Mogu li mladi spasiti mlade: Vršnjačko mentorstvo u službi prevencije vršnjačkog nasilja

“Mogu li mladi spasiti mlade: Vršnjačko mentorstvo u službi prevencije vršnjačkog nasilja” tema je panel-diskusije održane 26. maja 2021. godine u Sarajevu u organizaciji fondacije za unapređenje obrazovanja i kulture “Izvor nade”.

Kako organizatori navode, želja da se podigne svijest o temi izuzetno važnoj svim strukturama koje se tiču mladih i djece jedan je od razloga ovog skupa; učesnici diskusije su stručnjaci iz nevladinog sektora i obrazovanja.
Udruženje za razvoj društva “Kap” 2018. godine radilo je istraživanje na uzorku od 7,000 djece koje je pokazalo da svako treće dijete trpi neki vid nasilja. Posebno je poražavajuća činjenica da žrtve nasilja nemaju povjerenja u institucije. “Ujedinjeni, profesionalci i nevladin sektor mogu doći do kvalitetnih rješenja. Svi smo suočeni s ovim problemom te kao zajednica kontinuirano trebamo jačati kapacitete i vještine djece da govore o mentorstvu i vršnjačkom nasilju. Istovremeno, moramo osmišljavati najadekvatnije načine kojim bismo odgovorili na takve potrebe”, ističe Nela Hukić, specijalistkinja iz oblasti zaštite djece pri organizaciji “World Vision BiH”.
Godine 2016. provedeno je prvo istraživanje u FBiH na nacionalno reprezentativnom uzorku: od 1,195 ispitanika velikih 69 procenata doživjelo je neki oblik nasilja. Ove brojke mogle bi se sažeti riječima: “Biti nasilnik – ne treba mnogo!” A upravo gdje se javlja nasilje, prijeka je potreba za njegovom prevencijom, u ovom slučaju, vršnjačkom podrškom i mentorstvom. Prema riječima izvršnog direktora udruženja “NARKO-NE” Amira Hasanovića prevencija je ključna: “Svi mogu doprinijeti u kreiranju zdravog društva – pojedinac, porodica, institucije društva, mediji – u kojem se djeca i mladi uspješno nose s izazovima odrastanja.”
U promišljanju o ovom problem važno je valjano adresirati faktore rizika, one zbog kojih pojedinci ili čak cijele porodice, bivaju gurnuti na marginu: siromaštvo, alkohol i droge, povijest mentalnih teškoća u porodici i sl. “Govoreći o ovome ne mogu dovoljno naglasiti ulogu porodice i vršnjačkih mentora. Za osobe koje su žrtve nasilja veoma je važna ideja da može drugačije i bolje a tu ideju najbolje prenose vršnjaci”, riječi su psihologinje i psihoterapeutkinje Đane Lončarice.

A koliko je vršnjačko mentorstvo moćan alat svjedoči Katarina Vučković, projekt menadžerica pri Institutu za mlade “KULT”: “Vršnjačko mentorstvo nije ograničeno na dobnu skupinu mladih. Izuzetno je korisno i može biti nužno od roditelja prema roditeljima, stručnjaka prema stručnjacima, čak državnih istitucija prema drugim institucijama. Riječ je o nevjerovatnom resursu koji u mnogim životima može načiniti značajnu razliku.”
I bez dubljih analiza, jasno je: mladi nekada bivaju prihvaćeni, nekada odbijeni; katkad voljeni, katkad omraženi; kojiput osnaženi, a danas vrlo često nasilno odbačeni i povrijeđeni. Obaveza društva – odgovornih pojedinaca i institucija – je da ovaj process usmjerava, da ga prevenira stalno imajući na umu: kako od nasilnika (prije negoli to postane) načiniti prijatelja.
Namik Hadžalić, menadžer nacionalnog programa pri OSCE-u istče da će multisektorski pristup te horizontalna povezanost i vertikalna koordinacija pomoći u potrazi za rješenjima i odgovoru na ova pitanja – dakle, uvezanost porodice i lokalne zajednice, stručnjaka i medija te vladinih institucija.
“Mijenjajući paradigmu – od prepoznavanja slabosti i nedostataka pomjeriti se ka prepoznavanju potreba vršnjaka – možemo kreirati podržavajuću društvenu atmosferu koja bi jačala psihičku otpornost djece i mladih te njihove socijalne vještine i kompetencije”, zaključak je Merjem Salihagić, pedagoginje fondacije “Izvor nade” i jedne od organizatorica današnjeg skupa.
Auditorijum, sačinjen od gostiju iz vladinih institucija, nevladinih organizacija, medija te privrednih subjekata, također su dali konstruktivan doprinos diskusiji i zaključcima.
(mreža-mira)