Mensur Đozić: “Svako takmičenje mi je pružilo bezbroj lijepih iskustava i neopisivih osjećaja”

Karate nije samo poseban oblik samoodbrane već je i sport koji pruža priliku za zdrav i uravnotežen način života koji objedinjuje tjelesno, umno i duhovno.
Sa Mensurom Đozićem razgovarali smo za CAT BiH o karateu, profesionalnom sportu i odricanju sportista.

– Predstavi se?
Ja sam Mensur Đozić i dolazim iz Puračića. Student sam 4. godine Fakulteta za tjelesni odgoj i sport u Tuzli. Treniram karate u jednom od najtrofejnijih sportskih kolektiva u Općini Lukavac – Klubu borilačkih sportova Orkka Lukavac i majstor sam karatea crni pojas 1. DAN.
– Koliko dugo se baviš karateom, kako si se zaljubio u ovaj sport?
Karateom se bavim već 15 godina. Moja ljubav prema ovom sportu se razvijala postepeno i mogu reći da sam istinski zavolio karate onda kada je započela moja takmičarska karijera. Svako takmičenje mi je pružilo bezbroj lijepih iskustava i neopisivih osjećaja. Ali ono što je najvažnije – kroz ovaj sport sam upoznao mnogo dobrih osoba s kojima se i dan-danas družim.
– S obzirom da iza sebe imaš jako puno medalja i titula, da li za CAT BiH možeš izdvojiti najdraža takmičenja i uspjehe koje si ostvario?
Kao svoj najveći sportski uspjeh bih naveo status dugogodišnjeg reprezentativca Bosne i Hercegovine u karateu, u svim uzrasnim kategorijama. Prema tome, svaka medalja i titula koja je to omogućila mi je značajna i draga. Pored toga, izdvojio bih i medalju sa WKF Premier lige u Salzburgu, gdje sam sa tek napunjenih 18 godina zauzeo 3. mjesto u seniorskoj konkurenciji, u kategoriji koja je brojala preko 70 izuzetno kvalitetnih učesnika iz cijelog svijeta.

– Kakva je pozicija karate sporta u BiH?
Mislim da bi to bilo najbolje objasniti na jednom primjeru. Dok se u nekim drugim, razvijenijim državama može čak i živjeti od karatea, u Bosni i Hercegovini to nikako nije slučaj. U državama koje su svjetske velesile u ovom sportu, iza takmičara stoji jedan nevjerovatan sistem koji za cilj ima unaprijediti i olakšati svaki korak jednog karatiste prema medalji. Fokus je na svemu od fizičke i psihičke spremnosti pa sve do finansija. S druge strane, jednog takmičara u našoj državi najčešće finansiraju roditelji ili matični klub, a ponekad se na takmičenje ode zahvaljujući raznim donacijama i dobrim ljudima. Zaista je tužno što je tako, jer je karate zasigurno jedan od najtrofejnijih sportova u Bosni i Hercegovini.
– Na koja odricanja čovjek mora biti spreman da bi ostvario uspjeh u sportu?
Da bi se ostvario bilo kakav uspjeh u životu, potrebna su određena odricanja. Sport tu nije izuzetak. Odricanja u sportu dolaze u vidu slobodnog vremena, novca, propuštanja značajnih životnih događaja i slično. Međutim, sve zavisi od toga šta nekome zapravo znači uspjeh. Ako je uspjeh bavljenje sportom radi održavanja zdravog načina života ili upoznavanja drugih ljudi sa sličnim interesima, naravno da je potrebno manje odricanja nego u slučaju bavljenja sportom radi postizanja vrhunskog rezultata. U svakom slučaju, korist koja se dobije kroz bavljenje sportom je višestruko veća i sva ta odricanja se na kraju isplate.

– Kada poredimo karate sa ostalim borilačkim vještinama, koje su to njegove specifičnosti?
U odnosu na ostale borilačke vještine, u karateu po pravilu nema jakog kontakta prilikom udarca. Karate je plemenita borilačka vještina koja podstiče razvoj samodiscipline, samokontrole, samopoštovanja, uzajamnog poštovanja te ostalih mnogobrojnih lijepih životnih navika i osobina. Primijetio sam da su karatisti poprilično smireni, skromni, uporni i istrajni ljudi što su svakako pohvalne osobine.
– Za kraj razgovora, zamolila bih te da uputiš motivacionu poruku našim čitaocima, a posebno omladini kako bi ih podstakao da i oni jednog dana postanu uspješni sportisti.
Bavite se sportom jer ćete tako razviti mnogo korisnih i lijepih životnih navika, a uspomene koje usput napravite su neprocjenjive. Trudite se da uspijete u svemu što radite jer nijedan trud nije uzaludan.
-Slobodanka Stevanović-