Pored pisanja, njena sfera interesovanja su filozofija i metafizika, kao i strast prema muzici, ponajviše džezu i rokenrolu.
Banjalučanka Danijela Regojević (1998) završila je srednju medicinsku školu, u kojoj se, kako kaže, pronašla kao pjesnikinja, a ne kao potencijalna doktorica. U tom periodu je zavoljela poeziju Laze Lazarevića, a njegov lik i djelo poslužili su joj kao uzor i inspiracija da nastavi napredovati u pravcu stvaranja poezije i proze. Danijela je krajem osnovne škole počela da piše i poeziju na engleskom jeziku. Bilo je momenata kada je odustajala od pisanja na stranom jeziku, ali se, na sreću, uvijek vraćala toj vrsti pjesničkog stvaralaštva. Danijeline pjesme su primijećene i od strane njenih kolega rock muzičara, pa je izvjesno da će se njeni stihovi naći i u muzičkim kompozicijama.
Pored pisanja, njena sfera interesovanja su filozofija i metafizika, kao i strast prema muzici, ponajviše džezu i rokenrolu. Danijela studira engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Banjaluci.
„Književnost volim od djetinjstva, kad sam i počela pisati poeziju, mada sam mišljenja da pravu poeziju pišem tek odnedavno. Prvu pjesmu sam napisala kad sam imala deset godina. Posvetila sam je mom dedi”, kazala je Danijela.
Po Danijelinom mišljenju, grad Banjaluka, nažalost, nije grad koji mnogo ljubi pjesništvo, a pogotovo pjesnike mlađe generacije.
„Kada je riječ o mladim spisateljima, Banja Luka se ne čini kao plodno tlo za iste, bar sam stekla takav utisak, jer primjećujem da je sve manje ljudi koji cijene dobro štivo, i sve je manje poetičnih života u ovom gradu. Sudeći po riječima prijatelja i kolega iz Srbije i Hrvatske, ni tamo nije mnogo bolje”, tvrdi mlada pjesnikinja.
Ona dodaje da mediji nisu dovoljno otvoreni i zainteresovani da promovišu poeziju i da njeni pjesnički pokušaji dominantno završavaju na poetskim blogovima. Ipak, tu i tamo postoje poneki internet portali koji objavljuju poeziju, pa se par Danijelinih stihova našlo na sajtovima „Kulturište” i „Poenta”.
Uprkos svemu, Danijela ne odustaje od pisanja, spisateljski je jako aktivna i iz dana u dana njen rukopis je sve zreliji i bolji. Ovoj mladoj spisateljici poezija je primarna i ona joj prilazi sa strahopoštovanjem.
„Poeziju sam davno uzdigla na najviši pijedestal i na nju gledam kao na najsvetiji oblik stvaranja, ali nekad se usudim da koristim i prozne oblike, od kojih se izdvajaju eseji i kratke priče”, objašnjava ona.
Kaže da već neko vrijeme planira da objavi prvu zbirku poezije, ali da se obavezno saplete i odustane.
„Zasad je moja prva zbirka u procesu dorađivanja, izbacivanja jednih i ubacivanja drugih stihova, tako da se nadam da ću do kraja godine uspjeti u namjeri da objavim svoju zbirku poezije”, rekla je naša sagovornica.
Dodala je da se još uvijek nije obraćala nijednom izdavaču, te da će to učiniti kada bude zadovoljna završnim oblikom svoje buduće knjige.
„S obzirom na to da sam se posvetila zbirci i da je u finalnom procesu dorađivanja, kontaktiranje izdavača je u planu u skorijem periodu. Čula sam da su izdavači na prvu skeptični prema mladim spisateljima, ali nisam imala nijedan susret sa njima”, rekla je pjesnikinja.
Kada su u pitanju Danijelini nastupi, imala ih je nekoliko. Njeni prvi ozbiljniji nastupi desili su se za vrijeme srednje škole. Danas kao studentica, poeziju je govorila na književnim druženjima koja su uglavnom u organizaciji Filološkog fakulteta, a imala je i jedan ili dva gostovanja u Narodnom pozorištu, na poziv starijih i iskusnijih pjesnika.
„Književni događaji u Banjaluci su rijetki i slabo posjećeni, mahom jer su slabo promovisani i ljudi se često mimoiđu sa takvim događajem, a rado bi prisustvovali da su znali za isti. Mišljenja sam da su književni događaji, kao i sve manifestacije koje se tiču umjetnosti, od krucijalnog značaja za ovaj grad, kao i da bi ih trebalo biti brojno više”, rekla je Danijela na kraju razgovora.
(Buka Magazin)