Inovacije i izumi mladih ljudi iz BiH iznova im donose vrijedne nagrade i međunarodna priznanja. Na taj način dokazuju da uprkos ograničenim mogućnostima, mladi u Bosni i Hercegovini žele, mogu i znaju kako uspjeti.
Tahir Agić je jedan od njih. On je ambiciozna, mlada i vrijedna osoba koja je za CAT BiH odlučila ispričati svoju priču o uspjehu i inovatorstvu.
Predstavi se?
Tahir Agić, 16 godina, iz Tuzle
2019/20 Završio Osnovnu školu “Mejdan” a trenutno, 2020/21 učenik I razreda JU Mješovita srednja elektrotehnička škola Tuzla, za stručno zvanje Tehničar mehatronike.
Na kojim takmičenjima si učestvovao i kakve rezultate si ostvario?
U osnovnoj školi – školska, gradska i kantonalna takmičenja iz Tehničke kulture i informatike.
Školske 2017/18 smo se plasirali na gradskom takmičenju iz Tehničke kulture i na kantonalnom takmičenju u Tojšićima zauzeo II mjesto.
Školske 2019/20 sam sa radom “PIR sensor sa Arduinom” se plasirao na kantonalno takmičenje u Gračanici.
Istovremeno sam, uz podršku nastavnika Damira Spahića, radio na vlastitoj ideji i projektu “Automatski ležeći policajac” koji je na konkursu Udruženja inovatora BiH ušla u izbor za predstavljanje na EKO NOVA u Skoplju, Sjeverna Makedonija. To je međunarodni sajam i takmičenje ideja mladih inovatora iz zemalja okruženja i Balkana, na kojem sam osvojio prvo mjesto, zlatnu medalju i novčanu nagradu.
Koliko su takmičenja u inovacijama važna za mlade inovatore?
Malo je takvih takmičenja i malo mogućnosti promoviranja vlastitih ideja. Ali to nije razlog da se iz ljubavi i hobija bavim inovatorstvom. Vrlo često nakon realizacije neke ideje shvatim da je to već neko smislio, ali uvijek je moguće raditi na poboljšanju i dogradnji svakog projekta, naravno, prema vlastitim mogućnostima.
Elektronika i robotika su me oduvijek privlačile i zato sam upisao Elektrotehničku školu da bih popunio svoje znanje i družio sa ljudima koji znaju puno više od mene ali i da bih dao svoj doprinos. U I razredu nije sve baš kako sam zamišljao, a zbog online nastave nemamo ni sekcija, ali se kod kuće zabavljam i smišljam nove ideje.
Iza sebe imaš baš mnogo postignuća. Možeš li nam izdvojiti omiljena?
Učestvovanje na sajmu/takmičenju u Makedoniji je moje dosadašnje najvažnije postignuće. Prvo mjesto na međunarodnoj smotri me učinilo popularnim i interesantnim mnogim elektronskim i štampanim medijima. Ali, postoji meni draže postignuće u kojem sam učestvovao tokom 8 i 9 razreda osnovne škole. Moja škola je učestvovanjem u projektu “IT Girls” dobila 20-ak Arduino kompleta sa velikim brojem senzora i elektronskih komponenti. Pošto sam se pomalo razumio u sve postao sam edukator, a kasnije i saradnik nastavnice Alise Pejić, koja je sve vodila, u otkrivanju svijeta robotike drugaricama iz škole.
Šta možemo od tebe očekivati u budućnosti, da li trenutno radiš na novom projektu?
Prvo želim da se dobro edukujem u školi i iskoristim sve mogućnosti koje mi ona može pružiti. Ideja za projekte uvijek ima, a sad imam i nove mentore koji mi mogu puno pomoći u tome. Trenutno dograđujem ideju s kojom sam bio prvak s novim senzorima radi poboljšanja sigurnosti uređaja.
Od predstavljanja inovacije do danas, šta se promijenilo, da li si patentirao svoj izum, da li je u upotrebi?
Takmičenje mi je na neki način odredilo budućnost jer sam kao posljedica toga upisao školu za koju smatram da će mi olakšati bavljenje mojim hobijem.
Patentirati izum su procedure koje ja još ne razumijem, ali u budućnosti ću i time ovladati. Ima još vremena za mene, a moj interes za elektroniku i robotiku je s vremenom sve veći.
Šta bi za kraj poručio mladim inovatorima i poduzetnicima u BiH. Savjet?
Dječija mašta nema granica, a najbolje ideje se rađaju baš u glavama djece. To ni meni ni drugoj djeci niko ne može uzeti. Treba izabrati hobi kojim se zaista želiš baviti i uživati u njemu, a ako to bude inovatorstvo onda dobro.
Vrlo je bitna podrška roditelja i nastavnika/profesora i ako vas neko prepozna nemojte propuštati priliku. Druga prilika vrlo rijetko dođe.
Za dobre ideje nije teško zainteresirati druge ljude pa i poduzetnike. Iako nisam tu baš ekspert, ali kao što rekoh, vrijeme je preda mnom.
-Slobodanka Stevanović-
Povezani postovi:
Mirza Glibanović – “Njen uticaj kroz vrijeme nikada nije prestao, muziku jednostavno živiš”
Marija Šormaz – Djevojka koja ruši sve predrasude i kojoj kreativnosti i ambicioznosti zasigurno ne manjka
Amina Žigić – “Nemojte se voditi time da je “volonterizam rad za džaba”, jer nije sve u materijalnim stvarima”
