Evo trenutno, po ko zna koji put u posljednjih godinu dana, idem linijom Brčko-Sarajevo-Brčko i “opuca” me sad tako dobra teorija o mladima koji stagniraju i naizgled su lijeni da idu prema boljoj verziji sebe-u kom god to smislu bilo.
Ali eto, za mene je to primjerice uključenost mladih osoba u odluke koje se realno njih, kao omladinaca svoje lokalne zajednice, tiču.
Nama je takva mogućnost naizraženija uključivanjem u nevladine organizacije-bilo to lokalne ili na višem nivou. Tvrdi se da je ⅓ mladih u BiH tokom svog života bila uključena u neki tip neformalnog obrazovanja ili volontiranja. Taj podatak i nije toliko strašan za naše standarde, ali u poređenju sa većinom Europskih zemalja je, blago rečeno, smiješan.
Ništa ovo ne bi bilo vrijedno komentarisanja jer se mi apsolutno nikada, dokle kod nam je državno uređenje ovakvo kakvo jest, nećemo moći porediti s ostatkom Europe. Međutim bar ja vjerujem da bi procenat aktivnih mladih u BiH bio izuzetno veći, da nije nekih izdiktiranih prepreka.
Svakodnevno imam priliku čuti od svojih vršnjaka kako im se roditelji zamjeraju zbog “ganjanja pravde i nakih njihovih prava” jer se boje da će se zamjerit nekom stranačkom botu, a hvala Bogu ima ih.
Ili možda da napomenemo kako vijeća učenika u školama rade po istom planu i programu već čitavu deceniju, bez ikakvih izmjena. Al’ nipošto u tu istu školu nemojte donijeti opravdanje sa seminara prave organizacije. Naravno čast izuzecima, ali kako da mlada osoba bude motivirana za ikakvu vrstu uključivanja u pitanja koja je se tiču ako su im dva glavna “stuba” budućnosti-roditelji i škola, ujedno i najveće prepreke?
Molim vas, pa u normalnim zemljama vi ste kao mlada osoba obavezni da obavljate na mjesečnoj bazi određeni društveno-korisni rad i imate podršku u tome sa svih strana.
Apsolutno ne osuđujem mlade koji se iz ovih razloga klone NVO-a i svega što donosi. Ali u isto vrijeme posebno poštovanje dajem onima koji su sebe poturali pod nemilosrdni pritisak, pretrpili i trpe svašta, te hrabro pustili da im se glas čuje.
Živjela mladost!
Autor: Adnan Karamujić
