Svrha osnovnog odgoja i obrazovanja je da, kroz optimalni intelektualni, fizički, moralni i društveni razvoj pojedinca, u skladu sa njegovim mogućnostima i sposobnostima, doprinese stvaranju društva zasnovanog na vladavini zakona i poštovanju ljudskih prava i unapređenju životnog standarda građana. Sa ovim tekstom želim ukazati na mogućnost saradnje različitih obrazovnih sistema i važnost uloge medija u ovom procesu.
Na području Tuzlanskog kantona djeluje JU Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvou, Tuzla (u daljem tekstu Zavod) čije djelatnosti su odgoj, obrazovanje, rehabilitacija učenika sa intelektualnim teškoćama, učenika sa autizmom, kao i internatski boravak učenicima tokom trajanja nastavne sedmice.
S obzirom da je Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju TK definisano da su specijalne škole odgovorne su i za obučavanje nastavnika za rad sa djecom sa posebnim potrebama, i obučavanje i informisanje roditelja učenika sa posebnim potrebama, u cilju povratka ili zadržavanja učenika u redovnoj školi, kojoj gravitira njihovo područje stanovanja.
Istim Zakonom je definisano da ”redovna škola može ostvariti kontakt sa specijalnom školom radi edukacije nastavnika putem seminara obuke na radnom mjestu u kraćim i dužim periodima, pojedinačnim instrukcijama, i dr. aktivnostima koje za cilj imaju da pomognu redovnim školama u obrazovanju učenka sa posebnim potrebama’’. S tim u vezi, Ministarstvo obrazovanja nauke, kulture i sporta TK je 2008.godine formiralo Odjel za dokumentaciju i edukativnu inovaciju pri Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju, Tuzla čije aktivnosti su usmjerene na poštovanje navedenog Zakona.
Od 2019. godine Zakon omogućava da Zavod vrši edukaciju roditelja/staratelja kroz organiziranje savjetodavnog rada sa zadacima, – edukaciju nastavnika i stručnih suradnika redovnih osnovnih i srednjih škola, u suradnji sa Pedagoškim zavodom Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Pedagoški zavod) i ostvaruje suradnje i stručnu podršku redovnim osnovnim i srednjim školama u radu sa djecom sa poteškoćama u razvoju.
Saradnja između različitih obrazovnih sistema – Zavoda i redovnih škola (primjeri iz prakse)
Obzirom da nisu postojale i ne postoje zakonske barijere za saradnju između različitih obrazovnih sistema kako bi se uspostavila međusistemska saradnja, u saradnji sa Pedagoškim zavodom Tuzlanskog kantona, Zavod je formirao stručni tim koji je planirao zajedničke aktivnosti edukativno-savjetodavne podrške nastavcima i roditeljima učenika sa teškoćama u razvoju koji pohađaju redovne škole. Susreti su organizovani u školama ili u Zavodu. Aktivnost koja je nastavnicima, iz redovnih škola, bila veoma značajna kako bi poboljšali rad sa učenicima sa teškoćama u razvoju, je direktno učešće na časovima koje izvode nastavnici/ defektolozi u Zavodu.
Dokumetovanje je značajan proces, jer omogućava da se kroz retrospektivu prave nove perspektive i stvaraju ideje za kvalitetniji proces odgoja i obrazovanja ali ostaju zabilježene aktivnosti, načini realizacije, iskustva koja mogu koristiti svim akterima obrazovanja.
Do sada smo dokumentovali 237 priča iz prakse objedinjujući ih u stručni časopis ”Školske priče”. Doprinos su izradi materijala su dali nastavnci i roditelji iz svih odgojno-obrazovanih ustanova, djeca i mladi sa teškoćama u razvoju, te predstavnici nevladinih organizacija.
Kako bi podrška bila sveobuhvatna, stručni tim Zavoda u saradnji sa nastavnicima i učenicima redovnih škola izradio je 25 priručnika koji su govorili o inkluzivnom obrazovanju, muziko terapiji, značaju dramskog odgoja, timskog rada ali i konkretnih didkatičkih materijala i nastavnih listića.
Jedna od važnih aktivnosti ogleda se u tome da je stručni tim Zavoda u saradnji sa Pedagoškim zavodom Tuzlanskog kantona pripremao individualne testove (prema prilagođenom programu po kojem su učenici pratili nastavni proces) za polaganje eksterne mature za 223 (uključujući školsku 2020/21.godinu) učenka devetih razreda osnovnih škola.
Saradnja različitih aktera kao ključ uspjeha
Tokom realizacije programa edukativno-savjetodavne podrške usmjerene prema redovnim školama i djelovanje na terenu te dokumentovanja, veliku ulogu su imali mediji.
Naime, uloga lokalnih medija je u navedenom procesu je bila i edukativna jer smo tokom medijskih nastupa imali priliku i govoriti o značaju inkluzivnog procesa te sposobnostima djece i mladih sa teškoćama u razvoju, pravima osoba sa teškoćama i ostalim važnim pitanjima. Od 2009.godine nastavnici, roditelji i učenici su imali oko 60 medijskih nastupa, osvrčući se samo na gosotovanje u tematskim emisijama.
Mediji su imali i informativnu ulogu, jer su redovno pratili i informisali javnost o aktivnostima koje smo provodili. Mediji i Zavod su saveznici u procesima izgradnje saradnje različitih obrazovnih sistema, stvaranju nastavničkih profesionalnih mreža, ali i osnaživanjima svjesnosti o važnim pitanjima ne samo odgoja i obrazovanja djece i mladih sa teškoćama u razvoju, ali i o pitanjima zdravstvene zaštite i samostalnog života te promocije sposobnosti osoba s invaliditetom.
Saradnja između različitih obrazovnih sistema tj. Zavoda i redovnih škola uz podršku medija je, između ostalog, doprinijela poboljšanju odgoja i obrazovanja djece sa teškoćama u razvoju u redovnim školama. Kao što je navedeno, mediji su imali značajnu i edukativnu i informativnu ulogu.
Međutim, s ciljem unapređenja lokalnih medija u daljem promoviranju sposobnosti djece i mladih sa teškoćama u razvoju, ali i ostalih tema koje se tiču prava iz oblasti i odgoja i obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite, prava na zapošljavanje i ostalih prava, neophodno je da mediji omoguće kontinuirani medijski prostor kako bi se čuo i glas osoba s invaliditetom, kroz njihovo samozagovaranje koje bi doprinijele do promjene društvene svijesti. Osim toga, mediji su nam potrebni da informišu javnost i ukazuju na značaj arhitektonskog prilagođavanja javnih površina za olakšano kretanje osoba sa invaliditetom ili obezbjeđivanje parking mjesta za njihova vozila (shodno Zakonu gradnji i Zakonu o prostornom uređenju).
Mediji kao što je televizija, treba da prilikom realizovanja informativnih i drugih programa vode računa o potrebama gluhih i nagluhih osoba i prilagode iste, te da omoguće znakovnog prevodioca jer je Zakon o upotrebi znakovnog jezika usvojen još 2009. godine. I za potrebe osoba s oštećenjem vida potrebno je da mediji obezbijede pristup informacijama na uvećanom tisku ili Brajevom pismu, kao i da audio deskripciju obezbijede na svojim portalima.
Mediji nisu samo tu da bi pružili priliku da budu čitani/gledani, već i da promovišu uspjehe koje postižu osobe s invaliditetom iz svih oblasti djelovanja, od obrazovanja do zapošljavanja. Podrška promociji uspjeha osoba s invaliditetom podstiče i druge osobe s invaliditetom, kao i sveukupno društvo da radi na vlastitom uspjehu i napretku. Osim promocije, posebna pažnja se mora posvetiti sadržaju medija i načinu izvještavanja o osobam s invaliditetom, kako bi se izbjegli sadržaji u kojima se podstiče sažaljenje prema osobama sa invaliditetom, jer time ne doprinose poboljšanju kvalitete života.
Najbolji pristup osobi s invaliditetom je poštovanje i razumijevanje njene individulanosti, stavova te ukoliko se piše o njima treba da se čuje njihov glas i mišljenje. Provođenjem adekvatne edukacije za novinare i medijske uposlenike moglo bi doprinijeti kvalitetnijem dizajniranju medijskog sadržaja i prenošenje informacija.
(globalanalitika)
