Ambasador BiH u Indoneziji otvorio vrata svog doma za mladiće Srđana i Strahinju!

Suzana Parađina Skobo na društvenim mrežama podijelila je nesvakidašnje iskustvo svoga sina i njegovog prijatelja koji su zbog pandemije ostali u Indoneziji.

Status prenosimo u cjelosti:

“Uz ogromne strahove koji su se ovih dana spustili na svijet, jedan daleko veći je kada u ovakva vremena, kada najviše treba, porodica nije na okupu, kada je neko tvoj tamo negdje, zbog zasluženih par dana odmora, ostao, i nema ga i ne znaš kada će doći. Nakon što je moj sin Strahinja, budući doktor medicine, sa prijateljem Srđanom, takođe budućim doktorom medicine u ime čije porodice takođe pišem, ostao na ostrvu Bali zbog situacije sa virusom, naša agonija je počela.
Zatvaranje aerodroma, hotela, prodavnica, dovele su ih do gotovo bezizlazne situacije. Nemjerljiv osjećaj panike, straha i nemoći, koji samo roditelji mogu razumjeti, ispunio nam je dane. U mraku neizvjesnosti o evakuacionim letovima, u stalnom kontaktu sa Ambasadom Republike Srbije, dolazimo u kontakt sa Ambasadorom Bosne i Hercegovine, gospodinom Mehmedom Halilovićem, zbog koga i pišem ovih par redaka. Bez da mu je naloženo protokolima i propisima,
Ambasador BiH u Indoneziji poziva Strahinju i Srđana i otvara im vrata svoga stana. Da, gospodin Halilović, otvara vrata (i srce) svog privremenog doma u zemlji na drugom kraju svijeta, djeci koja nisu njegova, koju ne poznaje, da pomogne, da uradi ono što je toliko rijetko postalo u ova vremena, da gotovo i ne vjerujemo u takve ljude. I nisu oni jedini kojima je gospodin Halilović pružio nadu, utjehu i pomoć. Sada, kada se bliži mogućnost da Strahinja i Srđan dođu svojim domovima, moram odvojiti momenat da stanem, i da se zahvalim na čojstvu i ogromnom srcu gospodinu Haliloviću.
Da Strahinja i Srđan dođu svojim kućama pomogla je i Ambasada Republike Srbije, ali ova otvorena vrata privremenog doma Ambasadora BiH u Indoneziji ,Mehmeda Halilovića, se nikada neće zatvoriti, ni u srcima nas beskrajno zahvalnih roditelja, ni u srcima Srđana i Strahinje.”

Mladići su se humanitarnim letom iz Pariza u četvrtak uspjeli vratiti u Beograd, kaže nam Suzana. Ambasador BiH u Indoneziji, Mehmed Halilović, za N1 ispričao je kako je došlo do toga da dijeli svoj dom od kraja marta do sredine aprila sa budućim doktorima medicine koji su se našli u bezizlaznoj situaciji, hiljadama kilometara od kuće:
“Jedna od osnovnih misija diplomatije, pored zaštite interesa Bosne i Hercegovine je i pružanje podrške građanima BiH u zemlji prijema. Krizne situacije zahtijevaju brzu reakciju i u momentima kao što je ovaj, jednostavno uradite neke ljudske poteze koji donesu ljudima izvjesno olakšanje. Potrebno je naglasiti da je od strane Ambasade BiH u Džakarti pružena podrška svim koji su je tražili i onima za koje smo znali da im je potrebna. U ovoj kriznoj situaciji smo ostvarili neophodnu saradnju sa Ambasadom Republike Srbije u Džakarti i ta sinergija pravovremenog djelovanja je na obostrano zadovoljstvo polučila odgovarajući rezultat” – priča ambasador Halilović.
Mogu li ljudi zadržati dobrotu koja isplivava u vremenu nesreće, ostaviti iza sebe podjele, razlike?
“Krizne situacije su prilika da bez obzira na poslove koje obavljamo, u tim momentima svi pokažemo ono najesencijalnije ljudsko u nama samima i da postupimo prema drugima onako kako bismo željeli da drugi u teškim momentima postupe prema nama. Ljudski rod je u uslovima pandemije na ispitu i svakodnevno smo u situaciji da svjedočimo o velikim djelima malih ljudi, a takođe i o onima koje istorija neće na svojim stranicam zabilježiti u pozitivnom svijetlu. Potenciranje podjela i razlika u normalnim uslovima nije put napretka dok u uslovima krize takva ponašanja nanose nesagledivu štetu i pojedincima i cijelom čovječanstvu” – zaključuje ambasador BiH u Indoneziji, Mehmed Halilović.
Preuzeto sa: N1

Posljednji postovi