Mostarac Mario Martinović, student Ekonomskog fakulteta, poželio je skupiti novo poslovno i životno iskustvo te se prijavio za AIESEC praksu. Put ga je odveo u daleku Indiju, gdje je proveo čak tri mjeseca, a svi koji se još niste odlučili za studentsku razmjenu, pročitajte njegova iskustva. Ovo je tek prvi dio Mariove priče, u nekoliko nastavaka ispričat će nam o najupečatljivijim dojmovima iz Indije, sa svog “najuzbudljivijeg” životnog iskustva dosad…
Kako početi? Eto, za početak ću vam reći da nema dana kada se ne sjetim nekog detalja iz mog iskustva u Indiji. Dakle, kako je uopće došlo da se tamo nađem, što sam radio i što sam doživio.
Prošle godine u mjesecu travnju odlučio sam otići na praksu u inozemstvo. Iz nekog razloga, upoznao sam jednu djevojku koja mi je prenijela mnogo informacija o studentskoj udruzi AIESEC. Iskreno, nisam ni sam mogao vjerovati da postoji tako velika i moćna organizacija.
Počeo sam tražiti prakse u bazi od nekoliko tisuća otvorenih natječaja diljem cijelog svijeta. Moji kriteriji su bili: nova kultura, dinamičan posao, velik grad, englesko govorno područje i tako dalje. Na kraju svog procesa apliciranja, pronašao sam praksu u Indiji. Sama pomisao da ću tamo otići bila mi je nevjerojatna, ali kako sam stupio u kontakt s članovima AIESEC-a iz Chandigarha, mjesta gdje sam bio na praksi, sve se u mojoj glavi izokrenulo.
Na kraju, iskustvo je bilo neopisivo, nezaboravno i promijenilo je moje gledište na život uopće. Ukratko, htio bih navesti sve što se tamo događalo te za početak, gdje sam stanovao. Živio sam u gradu Chandigarhu koji se nalazi sjeverno od glavnog grada New Delhija. Grad je moderan, novoizgrađen i najčišći grad u Indiji. Stanovao sam u takozvanoj “trainee” kući s 15 studenata iz cijelog svijeta koji su došli na praksu u isti grad. Vremenom sam promijenio smještaj jer mi je posao bio predaleko, pa sam tako pronašao smještaj u kući jedne indijske obitelji. Na taj način sam imao priliku upoznati indijske običaje, kuhinju i način života jedne tipične indijske obitelji, i to iz prve ruke.
Što se tiče samog posla koji sam radio, želio bih reći da sam bio profesor na privatnom koledžu zvanom SHRM. Predavao sam predmet “Cross Cultural Studies” i imao sam 15 svojih studenata od 19 do 30 godina. Iskustvo me naučilo nastavničkim vještinama i dalo mi perspektivu jednog profesora. Uz taj posao, imao sam zadatak stvaranja suradnje s hotelima u tom dijelu Indije. Budući da je riječ o studiju ugostiteljstva, naši studenti su imali potrebu za praksom koja je, naravno, morala biti u petzvjezdanim hotelima.
Slobodno vrijeme sam provodio s ostalim studentima koji su također bili na praksi. Često smo išli u kino, izlazili na večere po restoranima i naravno, putovali. Što se tiče putovanja, vikendi su bili termini kada smo putovali. Posjetio sam mjesta od samog podnožja Himalaje do pustinja u Rajasthanu.
Dakle, vidio sam dijelove koji su poznati po jogi, lječilištima aromaterapijom, vjerskim učenjima hinduizma i tako dalje. Tako sam posjetio gradove Shimlu, Rishikesh na rijeci Gangi, Dharamshalu, Haridwar i još mnoge druge. Glavni grad New Delhi smo često posjećivali s obzirom da je udaljen samo 300 km. Moje iskustvo tamo bilo je nevjerojatno, pogotovo kada sam razgledavao sve te znamenitosti: Qutub Minar, Red Fort, Akshardham hram, Jama Masjid, Lotus Temple, India Gate i mnoge druge. Grad koji svojom arhitekturom oduzima dah.
Moje iskustvo s AIESEC praksom bilo je nevjerojatno i oblikovalo je moj život na nevjerojatan način. Profesionalni razvoj, međukulturalno razumijevanje i osobni rast samo su neki od mnogih aspekata koje sam dobio iz ovog iskustva. AIESEC praksa nije samo prilika za stjecanje vještina i radno iskustvo, već i za povezivanje s mladima iz cijelog svijeta i razumijevanje različitih kultura. Preporučio bih svakome da se pridruži AIESEC-u i iskoristi priliku da oblikuje svoju budućnost kroz međunarodnu razmjenu praksi.
Preuzeto sa: hocu.ba
„Ova objava je nastala u okviru Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI) projektom, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Austrijske razvojne saradnje.“
