Pišu: Katarina Vučković i Jasmina Banjalučkić
Ako mobilnost i migraciju iz perspektive migranata propitujemo kroz sociološki pristup, uočavamo povezanost pojma migracija s pojmom mobilnosti jer migracija sama po sebi uključuje kretanje. Ono što trebamo razlikovati jeste činjenica da migracija kakvu danas prepoznajemo, pa i u BiH nije bez ograničenja, a što se najbolje vidi iz odnosa prema migrantima.
Šta je onda razlika između migracija, odlaska mladih i mobilnosti mladih i kako je ovo zadnje postalo popularno i važno među mladima? Ili, zašto bi trebalo biti važno i mladima i vlastima u BiH?
Šta je u stvari mobilnost mladih?
Termin mobilnost mladih postao je vrlo popularan u 21. stoljeću u Europi kada je Europska unija odlučila uložiti novac i kreirati programe koji omogućavaju društvenu integraciju mladih, prve, druge i treće generacije migranata u zemljama zapadne Europe, ali i pružiti mladima iz cijele Europe programe kroz koje bi učili, uspostavljali kontakte i umrežavali se sa svojim vršnjacima neovisno o tome iz kog dijela Europe dolaze i je li država iz koje dolaze članica EU ili nije.
Ovi programi definiraju mobilnost kao sposobnost mladih da se kreću između različitih mjesta izvan svoje države i unutar nje, a u cilju osobnog i profesionalnog razvoja, stjecanja autonomije i stvaranje novih vrijednosti u matičnom mjestu. Mladi ovo postižu samostalno ili kroz neki od ponuđenih programa u grupama.
S obzirom da govorimo o mobilnosti mladih, važno je da razumijemo da postoje različiti oblici mobilnosti. Tu možemo navesti najčešće razloge putovanja, a to su: posao, obrazovanje, odmor i dr. Ono na šta mi stavljamo fokus jeste mobilnost koja rezultira učenjem i razvojem. Učimo o različitim kulturama, tradiciji, prirodi, ekonomiji, politici i svemu onome što nam pruža više informacija i znanja koje vraćamo u zajednicu iz koje dolazimo. Nedvojbeno, kada govorimo o mobilnosti govorimo i o obrazovanju, kako formalnom tako i neformalnom.
Kako bismo osigurali zajedničko razumijevanje o tome šta je neformalno obrazovanje, potrebno je da ga razumijemo kao planiran, strukturiran program obrazovanja koji kao cilj ima poboljšanje niza vještina izvan formalnog obrazovanja. U kontekstu mladih ono se događa uglavnom na mjestima kao što su omladinske organizacije, organizacije koje rade s mladima, kulturna društva, sportski klubovi, grupe gdje se mladi okupljaju, a sve kako bi zajedno provodili određene aktivnosti, projekte i inicijative. Za razliku od formalnog obrazovanja, neformalno obrazovanje i dalje nije dovoljno priznato ili prepoznato, a naročito ne u Bosni i Hercegovini. Ono je, prije svega, usmjereno na potrebe učesnika, ali i na stjecanje životnih vještina i na pripremi za aktivnim učešćem u društvu. Evropska fondacija za mlade kroz svoj rad govori i prezentira činjenicu da su formalno, neformalno i informalno obrazovanje međusobno komplementarni i potkrepljujući elementi procesa cjeloživotnog učenja i ono je kao takvo i dijelom programa mobilnosti. Svi oblici i programi mobilnosti mladih uključuju planirano neformalno obrazovanje.
Mobilnost mladih odvija se kroz različite programe, ali je možemo podijeliti u nekoliko kategorija:
- Mobilnost mladih kroz edukativne razmjene učenika i studenata
- Mobilnost mladih kroz međunarodno volontiranje
- Mobilnost mladih pri zapošljavanju
- Mobilnost mladih kroz strukovno obrazovanje i doškolovanje
- Mobilnost mladih kroz kratkoročne i dugoročne programe neformalnog obrazovanja
- Ekskurzije i putovanja
- Virtualna mobilnost mladih
Zašto su programi za mobilnost mladih važni?
Promjena mjesta boravka na nekoliko dana, kao, naprimjer, kraći odmor, čini nas drugačijima, spremnijima na svakodnevne izazove i osnažuje odnose s drugima i sa samim sobom. Zamislite sad da putujete duže i sa svjesnim obrazovnim ciljem na razmjenu studenata, omladinski kamp ili seminar. Kakvi se onda vraćate kući i zašto je to važno vama kao pojedincu, vašim prijateljima i vršnjacima i kako „novi“ vi utječete na svijet oko sebe. Učenje i osobni razvoj počinje istog trenutka kada mladi, pa i mi nešto stariji, izađemo iz zone komfora. Odlazak i boravak na duži ili kraći period s konkretnim edukativnim ciljem nudi mladima upravo to: izlazak iz zone komfora, priliku da bolje razumiju sebe, svoje vršnjake, nauče nešto novu, steknu nove spoznaje, vrijednosti, pristupe i vještine za svakodnevni život. Čak i kad mladima pružimo priliku mobilnosti unutar iste države, dolazi do kulturnog i društvenog povezivanja i učenja.
U svakom od navedenih modela programa, posebno u dugoročnim programima s podrškom i mentorstvom, mladi će se vratiti osnaženi za samostalnije djelovanje u civilnom društvu, svom okruženju, te spremniji podržati svoje vršnjake i razvoj zajednice.
Na individualnom nivou mobilnost nam je važna kako bismo uvidjeli prilike koje se nalaze oko nas, a kojih nužno nismo svjesni kada se nalazimo samo u svojoj zajednici. Učenje i iskustvo koje stječemo na različitim seminarima, treninzima, konferencijama i sl. zasigurno nas čini mnogo svjesnijim svega što se dešava oko nas, ali i toga koliko i mi sami možemo doprinijeti promjenama koje zagovaramo ili želimo da se dogode. Vrlo često ove vještine prepoznaju organizacije, nastavnici, roditelji pa i poslodavci kao važne za adekvatno i učinkovito funkcioniranje mlade osobe, i, naprimjer, podržavaju veću konkurentnost na tržištu rada.
Mobilnost jednostavno pruža priliku mladoj osobi biti izvan zone komfora i steći nove vještine, znanja i spoznaje koje upravo zbog proživljenog dugo, ako ne i trajno, ostaju kao lekcija koju primjenjuju kroz život.
Ako razmišljamo o grupama mladih koje su formalne poput omladinskih udruženja ili o neformalnim grupama, a koje imaju određeni zajednički cilj, onda je za njih mobilnost prilika za dodatno usavršavanje, jačanje kapaciteta grupe koja postaje spremnija da odgovori na izazove u zajednici i društvu, bude više aktivna. Za njih mobilnost znači i umrežavanje i saradnja s drugim grupama koje imaju slične ili iste ciljeve, a što nas vodi ka jačem organiziranju mladih gdje njihov glas biva značajno jači.
Sve se ovo, mobilnost i pojedinaca i grupa, značajno odražava i na samo društvo. Prvenstveno je od koristi za lokalnu zajednicu iz koje ili u koju mladi ljudi dolaze ili se vraćaju. Inicijative i aktivnosti koje grupe mladih provode donose sa sobom ne samo novi sadržaj već utječu na promjenu svijesti kod građana, jačanju odnosa mladih i donosioca odluka, unaprjeđuju saradnju s privatnim sektorom i nude građanima nove prilike da uče i razvijaju svoje vještine. Dakle, ako govorimo o mobilnosti, neophodno je da joj pristupimo na holistički način i uzmemo u obzir sve interesne grupe, prilike i koristi te vidimo koliko velik utjecaj to ima kako na pojedinca i grupe tako i na društvo u cijelosti.
Programi mobilnosti mladih
Programi mobilnosti mladih već su napravili velike pomake u pojedinačnim životima mladih ljudi diljem svijeta, pa i za jedan broj mladih iz Bosne i Hercegovine. Iako mladi iz Bosne i Hercegovine mogu u potpunosti ili djelomično koristiti programe poput Erasmusa Plus ili Europskih snaga solidarnosti, postoje i pojedinačni programi koje organizacije, institucije i sami mladi mogu koristiti kako bi imali priliku otići iz BiH na kraći period. Niz je programa za studente koje nude međunarodne organizacije, fondacije i ambasade. Ovdje se posebno ističu prilike za stipendiranje jednog perioda visokog školovanja izvan BiH.
Korist koje grupe mladih imaju od mobilnosti u Bosni i Hercegovini možemo mjeriti kroz brojne omladinske razmjene, ali i zajedničke inicijative i projekte mladih u oblasti suočavanja s prošlošću, boljih politika prema mladima i slično. Ovdje možemo izdvojiti niz omladinskih udruženja i udruženja koja rade s mladima, a koje su kroz mobilnost i umrežavanje postigli značajne rezultate u svom radu kao što su Inicijativa mladih za ljudska prava BiH, Youth for Peace, Zdravo da ste, PRONI Centar, Vijeće mladih Federacije BiH, NARKO NE, Schüler Helfen Leben, Svitac te mnoga druga. Neke od njih u potpunosti vode mladi, a neke svoje aktivnosti kreiraju za mlade. Generalno, mobilnost i programi kreirani da podržavaju mobilnost ovim su udruženjima omogućili razvoj i bolju kvalitetu rada s mladima, ali i mladima pružili prilike za rast i razvoj u BiH i izvan nje.
Iako je broj programa kroz koji mladi iz drugih zemalja mogu doći volontirati u BiH također dosta širok preko ranije, programa koje implementira Regionalni ured za mlade Zapadnog Balkana (RYCO), WeltWaerts, radnih i ljetnih kampova, platformi poput lovevolunteers mladima iz BiH ipak nedostaje prilika za mobilnost mladih poduzetnika, i stručnjaka kao i mladih stručnjaka i takozvani job shadowing (učenje kroz posmatranje primjera dobre prakse u poslovnom ambijentu).
Mladi i mobilnost u Bosni i Hercegovini
Kada god razgovaramo o mobilnosti mladih, na um padne nam i pjesma Zdravka Čolića koja kaže: „Vozovi idu danju, noću…“ i iznova shvatimo da u Bosni i Hercegovini ni autobusi ne idu danju, noću, a tek da smo zaboravili ukrcati putnike s različitih stanica. Jedan od važnih elemenata mobilnosti jeste i kvaliteta infrastrukture koja to omogućava, a to su putevi i dostupnost javnog prijevoza. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine za posljednje dostupne podatke dužina pruge u Bosni i Hercegovini se od 2013. do 2018. godine smanjila za 9 km i 2018. godine je iznosila 1.018 km, a dužina cestovnog saobraćaja je 10.158 km. Dužina cestovnog saobraćaja je od 2013. do 2018. povećana za 1.600 km. Iako često slušamo o ulaganjima u cestovnu infrastrukturu, ovi podaci nisu ohrabrujući. Ako dodamo da u BiH većina jedinica lokalne samouprave nije povezana javnim prijevozom sa susjednim zajednicama, a znatno lošije povezana među entitetima, onda s punim pravom možemo reći da je dostupnost prijevoznih sredstava ograničena. Ako iz Ključa krenete u Orašje neophodno je da promijenite barem tri različita autobusa i vjerovatno to nećete stići u jednom danu.
Samo iz stanja saobraćajnica vidimo da nisu ispunjeni uvjeti mobilnosti građana pa ni mladih u Bosni i Hercegovini, a što je samo jedan od razloga zašto i dalje slušamo priče da mladi iz Banje Luke nikada nisu bili u Tuzli ili da mladi iz Sarajeva nikada nisu bili u Doboju. Davne 2008. godine, kada je i jedini put rađena sveobuhvatna analiza potreba i problema mladih u BiH, Mladi trebaju omladinsku politiku, došli smo do podatka da je tada u posljednjih 12 mjeseci 78% mladih (81% iz FBiH i 74% iz RS) putovalo u neki drugi grad, a u većini slučajeva u okviru svog entiteta. Tako su mladi iz FBiH samo u 12% slučajeva putovali u RS, dok je 33% mladih iz RS-a putovalo u FBiH. Koliko su procenti različiti u 2021. godini i jesu li različiti, ostaje da sačekamo Analizu potreba i problema mladih u BiH, koju provodi Institut za razvoj mladih KULT i koja će uskoro biti dostupna u javnosti.
Niti jedan nivo vlasti u Bosni i Hercegovini nije kreirao programe sistemske podrške mobilnosti mladih. Jedini svijetli slučajevi je nekolicina jedinica lokalne samouprave koje su kreirale fond za mobilnost mladih, a kroz koji se podržava odlazak mladih na događaje edukativnog i kulturnog sadržaja. Država Bosna i Hercegovina izdvaja sredstva za program Erasmus+ kao i za rad (RYCO) Regionalnog ureda za mlade na Zapadnom Balkanu. Erasmus+ i RYCO pružaju mogućnost mladima da putuju i uče, ali je to isključivo mobilnost orijentirana na omladinske razmjene između različitih država. Ono što nedostaje u Bosni i Hercegovini jeste upravo sistemska podrška za mobilnost mladih unutar države.
Napominjemo da ovdje ne mislimo samo na neformalno i informalno obrazovanje već i na formalno. Omladinske razmjene između mladih iz različitih zajednica Bosne i Hercegovini događaju se samo ako međunarodne organizacije i vrlo rijetko domaće fondacije i udruženja, finansijski podržavaju provođenje takvih aktivnosti. Jedinice lokalne samouprave i druge razine vlasti skoro nikako ne podržavaju mobilnost unutar BiH, pa nam nije neobično čuti da mladi i djeca ne idu na ekskurzije u neke dijelove BiH, ili da velikim uspjehom smatramo susrete studenata svih fakulteta iste struke u BiH. I ovo vrlo često sami iniciraju mladi, a za to im treba veća i društvena i sistemska podrška.
Na obrazac ponašanja u mobilnosti jedne zemlje, posebno njenih mladih utječe povijesno-kulturološki kontekst, ali i trenutni socio-ekonomski aspekt. Što bi se narodski reklo, u BiH se i ne volimo puno pomjerati, iako imamo onu narodnu „ne drži me mjesto“, čini nam se da smo samo nemirnog duha, ali ne i spremni putovati i boraviti negdje zbog iskustva, želje za rastom i povratkom sa novim vrijednostima za naše društvo. Ovdje isključujemo odlazak mladih iz BiH, jer to je drugi oblik mobilnosti stanovništva.
Meša Selimović, velikan bh. književnosti, govorio je kako čovjek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Dobar dio mladih upravo nema priliku i poticaj odvažiti se i osvijesti hrabrost, a skoro svim institucijama nadležnim za mlade treba jednak poticaj da kreiraju programe za mobilnost mladih, više se međusobno uvezuju i upoznaju kako bi jasnije razumjeli i koristili značaj mobilnosti mladih za razvoj cijelog društva. Jer mladi koji imaju novo iskustvo, donose novi pogled na mjesto iz kojeg jesu.
(mladi.org)
