Prije nekoliko dana obilježen je Svjetski dan usvajanja. Svoju priču s nama je podijelila Lana Lekić, majka troje djece, od kojih je dvoje usvojila i vrlo otvoreno govori o tome.
Za nju to nije tabu tema. Inače, Lana je poznata i kao jedina licencirana maserka beba u BiH.
Za Klix.ba Lekić je govorila o otporima na koje je nailazila prilikom usvojenja, otkrila procedure kroz koje je prošla, ali i nerazumijevanje okoline.
“Porodice nastaju na razne načine i upravo je usvojenje jedan od tih načina. Lično nikad nisam razmišljala o tome kao nečemu lošem ili neprihvatljivom, međutim kada sam usvojila dijete, naišla sam na otpor i veliki broj ljudi koji našu odluku nisu podržali s oduševljenjem. Često doživljavamo i nerazumijevanje okoline, kao i neugodne komentare”, priznaje nam na početku svoje priče Lekić.
Smatra da usvojenje treba približiti javnosti kao prekrasan čin i više pričati o pozitivnim stvarima kroz koje ljudi prođu tokom procesa i života s usvojenom djecom nego se konstantno fokusirati na negativnosti.
“Sve negativnosti koje dolaze su iz čiste neinformiranosti. Kroz svoje fakultetsko obrazovanje volontirala sam u humanitarnoj organizaciji kroz koju sam ušla u svijet djece bez roditeljskog staranja. Gledajući ih svaki dan kako čeznu za zagrljajima, toplinom porodičnog života odlučila sam da ću jednog dana jednom djetetu to i pružiti. Nema tu velikih riječi i velike filozofije. U svom srcu jednostavno znate da ste baš vi izabrani za tu ulogu”, priča Lekić.
Proces usvajanja u BiH je dosta zahtjevan, dugotrajan i težak
Smatra da s djecom o svemu treba razgovarati jasno i otvoreno, prilagođeno godinama u kojima je dijete.
“Obično se od svega pravi problem, veliki stres i napetost. Stava sam da ako vi normalno doživljavate usvojenje, a to se može odnositi i na bilo šta drugo, nema razloga da vaše dijete misli drugačije. Postoje razni načini kako to možete približiti svom djetetu, ali koji god da izaberete prvo što morate jeste posložiti misli i odluke u svojoj glavi. Vaša mirnoća i sigurnost u odluke bude sigurnost i stabilnost u glavi djeteta”, smatra Lekić.
Poručuje kako shvata veliku želju parova da imaju svoje biološko dijete i na tome svakako treba raditi. Ipak, osvrćući se na činjenicu da je svaki peti par u BiH neplodan, Lekić rješenje vidi u usvajanju.
“Ono što savjetujem mlade bračne parove jeste da nema potrebe odgađati i čekati. Uđete u proces koji je dugotrajan, s puno papirologije, puno zahtjevnih stepenica i traje jako dugo. Dok ste fokusirani i u silnim razmišljanjima o usvojenju, najčešće se dešava da žena ostane trudna potpuno spontano. Javljaju mi se parovi kojima se upravo to dešava. Dakle svoj fokus maknu iz stalnog razmišljanja o biološkom potomstvu, IVF proceduri, jer vas proces usvojenja baš okupira, i desi se trudnoća”, ističe Lekić.
Da može sve ispočetka, kaže da bi se puno ranije odlučila na usvajanje.
“Bila bih hrabrija i odvažnija. Nisam znala nikog ko je usvojio dijete, pa jednostavno o samoj proceduri nisam imala koga pitati. Sada sam pokrenula Instagram stranicu Mama Lana, na kojoj promovišem usvojenje i pomažem bračnim parovima da se što prije odluče ući u sistem. Također, dajem im upute koje korake gdje da započnu i urade”, priča ova ponosna majka.
Istina, proces usvajanja u BiH je dosta zahtjevan, dugotrajan i težak, ali se isplati svake sekunde, jer kaže da se ni sa čim ne može mjeriti osjećaj kad djetetu pružiš dom.
“Veliki broj djece nalazi se u domovima za djecu bez roditeljskog staranja u BiH. Siromaštvo, narušeno zdravlje, ovisnost, nasilje u porodici, samo su neki od razloga zašto roditelji ostave dijete u ustanovi socijalne zaštite. Veliki broj parova želi usvojiti dijete, ali se susreću sa zakonskim procedurama koje su duge i komplicirane”, govori.
Najveći problem je, dodaje, što nema dovoljno djece koja ispunjavaju zakonske uvjete kako bi bila usvojena.
“Većine djece koja su ostavljena u domovima roditelji se iz različitih razloga nisu zakonski odrekli starateljstva, što je uvjet da bi ona mogla biti usvojena. Ono što kao poruku šaljem svima koji su zainteresovani za ovaj proces jeste da istraju, jer sve što se pokrene i završi se, a male ručice čekaju baš vaš zagrljaj”, poručuje na kraju Lekić.
(klix.ba)