– Samo oni koji riskiraju da odu predaleko mogu saznati koliko daleko se može ići – kazao je svojevremeno engleski pisac Tomas Sterns Eliot (Thomas Stearns).
A da se rizik itekako isplati dokaz su i ti mlada Tešnjaka Muhamed Ljevaković(27), Harun Hatkić (25) i Medin Zukanović (23), vlasnici kompanije MHM Robotics, sa sjedištem u Mrkotiću. Naime, oni su nakon dvije godine istraživanja potreba i zahtjeva tržišta 15. augusta, ove godine, zvanično pokrenuli kompaniju koja se bavi izradom namjenskih CNC mašina za tekstilnu, drvnu i metalnu industriju. Njihove mašine su jedinstvene, jer su namjenski pravljenje za klijente. Oni ih programiraju od početka do kraja u skladu sa željom kupca.
– Gledajući unazad, stvarno je trebalo imati hrabrosti za sve ovo. Mi prodajemo mašine koje su neke veće vrijednosti, za koje je potrebno da rade jedan određen period kako bi se isporučile krajnjem korisniku. Također trebamo imati i servis za naše mašine. Ovo jedna grana u privredi koja je zaista specifična, jer nije riječ o prodaji već o proizvodnji, a u svakoj proizvodnji imamo velike rizike i greške – kazao je na početku razgovora Muhamed Ljevaković, direktor u ovoj kompaniji i uskoro magistar ekonomije.
Prva mašina
Da se Muhamed i Medin upoznaju, a kasnije i da svi zajedno pokrenu svoju kompaniju, najzaslužniji je Harun, kojem je bila potrebna CNC mašina za narezivanje kamionskih teretnih guma.
– Treći kolega (op.a. Harun Hatkić), koji je i suvlasnik kompanije je moj rođak, pa sam tako preko njega upoznao Medina. Živim u Sarajevu, a oni su tamo studirali na Mašinskom fakultetu, pa smo se tako i upoznali.Ideja o proizvodnji CNC mašina proizašla je iz malog problema oko teretnih guma. Naime, Harun je počeo da radi svoje vozilo i imao je dilemu da li uzeti nove ili narezati stare gume. Tražio je na internetu da li proces narezivanja i produbljivanja šara na gumama ima mašinski. Međutim, nije ga bilo. Tako smo mi iz hobija krenuli da napravimo svoju prvu CNC mašinu, koja nema nigdje u svijetu. Sve je zaista počelo kao hobi, a prije tri ili četiri mjeseca to smo komercijalozovali i profesionalizirali – istakao je Muhamed, te dodao:
– Sve je to išlo nekim prirodnim putem. Radili smo mašinu, neke procese proizvodnje, istraživali smo tržište, da li i u kojim industrijama ima zainteresiranih kupaca. Tako smo došli na ideju da pravimo za sve industrije namjenske mašine, odnosno, da kupac dođe kod nas sa nekim problemom i mi mu napravimo neko rješenje, da optimizira tu svoju proizvodnju i da naravno skrati proces proizvodnje i da je kvalitetno uradi.
Medin nam je kazao kako se njihove mašine razlikuju od drugih, jer oni nude cjelokupno rješenje.
– Ono što nas diferencira od drugih proizvođača mašina jeste da mi nudimo cjelokupno rješenje. Od hardverski komponenti, konstrukcije mašine, pa sve do softvera i upravljanja što omogućava proizvodnju namjenskih mašina. Nama kupac dolazi sa specifičnim zahtjevima iz svoje proizvodnje, a mi prilagodimo rješenje prema njegovim potrebama. Trenutno radimo sa najsavremenijom tehnologijom, na najnovijim protokolima, gdje omogućavamo uvezivanje više mašina i više procesa u jedan automatizovani sistem. Na naše mašine moguće je povezati kolaborativne robote, tako da oni rade u interakciji s našim mašinama, da cjelokupan proces proizvodnje bude zaokružen u jednu automatizovanu cjelinu. Krenuli smo strategijom diferencijacije, zato što smo mali tim, sa malim resursima i želimo da iskoristimo naš potencijal u smislu iskustava i znanja stečenih ranije, da ponudimo cjelokupno rješenje za jednu proizvodnju, kako bi oni skratili put od vremena proizvodnje, do konačnog proizvoda.
Podrška lokalne zajednice
Iako su tek počeli, potražnje za njihovim mašinama već ima, kako u Tešnju, tako i u zemljama regiona.
– Iznenadili smo se koliki je obim potražnje za tim mašinama, pogotovo namjenskim mašinama koje ne možete naći na tržištu i koje ne možete uzeti od većih proizvođača koji rade u sreiji 100 mašina. Takve mašine se ne mogu prilagođavati određenim kupcima i naravno ne mogu mjenjati proizvodnju prema jadnom kupcu, jer to zahtjeva velike troškove i izdatke, od razvoja, do ljudi koji će ih raditi. Ljudi iz Tešnja, okoline, susjednih zemalja poput Srbije, Hrvatske, Crne Gore, dolazili su na sajam (op.a. 16. Međunarodni sajam privrede u Tešnju) razmjenili smo kontakte i već imamo nekoliko dogovorenih projekata i zainteresiranih za naše mašine.
Ističu i da su imali veliku podršku lokalne zajednice.
– Privrednici u Tešnju koji su nas prepoznali kao potencijal, su nam pomogli i otvorili vrata svojih kompanija, gdje smo, bukvalno, imali smo ključeve od tih firmi. Mogli smo njihove resurse trošiti i njihove mašine koristiti pri izradi naših mašina, jer smo krenuli s proizvodnjom iz garaže, al’ sad hvala Bogu imamo i svoj prostor, doduše pod kirijom je (smijeh), ali zaista okolina u Tešnju i Jelahu, u privrednim zonama, svi su bili susretljivi. Privrednici su nam izašli u susret maksimalno, koliko god su oni mogli, a i koliko smo mi tražili.
Pokrenuti biznis u svom kraju
Iako je imao priliku ostati u Njemačkoj, ona za Medina, nikada nije bila opcija. Znao je da se nakon studija želi vratiti kući i pokrenuti biznis.
– Krajem marta sam se vratio iz Njemačke. Tamo sam magistrirao procesno inženjerstvo na Mašinskom fakultetu u Freiburgu. Imao sam ponuda da ostanem tamo u daljem procesu obrazovanja za doktorski studij i posao na Univerzitetu. Mađutim, ono što mene privlači jeste ova sredina. Ne možemo mi graditi tuđu zemlju i tuđu zajednicu i očekivati da će našoj djeci biti bolje. Gdje god da dođemo, mi ćemo biti stranci, to je realno tako. Ako je nama hladno, mi možemo otići u komšijinu kuću da se ugrijemo, ali kad tad ćemo se vratiti u našu kuću koja je idalje hladna. Trebamo težiti da zagrijemo našu kuću, naš okoliš, da gradimo svoju zajednicu koliko ko može doprinijet. Neki mladi su u nuždi da odu, neki odu čisto iz hira zato što je takva tendencija većine. Svako treba da odlučuje svjesno i da analizira neke rizike koje nosi odlazak. Svaki potez nosi rizik, i neodlučivanje, nedonošenje odluke je odluka i nosi rizik. Dakle rizik odlaska je da sutra tvoji naraštaji, tvoja djeca, će rasti u drugačijem okruženju nego što je to ovdje. Meni je to bilo u glavi prilikom donošenja odluke da li se vratiti ili ostati. Želim da moja djeca rastu u zdravom ambijentu da imaju prilike kao djeca, u drugim zemljama, a da im pogledi budu evropski i svjetski. Da nema veze što smo mi u Tešnju, što smo u Mrkotiću, nebitno gdje, da imamo svjetske poglede i svjetsko tržište, kazao je Medin za ZOS radio, te dodaje:
– Današnja tehnologija, svijet je postao globalno selo, današnji način komunikacije, nama dozvoljava da mi u ovom momentu komuniciramo sa bilo kim iz bilo kojeg djela svijeta, i da smo za 24 sata na bilo kojoj adresi u svijetu. Pogotovo situacija s pandemijom je promijenila uslove života na tom nekom globalnom nivou i danas nije prednost da budeš u nekom većem mjestu, čak je nekad i mana, zbog svih troškova i gubitaka u smislu čekanja, vremena i gužve, tako da je nakada bolje biti na periferiji.
Dugoročni planovi
Neke kompanije kako bi smanjile troškove, svoju proizvodnju su iz Kine preselile u Evropu, a Medin tu upravo vidi prednost BiH.
– U svemu ovome vidim prednost BiH u donosu na Njemačku. Da bih pokrenuo svoju kompaniju u Njemačkoj trebao sam imati dozvolu za stalni boravak, što iziskuje minimalno pet godina boravka tamo. Da sam ostao, vjerovatno bih za taj period i sam upao u kolotečinu i ne bih razmišljao o pokretanju firme. Ovako, razmišljali smo dok smo mladi, zašto ne bi rizikovali, jer nemamo šta izgubiti, osim vremena. Sve što se može nadoknaditi, poput novca i nekog kapitala, to nije gubitak. Jedino što možemo izgubiti jeste vrijeme. Tako smo i odlučili, da krenemo ovdje, a da nam pogledi i tržište bude svjetsko.
Njihov plan za budućnost, ističe Muhamed, jeste da budu lider na tržištu kada je u pitanju proizvodnja CNC mašina.
– Naši naredni planovi su da proširimo svoja znanja i kapacitete, to nam je prva stepenica. Želimo da budemo, u nekom dugoročnom periodu, firma koja će biti lider na tržištu, što se tiče proizvodnje i razvoja CNC mašina, razvoja visokotehnoloških mašina, automatizacije industrije, gdje ćemo napraviti i neki centar za razvoj, gdje će studentima s mašinskog fakulteta, s elektrotehnike, biti san da rade kod nas i tu svoju karijeru grade. Želja nam je i da još nekog zaustavimo u namjeri da ode iz BiH. To je neki naš dugoročni plan. Ali, opet ne znamo šta će se dešavati i kako će ići. Mi ćemo planirati pa šta se desi.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
