Piše: Mladen Lakić
Proteklih pola godine godine u političkom pa i društvenom životu Bosne i Hercegovine riječi poput “pređena crvena linija”, “napad na državu”, “neustavno djelovanje” se sve češće mogu čuti.
Kao da izazovi i problemi pandemije Covid-19 nisu dovoljni o BiH se van njenih granica, osim po velikom broju preminulih, sve češće govori i kao o zemlji koja je u ozbiljnoj političkoj krizi. Posljedice takve krize mogle bi, vjeruju mnogi, narušiti i mir.
Kako je u reportaži za BBC, početkom februara ove godine napisao Jeremy Bowen, BiH “drhti pred povratkom nacionalizma”. Nakon formalnog kraja rata 1995. godine za svijet kao da je to bio kraj ali ne i za BiH.
Da naša zemlja nije u potpunosti nastavila dalje, na putu mira, da se zaključiti i prema učestalim izjavama Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH koji Bošnjake učestalo naziva “muslimanima”. Sa govornica, on u isto vrijeme poručuje kako u BiH nije moguć rat ali jeste “manji incident”. Za mnoge, ovakve izjave su podsjetnik na 1992. godinu.
No, uprkos stanju u politici u kojoj je Dodik prikazan kao isključivi krivac, situacija je prema mišljenju sagovornika Mreže za izgradnju mira daleko složenija. Prema riječima istoričara dr Mirze Džanovića umjesto gradnje mira, bosanskohercegovačko društvo radi na održavanju stalnih konflikata.
“Mi, kao društvo, ili kao društva smo previše okrenuti prošlosti. Možda ovo čudno zvuči kad dolazi od historičara ali previše se mi osvrćemo na prošlost i previše interpretiramo prošlost proizvoljno”, ističe Džanović.
Profesor Džanović ukazuje da i sama potreba da se polemiše o tome da li je društvo bosanskohercegovačko ili je riječ o više bosanskohercegovačkih društava dovoljno pokazuje složenost pitanja na očuvanju mira i mirovnih procesa.
Komentarišući aktuelno stanje u našoj zemlji, Džanović povlači interesantnu paralelu, navodeći kako su “sve nogometne utakmice historijske tako je i svaka politička kriza najveća prijetnja ikad”.
Uprkos anegdotalnom tonu Džanović skreće pažnju na problem da se u BiH radi na održavanju stalne atmosfere straha i nepovjerenja, kako bi se očuvale političke elite i da takav sistem može imati dalekosežne posljedice u svim segmentima društva.
Očuvanje straha, stalno podsjećanje na konflikte, u sprezi sa zloupotrebama činjenica pa i istorije kao nauke je ono što u konačnici generiše sukobe i urušava sve napore u izgradnji mira.
Kao jedan od najveći problema u izgradnji mira i čestom vraćanju tema konflikta u naše društvo Džanović vidi nedovoljno snažnu ulogu nauke a posebno istoričara.
“Istorijske činjenice tumače svi osim istoričara, kad je riječ o javnom prostoru. Često i ne znamo ko su ti koji se predstavljaju kao istoričari, kakve su njihove biografije. U sprezi sa medijima to nas dovodi u ravan gdje se istorija tumači kroz klikbejt naslove i takav sistem oduzima povjerenje u činjenice”, jasan je Džanović.
Štefica Galić, mirovna aktivistkinja koja je poznata po borbi protiv ratnih nepravdi u našem društvu i glavna i odgovorna urednica portala Tačno net je za Mrežu za izgradnju mira izjavila da istorija jeste učiteljica života ali da je bosanskohercegovačko društvo bilo loš đak svake lekcije.
“Izgleda da smo bili loši đaci. Ako gledamo našu istoriju, gotovo svaku generaciju zadesila je neka ratna katastrofa. Poslije svakog sklapanja mira obećavalo se “nikad više”. Svaki put stvarnost je demantovala to “nikad više”, kaže Galić.
Poput istoričara Džanovića, očuvanje mira i skoro pa stalna urušavanja mirovnih procesa u zemlji, i Galić kao glavne krivce prepoznaje prije svega političke elite. Nazivanje zločinaca herojima nije patriotizam iako nas bosanskohercegovački dominatni glasovi pokušavaju ubijediti u takvo stanje, kaže Galić.
“Glavni uzroci olakog shvatanja mira prije svega su političari koji sebi tako tepaju, a ustvari su kriminalci koji gledaju samo vlastiti interes ili interes svojih partija i poslušnika u sistemu, koji ne vole našu zemlju i trajno je žele podijeliti, koji ne priznaju istinu o prošlosti, koji slave “svoje’ zločince kao heroje i to smatraju patriotskim činom”, naglašava Galić.
Da politička retorika može imati snažan uticaj na društvo, posebno u domenu društvenih mreža i poruka koje u to virtulenom prostoru utiču na konfliktne situacije za Mrežu za izgradnju mira govorio je i Slobodan Blagovčanin, iz Citizens Against Terrorism, CAT BiH.
CAT BiH, pored prisutnosti na društvenim mrežama, paralelno radi i na terenskim aktivnostima sa mladima iz čitave zemlje i kroz različite angažmane poput edukacija, uličnih akcija, kreativnih radionica i akcija utiče direktno na promociju interkulturalizma i suživota u zemlji i regionu.
Kako Blagovčanin ističe, mir se u našoj zemlji ne shvata olako ali primjećuje da postoji snažno nerazumijevanje do čega sve mogu dovesti aktuelne poruke sa političkih govornica.
“Ne bih rekao da olako shvatamo mir, prije bih rekao da ne razumijemo dokle može dovesti politička retorika koja je svakodnevno prisutna u medijima i ovo govorim više sa strane da se pojedinici mogu osjetiti pozvanim da djeluju prema drugim etničkim i/ili nacionalnim grupama, samo zato što u vijestima čuju da lider neke partije govori negativno o takvoj, drugoj, grupi”, kaže Blagovčanin.
Tatjana Milovanović, programska direktorica Centra za post konfliktna istraživanja (CPI)
) u BiH koji godinama u našoj zemlji radi na obnavljaju kulture mira i sprečavanju nasilnih sukoba, smatra da političkim krizama treba pristupiti sa dozom opreza.
“Konstantno prolazimo kroz krize, posebno blizu izbora. Ne želim umanjiti značaj tih kriza, to jest njihove posljedice na naše društvo, kako se ljudi osjećaju zbog njih i koliko su ozbilje ali ih mi prolazimo svako malo”, kaže Milanović.
Kao moguće rješenje, Blagovčanin vidi izgradnju mira kroz obrazovni sistem. Smatra da situacija u kojoj postoje tri različita narativa jednog istorijskog događaja može stvoriti samo frustracije.
“Često je ispoljavanje frustracija posebno na društvenim mrežama gdje mi imamo situaciju da se PTSP onih koji su preživjeli rat prenosi i na mlađe generacije rođene u miru za rat. I te generacije ipak prihvataju takav okvir razmišljanja. Stvar koja se može uraditi je, prije svega, stvarati obrazovni sistem koji bi pružio jedan narativ, ne možemo da imamo tri pogleda, tri narativa o jednom događaju“, smatra Blagovčanin.
Da je obrazovni sistem oblast koja generiše konfliktne situacije umjesto da omogućava mir, smatra i Galić.
“Kroz obrazovno odgojni sistem odgajaju se generacije u različitim nastavnim programima, koje će živjeti paralelne svjetove i neće imati zajedničkih aktivnosti ni druženja s “drugima”. Političari pomoću svojih medijskih “dilera mržnje” stalno pune javni prostor lažima, prijetnjama, mržnjom i strahom. A strah je suština svega jada i njihov glavni adut ostanka na vlasti, kako bi građane ogradili u nacionalne torove na kraju i uvela u ponovne sukobe”, poručuje Galić.
Blagovčanin smatra da je upravo obrazovanje mladih najbolji put ka stabilnom i trajnom miru. Ono što predlaže jeste suočavanje mladih sa užasima rata kroz posjete različitim stratištima. U zemlji koja je podijeljena na entitete, kantone, gradove, Blagovčanin vidi potrebu da mladi počnu učiti o onima koje smatraju “drugima”.
“Suočavati mlade sa ratnim stratištima, pružiti im priliku da čuju žive aktere ranih događaja, to su poruke i pristupi koje mlade mogu ponukati da shvate da je rat nešto najgore što se može desiti ljudskoj civilizaciji“, kaže Blagovčanin.
Kao što je i Galić navela, potrebno je zatražiti oprost od žrtava, kazniti sve zločince. U tom procesu važno je i da građani odluče da nacionalističke stranke koje su i uvele BiH u rat, odu sa vlasti, pod uslovom da je ostalo dovoljno građana koji bi na izborima glasali za smjene.
“Kako bi se ponovo počelo graditi povjerenje među građanima a potom i istinsko pomirenje i trajni mir potrebno je i da nacionalističke stranke koje su nas uvele u rat siđu s vlasti, da dođu mladi ljudi koji nisu opterećeni mržnjom i koji stvarno žele dobro svim građanima i tako graditi bolji svijet. Ako je iko od njih još ostao u ovoj zemlji,” zaključuje Galić.
Milovanović naglašava da CPI u svom radu sa mladima ne koristi termine kao što je “pomirenje” nego održavanje mira, kako bi se i jezički približili onim generacijama koje su stalase u godinama po okonačnju ratnog sukoba i vidi to kao dobar način rada sa mladima.
“Sa mladima odavno ne koristimo termin pomirenje nego govorimo o značaju održavanju mira. Šta mir podrazumijeva, bilo da je lični osjećaj ili mir u društvu, je li to samo odsustvo oružanog konflikta – takav pristup navodi mlade na razmišljanja, dok ih termin mir asocira na to da su, prije svega, morali sa nekim biti u sukobu, a to nije nešto sa čim se mogu poistovjetiti”, kaže Milovanović.
Upravo obrazovanje mladih te kontinuiran rad sa njima po pitanju konflikta i održavanja mira su najbolji način da se istorija ponavlja, smatra Milovanović. Sa tim u vezi, podsjeća da je CPI u decembru 2021. godine izdao priručnik za edukatore/ice sa naslovom “Holokaust & mir: Lekcije iz prošlosti za budućnost”. U izradi je učestvovala grupa nastavnika/ca iz BiH sa ciljem adekvatnije obrade tema vezanih za rat.
Naši sagovornici/ce smatraju da zapostavljena kultura sjećanja u BiH uveliko pruža pogonsko gorivo zapaljivim političkim retorikama. Od toga da se u principu ne razmišlja o žrtvama drugog nacionalnog/ili etničkog korpusa do toga da, uz takvo neznanje, stalni pritisci, krize pa i izazivanje straha u političkom diskursu drže društvo u zamrznutom stanju.
“Političari pomoću svojih medijskih ‘dilera mržnje’ stalno pune javni prostor lažima, prijetnjama, mržnjom i strahom. A strah je suština svega jada i njihov glavni adut ostanka na vlasti, kako bi građane ogradili u nacionalne torove na kraju i uvela u ponovne sukobe,” kaže Galić.
Blagovčanin smatra da bi posjete različitim dijelovima BiH, sa ciljem odavanja počasti i učenja istorije, bile najbolji alat koji bi se kod mladih probudilo objektivno shvatanje problema. Upravo takav izlazak iz okruženja istosti, mogao bi razbiti političke ali i medijske blokade.
“Ne bi bilo loše da razmislimo, barem, da kroz obrazovni sistem, postoje organizovani odlasci mladih iz Republike Srpske u Srebrenicu, ili mladih iz takozvanih bošnjačkih mjesta koji bi posjetili Kazane, ili mladih koji bi posjetili i Ahmiće i na taj način sami učili o činjenicama”.
Zanimljiv ostvrt na aktuelne političke tenzije napisao je Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik portala Buka. U tekstu sa naslovom” Ako si gladan, kažeš gladan sam, ako te boli, kažeš boli me, ako nisi za rat, pa onda to reci u pi**u materinu više” na jasan način je ukazao na srž problema – ako smo protiv rata to moramo reći i glasno i jasno. I naši sagovornici, svako iz svoje pozicije, poručuju upravo to.
Samo jasna promjena, samo glasni zahtijevi i mišljenja će nadglasati snagu mikrofona sa političkih tribina i to je put izgradnje mira i konačni otklon od održavanja stanja zamrznutog konflikta.
Izvor: Mreža za izgradnju mira
Sadržaj o prilikama za mlade na stranici www.catbih.ba se prenosi u saradnji sa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI) projektom, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Austrijske razvojne saradnje.
