Adem i Emina Mudrov su bračni par koji živi u selu Piljužići, nadomak Tešnja. Osim ljubavi prema svojoj porodici, dijele još jednu. Ljubav prema konjima. Zapravo, Adem je tu ljubav naslijedio od svojih djedova, a potom i prenio na suprugu Eminu.
“Uvijek sam se igrao s konjima, pričao o tome, volio to, igračke su mi bili konji”, počinje svoju priču Adem.
– Ostvarenje dječijih snova –
Ljubav prema ovoj plemenitoj životinji seže još odmalena.
“Za vrijeme rata sam otišao za Njemačku, mama nas je poslala sa strinom, a ona je ostala ovdje, brinula se oko kuće, stoke. I gore smo u školi išli, imali smo u toj školi i konje i časove jahanja. I dva-tri puta sedmično smo išli na školu jahanja”, priča Mudrov u razgovoru za Anadolu Agency (AA), dodajući kako i danas pamti jednog bosanskog konja kojeg je jahao, a čije je porijeklo iz Bosne. Bio je to bosansko-brdski konj.
Suprugu Eminu je oženio 2013. godine. I ona mu je pomogla da ostvari svoju dugodišnju želju.
“Godine 2013. je prvo ždrijebe kupljeno, u Prnjavoru, od jednog prijatelja. Zvao se Kosan, bio je star oko osam mjeseci. I tu mi je moja Emina bila podrška. Hoću kupiti, imam želju. Kaže Emina, ako imaš želju, kupi, i to je to”, uz osmijeh ističe on.
I tu nisu stali. Kupili su još jednog konja.
“I onda opcija za drugog konja. Hajd taj jedan, trebao bi još jedan da se može vozikati, da se svašta nešto može. Ali opet, bilo je i šta će ti dva, jedan je dovoljan. I, naravno, moja Emina mi je bila i tu podrška. Bio sam u Gradišci i poslao joj nekoliko slika, kaže ona lijep je, da joj se sviđa i pita sviđa li se meni. Rekoh, sviđa mi se, i kaže, kupi ga. I kupimo ga i tako je ta priča s njima otpočela”, prisjeća se Mudrov.
Njegova supruga Emina nije imala mnogo dodira sa životinjama dok je živjela kod svojih roditelja. Ali, uz ljubav prema suprugu, kako kaže, nije joj bilo teško pomoći mu. I s vremenom je zavoljela ovo što danas radi. Ona je medicinska sestra po struci.
“Čitav život ima želju za tim, odmalena, i došao je taj period kad je on sebi mogao priuštiti tog konja. Nije malo para, ali ako možeš sebi priuštiti nešto, zašto ne bi, svoju želju da ostvariš. Ja sam se u tim trenucima još bojala, imala sam strah od konja. I to vrijeme dok su ta prva dva konja bila, imala sam strah. Sve sam ja to nekako radila, ali sve sa strahom. Šta god je trebalo, konstantno je on bio prisutan. Ali već od našeg petog konja Amosa, taj konj kako je došao kod nas, ja sam konja bukvalno zagrlila, poljubila. Išla sam krišom, gledala sam tog konja da mu nešto kažem, da mu potemam, pomilujem ga. Od tog trenutka ja više ne osjećam strah ni prema kojoj životinji”, govori Emina Mudrov u razgovoru s novinarkom Anadolu Agency (AA), naglašavajući kako ju je upravo taj konj, zlatni Amos najviše privukao sebi.
– Posao u vrijeme korone –
U štali danas imaju šest konja, četiri lipicanera i dva haflingera.
“Najstarija je Anka, pa Sani, potom Lala i Mia. Anka je došla sa svojim imenom, porijeklom je iz Srbije, stara je osam godina. I imamo njezine dvije kćerke koje se zovu Lala i Mia, jedna je stara četiri, a druga tri godine. Ta imena smo mi dali sa svojim Davudom, on je želio da budu Lala i Mia. A, četvrta kobila Sani se oždrijebila kod nas i othranila. To je bilo ždrijebe od jednog mog prijatelja. Pošto je on htio to prodati, mi smo je kupili i ponovo vratili sebi. Othranimo je i naučimo na jahanje, jako su mirne i pametne. Imamo Amosa i Lunu, to su haflingeri, jedan je porijeklom iz Italije, a jedan je iz Austrije. Oni su namijenjeni za djecu, za početnike, za djecu s posebnim potrebama. Djeca oko njih hodaju, neće im ništa učiniti, tako i ostali, samo što su ovi baš namijenjeni za to”, ističe Adem Mudrov.
Iako su mnogima poslovni poduhvati stali za vrijeme pandemije koronavirusa, ova se porodica odlučila pokrenuti nešto novo, a to je škola jahanja. Krenuli su s njom prije tri mjeseca.
“Odjednom je tako počelo. Hajdemo jahati, objavimo koju sliku, ljudi pitaju može li se jahati kod vas. Tako smo to pokrenuli, i to je buknulo”, ističe Adem, dok Emina dodaje kako daju svakodnevno časove. Radnim danima od pola šest do pola devet, a vikendom su cijeli dan na raspolaganju.
Oni su se odlučili da svoje klijente vode na teren, da ne budu u zatvorenom prostoru. Kažu da se tako brže i lakše može naučiti jahati.
“Idemo na terene. Mi nemam manjež, tj. onaj ravni teren, idemo po našoj prirodi koja je raznolika. Imamo od brda, ravnice, kamenja, blata, trave, ma svega”, kaže Emina.
Imaju petnaestak stalnih članova, a najaktivniji su ekipu Anadolu Agency (AA) dočekali na ranču. Ines Glavaš koja je jedna od prvih članica škole jahanja, Davud Mudrov koji je uz oca Adema i majku Eminu jahao od malih nogu. Članica Emina Hrapović dolazi iz Maglaja kako bi jahala, a Adna Sarvan je već nekoliko sedmica na odmoru u Bosni i Hercegovini i pridružila se ovoj školi. Inače, živi u Njemačkoj. Svi su vidno oduševljeni ovim što im se ovdje pruža, i ne kriju svoje oduševljenje.
– Terapijsko jahanje –
Šestogodišnja Maglajka Emina Hrapović kaže da je jahala Amosa i Lunu te da nije jahala Sanija, ali želi probati.
“Kad sam došla ovdje, prvo sam se bojala. I kako sam dugo bila ovdje i jahala konje, opustila sam se i naučila jahati”, ističe ona.
Adna Sarvan kaže kako će svojim drugovima u Njemačkoj pričati o ovom doživljaju.
“Svaki se dan igram s Davudom, nekada dolazim ovdje i pomažem mu, a pomažem i Emini da jabuke bere, a i čistimo konje zajedno, i jašemo ih”, priča ona.
Jedan od Ademovih ciljeva je i osnivanje terapijskog jahanja za djecu s posebnim potrebama.
“To je nešto što na našoj općini nemamo. To je moja neka životna želja, možda dječiji san, da imam to nešto svoje, svoje konje, bila to dva, četiri, pet, eto mi imamo trenutno šest komada. Ali za to mora biti pripremljen teren, mora biti mehak teren i zbog životinje i zbog, ne daj Bože, pada. Mora biti pijesak sitni”, govori Adem, zaključujući kako su konji pametne i inteligentne životinje.
“Gdje se konj napije vode, možeš slobodno piti iza njega. Toliko su čiste i uredne životinje. A, koliko mu pružaš ljubavi i kako se ponašaš prema njemu, uzvraćaju to, čak i više od toga”, dodaje on.
Izvor:federalna.ba
Povezani postovi:
Pozitivna priča- Melani i Marija iz Gruda: “Naš konjički klub utočište je za ljubitelje prirode i zdravog života!”
Ljubav u nekoliko fotografija: Jedna od sestara Bektić ponovo jaše
LJEPOTE BOSNE I HERCEGOVINE KOJE SE MORAJU POSJETITI- Tešanj, grad specifičnih prirodnih ljepota i velikog kulturnog naslijeđa (VIDEO)
