Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine (Saopštenje za javnost)
U Bosni i Hercegovini još uvijek postoji izrazita rodna neravnopravnost u obavljanju kućanskih poslova i brzi za djecu, što ostavlja negativne posljedice na privatan i profesionalan život žena – pokazalo je nedavno istraživanje Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
„Istraživanje o uticaju rodne podjele porodičnih i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena u Bosni i Hercegovini“ je obuhvatilo je teritoriju cijele Bosne i Hercegovine, metodom ankete „licem u lice“ na reprezentativnom uzorku od 500 žena. Intervjuisane su žene starosti između 18 i 65 godina, koje žive sa svojim (vjenčanim ili nevjenčanim) partnerom minimalno godinu dana i koje su zaposlene (bilo koji oblik plaćenog rada izvan kuće).
Iz rezultata je očito da zaposlene žene zaista rade “drugu smjenu” kod kuće: u čak 93,8% veza sve ili većinu rutinskih kućanskih poslova obavljaju isključivo žene, a u većini veza (80,8%) žena je ta koja radi sve ili većinu poslova vezanih za brigu o djeci.
Sve to ostavlja negativne posljedice na privatni i profesionalni život žena, tačnije, ostavlja im pet puta manje vremena za odmor, za lični i profesionalni napredak i usavršavanje, učestvovanje u društvenim aktivnostima ili pak politici.
Konkretno, podaci pokazuju da je obavljanje rutinskih kućanskih poslova (peglanje, mijenjanje posteljine, čišćenje kupatila/WC-a, poslovi vezani za pranje rublja, pranje i brisanje podova, brisanje prašine, kuhanje i priprema hrane, pranje posuđa, pospremanje, svakodnevno namještanje (pospremanje) kreveta, usisavanje, postavljanje i pospremanje stola nakon obroka, kupovina namirnica i kućnih potrepština, briga za kućne biljke i cvijeće, te briga za kućne ljubimce) izuzetno neravnopravno podijeljeno između žena i njihovih partnera. Naime, u čak 93,8% veza sve ili većinu navedenih poslova obavljaju žene. Tek u 5,6% veza partneri ih obavljaju podjednako, dok u 0,6% slučajeva (preciznije u tri veze) sve ili većinu rutinskih kućanskih poslova obavlja muškarac.
Podaci pokazuju da gotovo dvije trećine žena (63,7%) rutinske kućne poslove obavlja između 10 i 30 sati sedmično, a nešto više od desetine i preko 30 sati (14,5%). S druge strane, većina žena (83,4%) procjenjuje da njihovi partneri rutinske kućanske poslove rade manje od 10 sati sedmično. Nešto više od desetine (14,1%) smatra da ih oni rade od 10 do 20 sati sedmično, a rijetke žene navode da je to više od 20 sati sedmično (2,4%). Dakle, može se zaključiti da zaposlene žene na obavljanje rutinskih kućnih poslova utroše pet puta više vremena od njihovih partnera.
Pored toga, izrazito je neravnopravna raspodjela poslova vezanih za brigu o djeci (kupovina odjeće i obuće za dijete, uzimanje bolovanja, slobodnih dana ili godišnjeg odmora kad je dijete bolesno, mijenjanje pelena, hranjenje djeteta, pomaganje djetetu u nečemu, šetnja sa djetetom, vođenje djeteta u vrtić, školu, na dodatne aktivnosti, treninge i slično, te kažnjavanje djeteta kad to zasluži ili igranje sa djetetom). Naime, u većini veza (80,8%) žena je ta koja radi sve ili većinu poslova. U manje od petine veza (18%) partneri ravnopravno dijele poslove, a u 1,2% veza (N=4) partner je taj koji radi sve ili većinu poslova vezanih za brigu o djeci.
Situacija je nešto povoljnija kada su u pitanju povremeni kućanski poslovi (plaćanje računa (režije i sl.), obavljanje sitnih poslova izvan kuće (odlazak kod krojača, u hemijsku čistionicu i sl.), održavanje okućnice/bašte/vrta, održavanje stana (krečenje, bojenje drvenarije i sl.), održavanje automobila (servisiranje, popravci, pranje, točenje goriva i sl.), te manji kućanski poslovi (promjena osigurača za struju, promjena plinske boce, lakši popravci kućanskih aparata i sl.). Ovakve poslove većinski (68,3%) obavljaju muževi/partneri.
Što se tiče posljedica ovakve podjele kućanskih poslova na privatni život žena, osim višestruko manje slobodnog vremena, svaka druga žena (52,8%) je barem jednom u životu zbog kućanskih poslova i ostalih porodičnih obaveza morala znatno smanjiti vrijeme spavanja na duže vremensko razdoblje. Pored toga, rezultati pokazuju da se trećina žena (32,6%) suočila sa radom pod znatno većim stresom zbog brige za djecu i njihovog odgoja.
Podaci dobiveni istraživanjem pokazuju da su najučestalije posljedice sukoba porodičnih i poslovnih obaveza nedostatak vremena za sebe, neispavanost i stres koje svaka druga zaposlena žena iz uzorka osjeća nekoliko puta mjesečno ili češće. Naime, 60% žena nekoliko puta mjesečno ili češće osjeća neispavanost i nedostatak vremena za sebe (57%).
Međutim, uzevši u obzir sve navedene kućanske i porodične obaveze koje padaju na teret žena, kao i zahtjeve koje imaju na poslu, iznenađujuće mali procenat žena – manje od desetine – ističe da se obaveze na poslu mnogo i izrazito mnogo sukobljavaju sa njihovim porodičnim obavezama, a četvrtina navodi da takvih sukoba nema! Podjednak procenat žena morao je, zbog brige o djeci i njihovog odgoja, odustati od karijere (17,9%), raditi skraćeno radno vrijeme (17%) i prekinuti radni odnos (17%). 16,8% žena je radi obavljanja kućanskih poslova i ostalih porodičnih obaveza moralo odustati od stručnog usavršavanja (16,8%) ili od poslovnog putovanja (16,2%).
Korjenske razloge ovakvog nalaza potrebno je dodatno istražiti, ali mogući razlozi uključuju postojanje tradicionalnih pogleda na ulogu žene na poslu i porodici, kao i objektivne uslove na poslu i stvarno postojanje perspektiva za napredovanje ili stručno usavršavanje. Moguće je da su u pitanju, takođe, i visok prag tolerancije i prilagođavanja, kao i osjećaja privrženosti za porodicu, što se može ilustrovati i podatkom da više od dvije trećine žena (67%), kada su u situaciji da moraju birati između posla i porodice, gotovo uvijek i češće daju prednost porodici. Ilustrativan je i nalaz da žene koje imaju djecu i žene koje obavljaju sve ili većinu obaveza vezanih za brigu od djeci značajno češće, gotovo uvijek, daju prednost porodici od ostalih žena, a visokoobrazovane žene su češće od ostalih bile u situaciji da moraju birati između zahtjeva na poslu i porodičnih obaveza.
S druge strane, nalazi istraživanja govore i o rasprostranjenosti rodne diskriminacije u radu i radnim odnosima. Ispitanice su, pored ostalog, pitane da li su im ikad (barem jednom u životu) prilikom zapošljavanja postavljana pitanja o planovima zasnivanja porodice, o broju i starosti djece i sl., odnosno pitanja vezana za osnove po kojima je zabranjena diskriminacija prema Zakonu o radu BiH. Odgovor koji smo dobili je da su takva pitanja bila su postavljanja gotovo trećini žena obuhvaćenih istraživanjem (31,8%), što je zabrinjavajuće visok procenat, jer može značiti da je u slučaju trećine žena iz uzorka postojala određena namjera potencijalnog poslodavca da ih diskriminiše po navedenim osnovima.
Istraživanje je pokazalo da žene u BiH preuzimaju na sebe većinu obaveza u domaćinstvu, troše mnogo više vremena obavljajući ih, obavljaju većinu mentalnog rada, kao i obaveze i zahtjeve na svom poslu, sve uz niža prosječna primanja i brojne negativne posljedice po njihovu karijeru, dobrobit i zdravlje.
Društveni i ekonomski prosperitet društva direktno je proporcionalan inkluzivnosti I ravnopranvosti spolova u političkom i ekonomskom životu kao što se jednog dobrobit društva u cjelini oslanja na bogatstvo različitosti, što uključuje i sudjelovanje žena i njihovog potencijala, znanja i vještina na svim nivoima i u svim sektorima.
Prevazilaženje stanja i percepcije rodnih uloga u privatnom i poslovnom svijetu, kojeg nam otkrivaju rezultati ovog istraživanja i ravnopravnija raspodjela obaveza vezanih uz porodicu postaju trebaju biti zajednička odgovornost.
Istraživanje, obradu i analizu podataka realizovao je Custom concept d.o.o. Sarajevo a finansirano je sredstvima švedske SIDE u okviru Finansijskog instrumenta za implementaciju Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine (FIGAP).
Izvor:mreza-mira
