Riječ je o sve popularnijem trendu: Vlasnici kuća i stanova koji moraju otputovati na dulje vrijeme preko nekoliko platformi mogu se povezati s ljudima kojima će povjeriti čuvanje svog doma.Trebate otputovati na dulje vrijeme i nemate kome povjeriti čuvanje svog doma ili kućnog ljubimca, jer se nitko od prijatelja i rodbine ne može obavezati da će redovito provjeravati je li sve u redu, ili hraniti vašeg kućnog ljubimca? Rješenje mogu biti ‘profesionalni čuvari’, ljudi koji putuju svijetom tijekom cijele godine, iz zemlje u zemlju, da bi – čuvali tuđe domove.
Njihov cilj, naravno, nije samo to, nego želja da tako jeftino i jednostavno putuju svijetom. To je rend koji navodno postaje sve popularniji, posebno nakon što je otvoreno nekoliko posebnih platformi preko kojih se ljudi kojima je potrebno čuvanje doma i ‘čuvari’ povezuju. Jedna od njih je web stranica TrustedHousesitters, putem koje se ovakva razmjena usluga potiče čak i u vrijeme pandemije korona virusa, naravno – uz poštivanje strogih mjera zaštite.Ova je stranica primjer one preko koje se vlasnici domova i čuvari često trajno povezuju i sklapaju prijateljstvo, pa nerijetko godinama razmjenjuju usluge, iako ima i mnogo onih preko kojih se usluga ugovara samo jednom.
Insider je razgovarao s četvero profesionalnih kućnih čuvara, ljudi koji se bave zapravo samo time, pa je zanimljivo vidjeti kako su otkrili ovaj ‘posao’, kakva su njihova iskustva i što bi savjetovali onima koji se odluče upustiti u sličnu avanturu. Charli Moore, Angela Laws i bračnim para Nicolo Nisbett i Blair Russell kažu kako je riječ o izuzetno zanimljivom životu. Fotografije koje su podijelili s čitateljima na blogu doista svjedoče o tome kako nerijetko baš uživaju.Charli Moore započela je karijeru ‘čuvarice domova’ još 2012. godine, a novac zarađuje i kao blogerica, na svojoj stranici Wanderlusters, koja okuplja ljude koji vole putovati na sličan način. I sve troši za financiranje svojih putovanja, jer obožava putovati. Krenula je s time kad je zaključila da bi to mogao biti dobar način da besplatno putuje i upoznaje svijet, a najbolji dio cijele priče je sloboda da se – kad god to poželi – spakira i otputuje dalje.
Zanimljivo je da ‘čuvari domova’ kao što je ona za svoje usluge ne primaju plaću, pa je to usluga koja se isplati i onima koji ju trebaju. Umjesto novca, oni besplatno borave u domu vlasnika, te preuzimaju brigu o kućnim ljubimcima, vrtu, plaćanju računa (za koje vlasnik ostavi novac), te vode računa da se ne dogodi neka šteta dok vlasnika nema.Dakle, ne možete očekivati da ćete na taj način zaraditi neki novac, pa treba imati neki izvor prihoda. Zbog toga je Moore, poput mnogih drugih ‘čuvara’ diljem svijeta, pokrenula vlastiti blog. Na njemu piše o svojim putovanjima, pa je s vremenom počela zarađivati reklamirajući brendove i tako došla do toga da zarađuje dovoljno za financiranje života u stalnom pokretu.Kaže da od samog početka živi sa stalno spremnim ruksakom i ‘juri’ iz zemlje u zemlju, s tim da je u međuvremenu imala i nekoliko čuvanja koja su trajala dulje vrijeme. Tako je, na primjer, provela godinu dana na Novom Zelandu, pa sljedećih šest mjeseci u Australiji, zatim se vratila na Novi Zeland na još šest mjeseci, jer su vlasnici stanova koje je čuvala izbivali dulje vrijeme. Kao šećer na kraju, uslijedile su dvije godine života na Karibima.
Jednom je čuvala dom vlasnice koja na Kostariki ima Kliniku za zaštitu životinja, u kojoj je vlasnica redovito brinula o životinjama, pa je i Charli Moore morala preuzeti tu obavezu, iako je u dogovoru oko čuvanja bilo rečeno da će samo paziti na Kliniku. Sličnih je iznenađenja znalo biti još. Zapravo, u Australiji je završila na farmi makadamija, a na Novom Zelandu kao čuvarica stada apaka, no Moore ne žali zbog toga, jer to pridonosi tome da putovanja budu zanimljiva te da zaista stekne duboki uvid u to kako ljudi u pojedinim zemljama žive.Ukratko, iako se čini da s čuvanjem nečijeg doma idete na besplatni odmor bez ikakvih obaveza, to najčešće nije tako, jer postoje brojne odgovornosti, kaže. No, unatoč tome, uvijek se stigne iskoristiti i brojne prednosti činjenice da negdje živite besplatno i imate slobodnog vremena za istraživanje.
Istim tragom krenuli su i Blair Russell i Nicolo Nisbett , koje je prije deset godina povezala upravo ljubav prema putovanjima. Kažu kako godišnje ‘odrade’ po 20-ak kuća, putujući po cijelom svijetu, a tu vrstu putovanja uspoređuju s odlaskom na odmor s malom djecom.- Ako idete na odmor s klincima, postoji niz stvari za koje se morate pobrinuti, no čovjek ipak nađe i vremena za sebe – pojašnjava Blair.Kako kažu profesionalni ‘kuća-sitteri’, prije nego otputuju u nečiji dom, obično vole obaviti nekoliko video-poziva s vlasnikom, u kojima mogu porazgovarati i stvoriti predodžbu o tome što ih čeka, kako bi mogli procijeniti je li to prilika za njih.- Ako se sprijateljim kroz razgovore s tom osobom, vjerojatno ću se dobro provesti i u njihovom domu, to je gotovo pravilo, kaže Moore. Preko video chata obično se upoznaju i ljubimci o kojima će brinuti, pa se iz razgovora donekle može i ‘osjetiti’ hoće li se moći snaći oko životinje.
To je obično i najzahtjevniji dio dogovora, jer je vlasnicima važno da imaju osobu od povjerenja i nekoga koga će njihov ljubimac prihvatiti. Pritom puno toga ovisi i o navikama životinje. Naime, neki ljubimci su navikli na to da ih vlasnici ostave na dan do dva, uz kratki obilazak susjeda ili prijatelja, pa obaveze ‘čuvara doma’ tada i nisu velike i nije presudno hoće li se između njih i životinje dogoditi povezanost. U tim slučajevima vlasnici obično nemaju ništa protiv da čuvar u kući otputuje na neki kraći izlet, dok je u drugim slučajevima – kad je ljubimac navikao na to da je stalno uz vlasnika – važno da cijelo vrijeme bude doma. Te stvari obavezno treba dogovoriti ranije, kažu čuvari.Tako Moore kaže kako je boraveći u jednoj kući u Vancouveru bila u prilici istraživati okolicu bez ograničenja, jer vlasnik kuće nije imao ljubimaca. Dodaje kako je do prilike za čuvanje puno lakše doći ako se prijavljujete na nekim manjim, izletničkim destinacijama, odnosno manje traženim mjestima.
Tehnički, takvi su ‘čuvari’ u statusu turista, sve dok za svoju uslugu ne prime novac. Dakle, ne treba razmišljati o radnoj vizi i sličnim prijavama, iako to može ovisiti i o tome koliko takvo putovanje traje. Ako ste negdje dulje vrijeme, može biti potrebno ishoditi turističku vizu.- Najstrašnija stvar u ovom poslu je ono ‘što ako’ – kažu Nicolo Nisbett i Blair Russell. Naime, uvijek postoji rizik od nezgode ili toga da se nešto dogodi ljubimcu vlasnika. Osim toga, teško se prilagođavati rasporedu vlasnika kuće, a ponekad se tome apsolutno morate prilagoditi.- Vaš raspored određuju potrebe drugih ljudi, tako da morate biti vrlo fleksibilni – kaže Blair.S druge strane, Clare Williams, vlasnica kuće koja koristi TrustedHousesitters, upozorila je kako je veliki problem to što se neki ljudi prijave za čuvanje, pa onda otkažu u zadnji čas, zbog čega je nekoliko puta morala otkazivati putovanje i mučiti se da organizira zamjenske letove. Još jedan vlasnik doma koji ima iskustva s čuvarima, Terry Berenson, kaže kako se i čuvari ponekad mogu suočiti s kriznom situacijom, zbog čega je uvijek dobro imati na umu da biste u zadnji čas mogli biti u situaciji da tražite zamjenu. Iako ne postoje službene politike za otkazivanje usluge, i na stranici TrustedHousesitters kažu kako se trude pomoći da se problemi riješe što prije.
– Uvijek naglašavamo da članovi trebaju imati i plan B u slučaju potrebe – ističu u odgovoru s te platforme. Dodaju kako kod odluke o tome gdje ćete putovati treba voditi računa ne samo o destinaciji koju ćete posjetiti, nego i o načinu života u koji se morate uklopiti, jer nećete izdržati ako je to način života koji se barem malo ne slaže s vašim navikama.Nicolo Nisbett i Blair Russell kažu kako vjeruju da čovjek koji radi kao čuvar sam često može biti usamljen, pa i u situaciji da podlegne anksioznosti. Lakše je ako to radite u paru, kažu, jer imate nekoga na koga se možete osloniti dok se susrećete s izazovima i poteškoćama. No, ovakav način života može biti kompliciran i sa partnerom, jer se oboje trebate prilagođavati novim sredinama, svaki put iznova dogovarati tko preuzima koje obaveze, a često nje lako niti pronaći malo mira i vremena za sebe.
Treba biti spreman i na to da vas nerijetko mogu dočekati velika razočaranja. Tako Charli Moore kaže kako je jednom stigla na čuvanje, a dočekala ju je kuća koja je bila katastrofalno neuredna. Tako je morala nazvati majku vlasnice doma, koja je organizirala da sutradan dođu iz servisa za čišćenje. No, s druge strane, ima vlasnika koji se potrude oko toga da ju dočeka ugodna atmosfera, kako bi imala osjećaj dobrodošlice.- Vlasnici uvelike mogu pomoći ako čuvarima ostave jasne upute oko ključnih stvari, a ako odlazite u zemlju koja nije vaše govorno područje, mogli bi pomoći i tako da vam na papiru ostave napisan izgovor za nekoliko fraza na lokalnom jeziku koje su nužne da biste se mogli snaći, te tako da osiguraju osobu za kontakt u slučaju potrebe – kaže Moore.
Dodaje kako je zato i umrežavanje s ljudima koji putuju na sličan način po svijetu vrlo korisno. Primjerice, ona se povezala sa joga studijom na Kostariki, čije su joj polaznice bile kontakt u slučaju potrebe, a preko njih je došla i do tri nove prilike za čuvanje domova u blizini.Kada odlaze od kuće, čuvari koji taj posao rade s dušom, uvijek će ostaviti i neki znak zahvale i dobrodošlice za vlasnika, kaže. To može biti i čestitka za dobrodošlicu, ili barem nešto hrane u hladnjaku. Nerijetko, vlasnici će rado zahvaliti i njima, primjerice time da ih odvedu na večeru, no to ovisi i o karakteru samih ljudi. Ima i onih koji žele zadržati distancu, što je također u redu.- Velika vrijednost ovakvog načina putovanja je to što smo se povezali i stekli prijatelje u različitim dijelovima svijeta, s kojima održavamo redovitu vezu – kaže Nicolo Nisbett. Često se i vraćaju na lokacije na kojima su bili da bi posjetili svoje nove prijatelje.
