“Ako nisi imao magarca, ti si bio magarac.” – kaže Adnan Đuliman, predsjednik NVO Novi Val iz Blagaja, govoreći o tome da je Hercegovina nekada bila prepoznatljiva po tome što je bila dom mnogobrojnim životinjama.
U Eko centru Blagaj uzgajaju dva magarca i pet magarica, a u gostima imaju i bjeloglavnog supa koji su nekada naseljavali ovaj dio BiH.
Danas je slika mnogo drugačija, bjeloglavim supovima nema ni traga, a magarce pored kuća zamijenila je moderna tehnologija.
Kazali ste nam da u BiH trenutno imamo jednog bjeloglavog supa koji se nalazi na oporavku u Eko centru Blagaj, ali da se i on u skoroj budućnosti mora vratiti u svoju zemlju porijekla. Koliko je supova prije bilo u našoj zemlji?
U blagajskoj koloniji je bilo petnaest aktivnih gnijezda sa dvadeset pet do trideset parova, te nekoliko parova na Hrgudu, kanjonu Bregave i Žitomislićima. Danas u Bosni i Hercegovini nemamo ni jedan par na gniježđenju. Ima ih u preletu, ali se ne zadržavaju, obzirom da nema dovoljno hrane. U Eko centru Blagaj trenutno imamo jednog bjeloglavog supa kojeg smo spasili kada je zbog iznemoglosti pao. Luka se lijepo oporavlja i uskoro bi se trebao vratiti u Srbiju.
Da li postoji mogućnost ili nada da bjeloglavi supovi ponovo nasele dijelove Hercegovine, kako je to nekada bilo?
Da bi zadržali ptice, potrebno im je obezbijediti dovoljne količine hrane. Tako smo u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša FBiH pokrenuli jedno hranilište. Cilj projekta je spriječiti nekontrolisano odlaganje animalnog otpada u prirodu, a istovremeno obezbijediti hranu za ptice koje za sada samo prelijeću našu zamlju i ponuditi im priliku da se eventualno nasele u našim krajevima.
Slična sudbina zadesila je i magarce. Nekada ih je bilo hiljade u Hercegovini, dok danas nema ni stotinu jedinki. U Eko centru Blagaj zatekli smo sedam prelijepih magaraca za koje ste nam rekli da uveseljavaju školarce iz hercegovačkih osnovnih škola. O kakvim projektima je riječ?
Tenutno imamo sedam magaraca koji našim posjetiteljima svakodnevno pokazuju koliko su magarci lijepe, inteligentne i korisne životinje. Kad pogledate njihovu ulogu u društvu, moramo naglasiti korist od mlijeka, đubriva, a sve više raste i značaj terapeutskog jahanja za malu djecu, uzrasta do četvrtog razreda osnovne skole.
Spomenuli ste eukativne radionice koje u Centru realizirate sa mališanima osnovnih škola iz Mostara i Nevesinja. Kako izgleda jedan takav radni dan?
Kroz naše edukativne programe do sada je prošlo blizu šesdeset hiljada učenika, a primarni cilj nam je približiti djecu jedne drugima i pružit im priliku da zajedno provedu dan u prirodi. Idemo po djecu u škole, dovedemo ih u Blagaj, gdje prvo imaju doručak, a nakon toga idu u obilazak magaraca i u posjetu bjeloglavom supu. Tokom dana mnogo pričamo o planeti Zemlji, njenim ljepotama i bogatstvima, ali i o problemima s kojima se ona danas suočava kao što su zagađenost voda, sječa šuma, izgradnja mini hidrocentrala, otpad u prirodi itd. U sklopu edukacije imamo i powerpoint prezentaciju o navedenim temama, a nakon toga djeca nam kroz pisane tekstove i crteže pokažu šta su tokom dana naučili.
Da li su vaš rad prepoznale škole u vidu nastavka saradnje i kakva je reakcija roditelja?
Sretni smo što su naš rad prepoznali direktori/ravnatelji škola, te da smo u većini škola ušli u nastavni plan i program ili u plan škole. Posbno smo sretni što su mališani, devedeset posto njih, nakon edukativnog programa, ponovo došli u Eko centar Blagaj gdje su na izlet poveli svoje roditelje, a nekima je to bio i prvi dolazak u Blagaj.
