Ovomjesečna priča o omladinskim radnicama i radnicima u Bosni i Hercegovini vodi nas u Zavidoviće, kod Jasmina Mehića. Jasmin je rođen u Zenici, a osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zavidovićima gdje danas živi i radi. Suočen sa nemogućnošću pronalaska posla u struci, Jasmin je, kako sam kaže, spletom sretnih okolnosti posao, zanimanje i ljubav pronašao u nevladinom sektoru.
Priču o svom putu započinje ističući da je po struci diplomirani pravnik, a po zanimanju omladinski radnik.
„Dugo vremena sam po zanimanju bio „težak“, bavio sam se poljoprivredom jer posla u struci nije bilo. Ideja da se bavim omladinskim radom nastala je angažmanom u Agenciji lokalne demokratije. Moj prvi liderski i koordinatorski posao bio je 2013. godine na jednom međunarodnom kampu pod nazivom „Ćuprija“ gdje su učestovali mladi iz BiH, Luksemburga i Kosova. Tada sam se prvi put upoznao sa omladinskim radom, liderstvom, odgovornostima, sekiracijom i nespavanjem. Iako sam dugo u relaciji sa mladima, omladinski radnik sam zvanično postao završetkom KULT-ove obuke.“
Iz želje i potrebe za usavršavanjem, Jasmin je tokom 2019. godine pohađao i uspješno završio Obuku za stručne saradnike/ce za rad s mladima, a samim tim i zvanično postao omladinski radnik.
„Kroz moj posao, u toku raznih aktivnosti osjetio sam potrebu da se poboljšam, da se nadogradim. Shvatio sam da sam za puno toga ostao uskraćen. Obuka mi je pomogla u puno toga. Dala mi je nove perspektive u mom djelovanju, nove vidike, shvatanja gdje ima prostora za napredak. Nije isto završiti ovakvu obuku sa 20 i sa 30 godina. Shvatio sam koliko imam propusta i nedostataka, te kako treba raditi na samom sebi tako se treba poboljšavati i u radu sa mladima. Rad s mladima i rad za mlade zahtijeva kvalitetnu obuku, a ova obuka jeste kvalitet per se.“
O utiscima sa ove obuke Jasmin rado govori, a kao najveću vrijednost izdvaja poznanstva i kontakte sa drugim kvalitetnim ljudima koji rade sa mladima i za mlade, a koje je tokom obuke sreo.
„Sjećam se svih modula u Spajalici, trenera, zadaća koje smo radili nakon modula, lekcija i prezentacija. Veoma sam zadovoljan metodologijom i sadržajem obuke. Najvrednija stvar koju sam sa sobom ponio sa ove obuke jesu poznanstva i kontakti. Izuzetno kvalitetna grupa mladih i dobrih osoba, talentovanih, iz raznih branši, je okupljena na ovoj obuci kako bi se upoznali, radili zajedno, kako bi se poboljšali. Druga vrijednost je aspekt obuke sa kog nosim propise i metode pri radu sa mladima.“
Jasmin i danas stečena znanja i iskustvo primjenjuje u radu s mladima u Agenciji lokalne demokratije gdje je angažovan kao saradnik za mlade, a od 2017. godine lokalni je koordinator projekta „Podrška mladima u lokalnim zajednicama u BiH“ te na taj način svoje kapacitete i iskustva ulaže u unaprijeđenje i razvoj svoje lokalne zajednice.
„Na terenu sam, na ulici, družim se sa mladima, učim od njih, pokušavam shvatiti njihove potrebe i želje kako bih poboljšao stanje. Ne mogu biti dobar u svom poslu, pružiti mladima kvalitetnu obuku, sadržaje, aktivnosti – kako bi ih osnažio ako sam sebi ne postavljam pitanja, ako se ne educiram.“
O trenutnoj situaciji omladinskog sektora u BiH, kaže, može reći ponešto o potrebama koje on, kao iskusan omladinski radnik, primjećuje.
„Potrebne su ovakve obuke koje organizuje Institut za razvoj mladih KULT da bismo imali buduću mrežu omladinskih radnika koji vole to što rade. Potrebni su nam centri za mlade sa programima i animatorima koji vole svoj posao. Nekada je u Zavidovićima postojao Centar za mlade, a iz te plejade mladih sada imamo eminentne stručnjake korisne zajednici i društvu. Danas imate situaciju da u našoj lokalnoj zajednici 70% mladih ne zna ko je službenik za mlade u Općini Zavidovići. Postavlja se pitanje zašto je to tako? Potrebna su sredstva, vrijeme i volja. Potrebno je više primjera dobre prakse i tu bih izvojio KULT i PRONI radi kapaciteta kojima raspolažu, dalje Omladinski centar Bugojno, Nahlu, Agencije lokalne demokratije (Prijedor, Mostar, Zavidovići) i druge organizacije i centre koji rade kvalitetan posao, od edukacija do razmjena. Imamo kvalitetne tačke rada sa mladima u BiH, ali pitanje je šta mi želimo? Da li želimo detaljisati informisanjem mladih (objavom nekih informacija) – biti servis za mlade ili ih želimo konkretno osnažiti od volontiranja do aktivizma (konkretnih akcija) da oni sami preuzmu naredne korake?“
Šta život i budućnost nose, kako kaže, ne zna, ali za par godina sebe i dalje vidi u nevladinom sektoru, u radu s mladima.
„Težak je posao raditi s mladima, rekao bih dosta kompleksan. Ipak, volio bih ostati u omladinskom sektoru. Rad u nevladinom sektoru i sa mladima je maštovitiji, širi i predstavlja blagodat za mene, dok je moja struka skup „ograđenih“ pravaca. Kroz struku ne bih imao priliku da promjenim stvari na bolje, ili ja to tako mislim, ali definitivno sam promijenio mišljenje i vidike ulaskom u NVO sektor i rad s mladima. Volio bih ostati u našoj državi.“
Iako smatra velikom odgovornošću dati nekome savjet, mladima poručuje da traže sebi prilike, da pokreću promjene polazeći od sebe i svog okruženja, svoje lokalne zajednice.
„Mladima poručujem da upoznaju sebe i mjesto u kojem žive, da stvaraju i pokreću promjene, ali polazeći od sebe, svoje sobe. Da sami sebi traže prilike, stječu iskustvo, da se okruže pozitivom. Zamolio bih da ne budu pasivni, da ne izražavaju svoje nezadovoljstvo samo na društvenim mrežama, a ništa nisu pokušali promijeniti. Moramo raditi, moramo se pokrenuti, ne čekajte marku za kafu od roditelja, zaradite je sami. Ne omalovažavajte i ne vrijeđaje nikoga dok ne obučete njegov kaput i cipele. Ne trpite nasilje! Ne bacajte smeće u prirodu!“
(mladi.org)
