Za samo nekoliko dana 4.000 uglavnom žena je u Facebook-grupi Nisam tražila iznijelo svoja iskustva sa silovanjem i tretmanom u javnim institucijama, no u BiH ne postoje ginekolozi, policajci, vještaci i drugi stručnjaci obučeni za rad sa silovani ženama, a sudovi silovateljima često gledju kroz prste i smanjuju kazne jer su slabog imovnog stanja ili imaju brojnu porodicu. Inicijativa Nisam tražila, nastala iz istoimene Facebook-grupe, radi na promjeni stanja, no brza reakcija sistema za sada izostaje.
Piše: Rubina Čengić
Tužilaštvo Kantona Sarajevo je, prema navodima pojedinih medija, u optužnici protiv taksiste, koji je osumnjičen za silovanje žene koja je koristila uslugu prevoza, krivično djelo silovanja prekvalifikovalo u spolni odnos s nemoćnom osobom; jedan sudija je silovatelja oslobodio krivice uz napomenu da je slabog imovnog stanja; jedna Tuzlanka tvrdi da je policajac savjetovao da ne kupuje elektrošoker kao zaštitu od silovatelja jer se silovatelj uhelači prije nego bi joj išta uradio, a ona bi mogla imati problem zbog opreme koju posjeduje; u Gradačcu je, na prijavu da 14-godišnju djevojčicu zlostavlja 58-godišnji muškarac, socijalna radnica navodno odgovorila da je djevojčica već bila na obradi, da je puštena kući i da postoji sumnja da se promiskuitetno ponaša, te da se tu ništa ne može napraviti. I tako dalje, i tako dalje…
Za samo nekoliko dana u Facebook-grupi Nisam tražila je više od 4.000 osoba, mahom žena, ostavilo priču o svom iskustvu sa seksualnim nasiljem i tretiranjem silovane osobe u javnim institucijama ili javnom prostoru.
“Ono što se do sad naslućivalo sada je kristalno jasno – mi smo društvo koje njeguje nasilje i mizoginiju. Naša regija i dalje slavi patrijarhat i živi po njegovim postulatima misleći da je to datost koja je nepromjenjiva. Seksualno nasilje i uznemiravanje se događa apsolutno svugdje i da – šokantno je kada pročitate da je seksualni predator doktor, anesteziolog, profesor, ali za osobu koja je pretrpjela seksualno nasilje je apsolutno svejedno čime se ta osoba bavi. Ono je u svim porama društva – u komentarima na društvenim mrežama i u pogledima na ulici. Sveprisutno je, a mnogi ga još nisu ni osvijestili jer nam je to isto društvo nametnulo kao normalno apsolutno neprihvatljiva ponašanja”, kaže Nadine Mičić, jedna od pokretačica inicijative Nisam tražila.
Naime, nakon što je beogradska glumica Milene Radulović izašla u javnost sa svojim iskustvom u školi glume Miroslava Mike Aleksića nakon čega je Aleksić uhapšen, oglasilo se mnogo žena sa sličnim iskustvom, a grupa aktivistica je kreirala Facebook-grupu Nisam tražila koja je vrlo brzo okupila zajednicu od 40.000 ljudi koji ohrabruju, tješe i savjetuje jedni druge, a sve je preraslo u aktivisitčku inicijativu za promjene u sistemu za kvalitetniju zaštite žena i djelotvornije kažnjavanje silovatelja, ali i učinkovitu preventivu.
“Nakon otvaranja stranice pitale smo se hoće li se iko javiti. Šokantno je da je više od 3.000 ispovijesti došlo u prva tri dana, da je stranica okupila više od 40.000 ljudi i bila meta mnogima koji su se pronašli ili bojali prepoznavanja, ali ono što je najbolnije jeste da su te žene odlučile potpunim strancima ispričati svoju priču, neke čak po prvi put. Institucije su ih razočarale i ostavile na cjedilu, ne vjeruju im. Lakše im je bilo podijeliti svoju traumu s internetom i regijom, nego se obratiti onima koji bi MORALI pomoći”, pojašnjava Mičić i naglašava da ova inicijativa na početku nije imala nikakav konkretan cilj osim kreirati platformu na kojoj će žene i muškarci (ali zaista većinski žene) moći bez straha, osude i uvreda podijeliti svoju priču.
“Zaista nismo slutile da će odjek biti ovoliki, ali to je zapravo potvrda veličine problema u cijeloj regiji. Nakon što je stranica bila blokirana zbog količine prijava, shvatile smo da je naša dužnost pokušati nešto više. Mjesec dana smo pažljivo bilježile sve ono što su žene pisale kao probleme sistema i sastavile to u tri zahtjeva Parlamentu Federacije BiH. Odgovora još nema”, kaže Mičić i naglašava da je u prvih par mjeseci podrška došla iz brojnih organizacija koje nude svoju besplatnu psihološku i pravnu pomoć, međunarodnih organizacija koje su ponudili svoju pomoć u vidu pritiska na vladajuće strukture…
“Definitivno najveći uspjeh jeste da se konačno o seksualnom nasilju počelo govoriti”, zaključuje Mičić.
Inicijativa Nisam tražila je početkom februara 2021. od Parlamenta FBiH zatražila da: seksualno uznemiravanje uđe u Krivični zakon FBiH kao što je to definirano Zakonom o ravnopravnosti spolova; da se zakonska regulativa u BiH kada je u pitanju silovanje i seksualno uznemiravanje uskladi s Istanbulskom konvencijom s posebnim akcentom po pitanju zastare; da se izdvoje budžetska sredstva za formiranje centara za hitnu pomoć osobama koje su proživjele seksualno nasilje gdje osoba može dobiti besplatnu pravnu i psihološku pomoć i da se modeli zaštite i prepoznavanja seksualnog nasilja tretiraju kroz kurikulume u osnovnim i srednjim školama te fakultetima. Odgovor do okončanja ovog teksta nije stigao.
Odgovor nije dobila ni Fondacija Cure koja je povodom 8. marta organizovala stajanje uz slogan Nisi sama! s ciljem da skrene pažnju na stereotipe o seksualiziranom nasilju, te objavili saopštenje u kom su od vlast tražili da uspostave nultu stopu tolerancije na seksualno nasilje.
Ostatak članka pročitajte na interview.ba
Piše: Rubina Čengić
Tužilaštvo Kantona Sarajevo je, prema navodima pojedinih medija, u optužnici protiv taksiste, koji je osumnjičen za silovanje žene koja je koristila uslugu prevoza, krivično djelo silovanja prekvalifikovalo u spolni odnos s nemoćnom osobom; jedan sudija je silovatelja oslobodio krivice uz napomenu da je slabog imovnog stanja; jedna Tuzlanka tvrdi da je policajac savjetovao da ne kupuje elektrošoker kao zaštitu od silovatelja jer se silovatelj uhelači prije nego bi joj išta uradio, a ona bi mogla imati problem zbog opreme koju posjeduje; u Gradačcu je, na prijavu da 14-godišnju djevojčicu zlostavlja 58-godišnji muškarac, socijalna radnica navodno odgovorila da je djevojčica već bila na obradi, da je puštena kući i da postoji sumnja da se promiskuitetno ponaša, te da se tu ništa ne može napraviti. I tako dalje, i tako dalje…
Za samo nekoliko dana u Facebook-grupi Nisam tražila je više od 4.000 osoba, mahom žena, ostavilo priču o svom iskustvu sa seksualnim nasiljem i tretiranjem silovane osobe u javnim institucijama ili javnom prostoru.
“Ono što se do sad naslućivalo sada je kristalno jasno – mi smo društvo koje njeguje nasilje i mizoginiju. Naša regija i dalje slavi patrijarhat i živi po njegovim postulatima misleći da je to datost koja je nepromjenjiva. Seksualno nasilje i uznemiravanje se događa apsolutno svugdje i da – šokantno je kada pročitate da je seksualni predator doktor, anesteziolog, profesor, ali za osobu koja je pretrpjela seksualno nasilje je apsolutno svejedno čime se ta osoba bavi. Ono je u svim porama društva – u komentarima na društvenim mrežama i u pogledima na ulici. Sveprisutno je, a mnogi ga još nisu ni osvijestili jer nam je to isto društvo nametnulo kao normalno apsolutno neprihvatljiva ponašanja”, kaže Nadine Mičić, jedna od pokretačica inicijative Nisam tražila.
Naime, nakon što je beogradska glumica Milene Radulović izašla u javnost sa svojim iskustvom u školi glume Miroslava Mike Aleksića nakon čega je Aleksić uhapšen, oglasilo se mnogo žena sa sličnim iskustvom, a grupa aktivistica je kreirala Facebook-grupu Nisam tražila koja je vrlo brzo okupila zajednicu od 40.000 ljudi koji ohrabruju, tješe i savjetuje jedni druge, a sve je preraslo u aktivisitčku inicijativu za promjene u sistemu za kvalitetniju zaštite žena i djelotvornije kažnjavanje silovatelja, ali i učinkovitu preventivu.
“Nakon otvaranja stranice pitale smo se hoće li se iko javiti. Šokantno je da je više od 3.000 ispovijesti došlo u prva tri dana, da je stranica okupila više od 40.000 ljudi i bila meta mnogima koji su se pronašli ili bojali prepoznavanja, ali ono što je najbolnije jeste da su te žene odlučile potpunim strancima ispričati svoju priču, neke čak po prvi put. Institucije su ih razočarale i ostavile na cjedilu, ne vjeruju im. Lakše im je bilo podijeliti svoju traumu s internetom i regijom, nego se obratiti onima koji bi MORALI pomoći”, pojašnjava Mičić i naglašava da ova inicijativa na početku nije imala nikakav konkretan cilj osim kreirati platformu na kojoj će žene i muškarci (ali zaista većinski žene) moći bez straha, osude i uvreda podijeliti svoju priču.
“Zaista nismo slutile da će odjek biti ovoliki, ali to je zapravo potvrda veličine problema u cijeloj regiji. Nakon što je stranica bila blokirana zbog količine prijava, shvatile smo da je naša dužnost pokušati nešto više. Mjesec dana smo pažljivo bilježile sve ono što su žene pisale kao probleme sistema i sastavile to u tri zahtjeva Parlamentu Federacije BiH. Odgovora još nema”, kaže Mičić i naglašava da je u prvih par mjeseci podrška došla iz brojnih organizacija koje nude svoju besplatnu psihološku i pravnu pomoć, međunarodnih organizacija koje su ponudili svoju pomoć u vidu pritiska na vladajuće strukture…
“Definitivno najveći uspjeh jeste da se konačno o seksualnom nasilju počelo govoriti”, zaključuje Mičić.
Inicijativa Nisam tražila je početkom februara 2021. od Parlamenta FBiH zatražila da: seksualno uznemiravanje uđe u Krivični zakon FBiH kao što je to definirano Zakonom o ravnopravnosti spolova; da se zakonska regulativa u BiH kada je u pitanju silovanje i seksualno uznemiravanje uskladi s Istanbulskom konvencijom s posebnim akcentom po pitanju zastare; da se izdvoje budžetska sredstva za formiranje centara za hitnu pomoć osobama koje su proživjele seksualno nasilje gdje osoba može dobiti besplatnu pravnu i psihološku pomoć i da se modeli zaštite i prepoznavanja seksualnog nasilja tretiraju kroz kurikulume u osnovnim i srednjim školama te fakultetima. Odgovor do okončanja ovog teksta nije stigao.
Odgovor nije dobila ni Fondacija Cure koja je povodom 8. marta organizovala stajanje uz slogan Nisi sama! s ciljem da skrene pažnju na stereotipe o seksualiziranom nasilju, te objavili saopštenje u kom su od vlast tražili da uspostave nultu stopu tolerancije na seksualno nasilje.
Ostatak članka pročitajte na interview.ba
