Alternativni dom kulture Velika Kladuša (ADK) je baš takav – alternativan – jer, kako mladi često znaju reći, drugoga nemaju.
Ideja, koja se nedavno javila, je ovoj općini dala novo mjesto za događaje i druženja. Jasmin Sakić, koji je u ADK od njegova postojanja, ističe da su svi dobro došli.
Šta je to Alternativni dom kulture?
Kada živite u mjestu u kojem ozbiljnijih kulturnih dešavanja nema dosta dugo, kad je lokalni Dom Kulture zatvoren već desetak godina, onda je naravno bitno da mlađa raja ima mjesto gdje bi mogli nešto da nauče, vide, predlože i realiziraju sa nama, a da se tiče njih, kulture, problema mladih ljudi. Treba dati mogućnost izbora. Dugo nisu imali izbor, sada ga imaju.
Imamo biblioteku sa preko 900 što novih, što starih knjiških naslova, imamo igraonicu za sto(l)ni tenis, muzičku sobu, hrpu društvenih igara, projekcije filmova, (raznih žanrova), javne tribine, promocije knjiga.
Novi prostor u kojem se trenutno nalazi ADK je dosta veći, imamo stol za tenis, prostoriju u kojoj se nalaze muzički instrumenti, atrij u kome se gosti druže jedni sa drugima, ispijaju kafe, tople napitke, sokove, razmjenjuju mišljenja, igraju društvene igre, te velika prostorija u kojoj se nalazi većina knjiga koje ADK posjeduje, te prostorija u kojoj je projektor za gledanje filmova, utakmica, koncerata. Moram napomenuti da svi ti sadržaji koji se nalaze u ADK-u su besplatni za korištenje, dovoljno je posjetiti prostorije i poslužiti sa svim tim stvarima.
Možete li izdvojiti nešto od narednih ideja i planova?
Trenutni projekat na kojem učestvujemo je projekat organizacije ART LAB iz Bihaća, koja se bavi promocijom muzike. Ekipa predvođena super timom ljudi, muzičarima i muzičkim pedagozima koji će držati besplatne radionice muzike (muzički instrumenti, muzička produkcija) u Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i naravno u Bihaću.
Da li su primjetne određene razlike otkako postoji Alternativni dom kulture i koliko vas podržava lokalna zajednica?
Mi smo nekakav servis građana, svima su vrata otvorena da dođu, predlože nešto, realiziraju ili ako ništa drugo, onda da popiju kafu, odigraju partiju šaha (ili neke druge društvene igre). Ovdje ima mlade raje koji nikad nisu držali električnu gitaru u rukama, pa su je ovdje uz pomoć naših prijatelja koji žive i rade u Kladuši a dolaze u ADK naučili svirati. Tako je i sa drugim instrumentima, a da ne govorim o radionicama koje smo nudili (slikarstvo, fotografija, web dizajn, programiranje itd.) gdje je nemali broj korisnika sadržaja ADK-a naučio neke vještine koje će im sigurno koristiti u budućnosti. Razlike se vide, lokalno stanovništvo je prepoznalo značaj ADK kao same prostorije, a i projekta u kojem mogu pustiti svoju djecu da se druže i nešto nauče, a i sami roditelji rado navrate do nas.
(Amila Žunić/mionama.ba)
