciju koja osigurava njihovo razdvajanje od grupa za koje su se borili, ovi pojedinci mogu biti prijetnja kao budući borci ili regruteri.
Dalje, još uvek nisu riješena mnoga temeljna pitanja koje dovode do radikalizacije ljudi. Zaista, radikalizacija je složen proces koji je jedinstven svakoj osobi, ali su eksperti utvrdili veći broj ponavljajućih faktora i dinamika. Generalno, radikalizacija je društveni proces koji traži rješenja nepravdama i neispunjenim emocionalnim potrebama. Zbir nepravdi je od vitalnog značaja u procesu i sastoji se od ‘društvenih tenzija, sukoba i linija prelamanja, koje mogu dovesti do osujećenih očekivanja, sukoba identiteta ili osjećaja nepravde, marginalizacije ili isključenja’. Ove nepravde su još uvijek vrlo prisutne u regionu.
Izvor: rferl.org
Nezadovoljstvo ljudi
Spora tranzicija od komunizma ka demokratiji i otvorenoj ekonomiji, zajedno sa nasilnim sukobima u bivšoj Jugoslaviji su ukočili napredak i stvorili nove nepravde. Za mnoge na Zapadnom Balkanu promjene se ne događaju dovoljno brzo, a socio-ekonomske mogućnosti su oskudne. Suočeni sa teškom perspektivom kod kuće, mnogi traže šansu u Zapadnoj Evropi ili Sjevernoj Americi. Albanija, na primjer, je na drugom mjestu u svijetu prema postotku njenog stanovništva koje je voljno da migrira. Više od pola Albanaca želi da napusti zemlju za bolji život u inostranstvu. Visoka stopa nezaposlenosti, korupcija i nepravedni tretman od strane vlasti i sudova su neki od najčešćih razloga za odlazak.
Skorašnja studija IDM Albania je pokazala da Albanci sve više smatraju kako zaostaju. Nadasve, više od 85% anketiranih lica je izjavilo da domaćinstva u njihovoj zajednici ne ispunjavaju svoje osnovne potrebe. Ovo nije iznenađujuće za državu u kojoj minimalna plata od 180 eura nije dovoljna za prehranu prosječne porodice, a tek za iznajmljivanje stana ili troškove obrazovanja. Čak i dobro obrazovani diplomci godinama traže pristojan posao i često se odluče za nisko plaćen posao za koji su previše kvalifikovani.
Ovo nezadovoljstvo stvara implikacije za podložnost društva ili zajednice nasilnom ekstremizmu. Problemi kao korupcija, nekažnjivost i preovladavajuće uvjerenje da je politički sistem pod kontrolom i u služi samo dobro povezanim elitama su faktori koji podgrijavaju osjećaj ljudi da su u nepovoljnijem položaju. Skoro polovina Albanaca smatra da je politički sistem nepravedan i da se treba promijeniti. Oni čak opravdavaju nasilnu promjenu političkog sistema ako to bude potrebno.
Iznenađuje to što ima malo prijava islamističkog nasilnog ekstremizma u državi. Između 2012. i 2017. godine 144 lica je otputovalo za Irak i Siriju, što je znatno manji broj od drugih država sa muslimanskom većinom u regionu. Zbog historijata državno nametnutog ateizma u državi, većina Albanaca živi sekularni život i ima slobodno tumačenje vjerskih normi i razmišljanja. Tvrdi se da je snažan katalizator pitanja stranih boraca u Albaniji bilo propovjedanje vahabizma/salafizma u džamijama koje finansiraju vjerski fondovi iz Turske i zemalja Zaliva. Ove su džamije radile mimo kontrole Albanske muslimanske zajednice – problem koji je sada u velikoj mjeri riješen.
Nacionalizam kao sljedeća granica
Ovo ne znači da nisu problem druge vrste nasilnog ekstremizma. Ako pogledamo region u cjelini, radikalizacija na Zapadnom Balkanu utiče i na nemuslimanske zajednice. U protekloj godini, vijesti u medijima su pokazale da su se neki pripadnici pravoslavne hrišćanske zajednice priključili sukobu u Ukrajini na strani pro-ruskih ili pro-ukrajinskih snaga koje tamo ratuju. Sve je očiglednije da lokalne vlasti, organizacije građanskog društva i praktičari moraju imati širi opseg od samo islamskog radikalizma, za efektivnu prevenciju i borbu protiv nasilnog ekstremizma.
Osobito zabrinjuje etno-nacionalistički ekstremizam, koji je u porastu u regionu. Neriješena pitanja kao tripartitni sastav Bosne i tenzije između Srbije i Kosova su i dalje problem za bezbjednost u regionu. U 2017. godini, zakonske izmjene kojima je albanski proglašen za službeni jezik u Makedoniji su naglasile ovu prijetnju, jer su čak i zakonodavci koji su podržali ove izmjene sami bili meta nasilnih nacionalista.
U protekloj godini, prijavljeno je nekoliko incidenta vezanih za nacionalizam. U martu, Balkansko hodočašće ruskog motociklističkog kluba “Noćni vukovi” koji podržavaju Putina je izazvalo mnoge kontroverzije na njihovom putu kroz područja nastanjena Srbima kako bi “istražili kulturološki uticaj Ruske imperije na Balkanu” i posjetili lokacije pravoslavne baštine. To je ista organizacija koja je ponudila zaštitu od potencijalne agresije pro-Kievskih snaga na Krimu nakon njegovog aneksiranja u 2014. godini.
Nekoliko nedjelja kasnije, Prespanski sporazum između Grčke i Makedonije, koji ima za cilj rješavanje dugoročnog spora o imenu između dvije države, je raspalio nacionalističke strasti na obje strane granice. A samo prošlog mjeseca, ubistvo etničkog Grka od strane policijskih snaga Albanije – nakon što je on pucao na njih – je pojačalo tenzije između dvije države, sa optuženjima na obe strane. Prema naknadnim izvještajima medija, preminuli je bio navodni član grčkog ekstremno desničarskog pokreta i bio je nazivan herojem od strane grčkih nacionalista. Ovi incidenti podržavaju povećani potencijal za nasilje u regionu koji ima vrlo krhku stabilnost.
Put naprijed
I pored ozbiljnosti prijetnje po bezbjednost regiona, skoro tunelski fokus na borbu protiv vjerskog ekstremizma djeluje kao da odvraća pažnju od drugog aktuelnog problema: balkanskog nacionalizma. Osnovni problemi koji navode ljude na nasilni ekstremizam još uvijek nisu riješeni, što znači da je Zapadni Balkan još uvek tlo za nasilne ekstremističke ideje. Čak i u Albaniji, državi poznatoj po vjerskoj toleranciji i harmoniji, nema garancija da neće porasti nasilni ekstremizam. Ali se može javiti u oblicima različitim od očekivanog. Dotične vlade moraju istupiti kako bi se borile protiv problema nepravedne raspodjele mogućnosti, sramno niskih minimalnih plata i korupcije – inače bi posljedice mogle biti dalekosežnije od običnih građanskih nemira.
Izvor: ResPublica
