Sarajevo – Udomi ljubav

Belma Uštović do sada je udomila preko 100 pasa i trideset mačaka.
Sama ima tri psa, a ispred i u njenom haustoru živi još jedan pas, 15 mačaka i jež.
Na udomljavanju radi samostalno, ali i kroz Udruženje za zaštitu životinja “Ruka za šapu”. Svakodnevno se bori da što više životinja pronađe svoj dom.

Njene akcije se mogu pronaći pod heštegom #udomiljubav.
Kako bi opisala to čime se baviš?
Pored posla, bavim se spašavanjem i udomljavanjem napuštenih pasa i mačaka. Sve je počelo tako što sam, još živeći u Belgiji, slala donacije, da bih se po povratku u BiH aktivno uključila u sve segmente spašavanja, od pronalaska životinja, odlazaka veterinaru, smještanja u pansion, a mnogi su bili i kod mene u fosteru, finansiranja i traženja drugih donatora, i u konačnici pronalaska domova za te životinje.
Koliko dnevno vremena posvetiš udomljavanju i brizi oko životinja?
Dosta, ali ne postoji neko fiksno vrijeme, nekad jedna povrijeđena životinja traži više vremena nego nekoliko zdravih. Uobičajeno dan počinjem hranjenjem mahalskih maca, kojih je uvijek petnaestak na doručku, s tim što se stalno pojavljuju nove, izgleda da se brzo pročuje gdje ima hrane. Trenutno kod kuće imamo mamu macu sa sedam mačića, od kojih su tri usvojena koje je ona prihvatila da othrani.
Šta najviše voliš u ovom poslu?
Najviše volim dobiti slike i videa od udomitelja, i biti sigurna da životinje uživaju u svojim domovima, daleko od ulice i svih problema s kojim su se susretali jer o njima niko nije brinuo. Volim i obići udomljene cuke i mace. Za mene je ovo hranjenje duše, nema ništa ljepše od zahvalnosti u njihovom pogledu ili nekog lijepog gesta kojim odluče da mi stave na znanje da smo prijatelji. Smiruje me saznanje da nisu gladni i da na neki način znaju da mogu računati na mene. Divan je osjećaj nekoga nahraniti, pomoći ili obezbjediti bolji život. Mnogo životinja je bilo na oporavku kod mene, vežem se za njih i teško mi bude kada putuju u svoj zauvijek dom. Ali njihova sreća je najvaznija.
BELMA UŠTOVIĆ: Nahraniti životinju je kao nahraniti svoju dušu - Gracija
Na koji način se snalaziš za donacije?
Donacije su najveći problem u ovom sistemu, zato što se oslanjamo na dobrotu pojedinaca. Svi mi smo dali mnogo svog novca, ostatak dobijamo objavama životinja kojima je potrebna pomoć, na osnovu povjerenja uspostavljenog s donatorima da ce taj novac zaista i otići tamo gdje je namijenjen. Ali i to postaje sve teže, posebno ove godine, kad je pandemija ugrozila poslovanje širom svijeta. Pored donacija, na Instagram stranici Dnevna doza Džekca, namijenjenoj za zabavu i okupljanje ljubitelja životinja, a čiji centralni lik je moj pas Džeki, također udomljen – nudimo šolje, maske, cekere s’ njegovim likom. Novac od prodaje namijenjen je kupovini hrane za napuštene mace i cuke. Pravim i mašnice i druge sitnice za ljubimce, opet sa željom da od tog novca nahranim one koji imaju najmanje. Udruženje organizuje dobrotvorne bazare na kojima se također prodaju različite stvari vezane za ljubimce: šolje, privjesci, magneti, cekeri, hrana, odjeća i drugi artikli, s ciljem skupljanja novca za hranu i veterinarske troškove.
Koliko si pasa i mačaka do sada udomila?
U zadnje 4 godine smo sretno udomili preko 100 cuka i 30 maca. Bilo to u BiH ili van naših granica.
Ako bi neko htio da radi sličan posao kao tvoj, koji bi mu/joj savjet dala?
Rekla bih mu/joj da mora imati veliko strpljenje, čelične živce i mnogo, mnogo ljubavi u sebi. Nije jednostavno raditi ovaj posao. Kada mislite da ste sve dobro uradili, desi se neka nepredviđena okolnost, odgodi se transport, udomitelji odustanu, ili ono najteže, životinja umre. To su trenuci s’ kojima se veoma teško nosimo svi mi koji ih volimo. Pored toga, u startu morate prihvatiti jednu bolnu, ali veliku istinu, a to je da ne možete sve spasiti. Ali ne smijemo odustati, mi smo jedini prijatelji koje imaju.
(Imrana Kapetanović/mionama)