Elda Lolić, studentica Ekonomskog fakulteta iz Živinica, svojim statusom na društvenoj mreži Facebook osvrnula se na trenutnu situaciju u kojoj se nalaze mladi, ali i usporedila je sa onima koji su svoju mladost proveli na bojnim poljima.
Status prenosimo u cijelosti:
”Oni kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo.”
Prethodnih par dana imala sam priliku da prisustvujem seminaru sa devet drugih mladih ljudi iz cijele BiH. Imena i porijekla učesnika su bila raznolika i podjednako lijepa.
Ukupno 10 mladih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, koji su tu došli svojim trudom i radom a ne zbog entiteta kojem pripadaju, su razmjenjivali ideje i ambicije.
28 godina ranije mladi ljudi, baš kao i mi, bili su tjerani da pucaju jedni na druge. A mogli su i oni razmjenjivat ideje..
Da bi bolje shvatili o čemu pričam, zamoliću vas da pogledate video:
Bahrudin Kaletović, 19 godina
Naime, jučer sam provela dan igrajući ”paintball” . Meci u mojoj pušci su bili napravljeni na principu da kada te pogodi, rasprši se zelena boja po tebi. Sličnosti između mene i Bahrudina su te da imamo isto godina, perspektivni smo i volimo život. Razlika između mene i Bahrudina jeste da metak koji je mene pogodio ostavljao je malu modricu (na koju se evo 2 dana žalim), a metak koji bi mogao pogoditi njeg, ostavljao je njegovu majku bez sina.
U toku seminara jedan od predavača rekao je da jedina stvar koja ga straši zadnjih par godina ta što je ovo već sve vidio. Veliki humanitarci koji se smješkaju pred kamerama i slikaju sa djecom, dok propagiraju onu ili ovu ideju, koja će na kraju biti kobna za sve osim za njih.
I onda skontam da smo mi ustvari odgajani dobrom idejom ”naši i njihovi”, samo pogrešno smo percipirali ko su ”naši” a ko ”njihovi”.
Vidiš, moj je i Jasenko, i Azur, i Bojan i Nedim. A njihovi su oni u odijelima, na televizorima, u foteljama.
Njihovi drže naše kao taoce ove države i sistema, prodajući nam priču o pomirenju, a mi se nismo ni svađali.
Naši se nisu svađali, svađali su se samo vaši. Tačnije svađali su se i svađaju se samo pred kamerama. Poslije sjede zajedno i piju. A naši ginu.
Bahro je to savršeno objasnio. ”Znaš kako je care, bio si u vojsci. Radiš šta ti se kaže. A ni jedan oficir nije poginuo, sve moji jarani ginu.”
Ne dajte da vas dijele po imenima. Dijelite se na dobre i loše.
Svi moji su dobri.
I za kraj, sjetite se, sve majke isto plaču.
