Maira Isaković je još kao mala djevojčica, sa svega 7 godina, shvatila da želi svirati violinu, a već sa 13 godina je odlučila svoj život posvetiti muzici u potpunosti. Maira je za CAT BiH odlučila podijeliti zadivljujuću priču o talentu i ustrajnosti.
– Predstavi se?
Moje ime je Maira Isaković, rođena sam u Tuzli i trenutno radim u svojoj profesiji, kao nastavnik violine.
– Kada si počela svirati violinu i zašto si izabrala baš taj instrument?
Violinu sam počela svirati sa 7 godina, a izabrala sam je iz razloga što sam od rođenja imala priliku slušati tatu i brata kako sviraju isti instrument, te sam tako i sama počela svirati.
– Kada si shvatila da želiš da posvetiš svoj život muzici i da se time baviš profesionalno?
Sa otprilike 13 godina odlučila sam da želim upisati muzičku akademiju, te se baviti muzikom profesionalno, u tim godinama me je čekalo još puno toga, ali mi je drago da se ostvarilo.
– Anegdota sa nastupa ili trenutak koji je ostavio poseban utisak na tebe?
U toku mog obrazovanja bilo je raznih trenutaka, smiješnih, lijepih ali također i onih koje sam nastojala zaboraviti, a ti su mi najviše pomogli (hehe). Najljepše uspomene su mi sa koncerata gdje sam bila u mogućnosti vidjeti lica svojih najbližih, te također svirati sa njima. Također je poseban utisak na mene ostavio trenutak sviranja sa ljudima koje ne poznajem, tamo gdje su u publici bila apsolutno strana lica i ljudi koje vidite samo jednom u životu.
– Koliko je teško biti umjenik u BiH?
Mogu samo reći da je u BiH biti umjetnik posebno, iako je viđenje toga relativno i individualno. Mislim da mene lično čeka još mnogo toga za shvatiti i istražiti, što i jeste ljepota umjetnosti, i u BiH i svugdje.
– Kakvo je stanje umjetnika sada s obzirom na pandemiju koja vlada svijetom?
Umjetnici prolaze težak period kao i cijeli svijet trenutno. Jako je malo koncerata i prihoda ali i razmjene energije među samim umjetnicima i publikom, što otežava situaciju dodatno. Sa druge strane, umjetnost je opet dobila jednu posebnu ljepotu u svemu ovome i vidjela da može funkcionisati pa čak i kada se ta ista razmjena energije dešava online, s umjetnikom samim u cijeloj dvorani. (hehe).
– Gdje sebe vidiš u budućnosti?
Nadam se samo da ću biti tamo gdje ljudi vjeruju u umjetnost, u bilo kojem vremenu i trenutku.
-Slobodanka Stevanović-
