Da bi spasio sebe, svoju obitelj i životinje, Noa je, po Božjoj zapovijedi, kako govori Biblija, sagradio Arku i tako ih spasio od potopa. Hrvoje Gregurić iz Donjih Zdjelica je, spašavajući sebe od depresije i napuštene brojne životinje, sagradio Grgin konak. Njegov konak se prostire na četiri hektara koje je ogradio jer tamo trenutačno boravi oko 360 životinja – od mačaka, ponija, magaraca, ovaca, koza, divljih zečeva, labudova, do papige i emua, australske ptice koja izgleda kao manja verzija noja.
Kako bismo došli do te oaze u kojoj se životinje i Grga sjajno druže, morali smo proći kilometar i pol po lošem putu koji je sam uredio Gregurić kad se prije šest godina doselio na imanje na rubnom dijelu Donjih Zdjelica. Naselje se nalazi na ‘međi’ između Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije. Najbliže mjesto je Virje.Ovaj 42-godišnji ‘šaptač životinjama’, kako Gregurića zovu njegovi poznanici, veterinarski je tehničar, a nakon 12 godina rada u struci došlo je do bračnog loma, koji ga je teško pogodio. Odselio se tad od obitelji iz Virovitice i došao u divljinu gdje nema struje, a telefonski signal je nikakav. Tu je, kaže, pronašao sebe i svoj toliko traženi duševni mir koji ga je vratio iz depresije. Radi u Đurđevcu kao timaritelj deva i govori kako je od malih nogu volio životinje.
– Povukao sam se 2014. u osamu i dvije sam godine uređivao okoliš. Postavljao ogradu, čistio dva zapuštena ribnjaka i polako ‘sakupljao’ životinje koje su ljudi iz tko zna kojih razloga odbacili. To mi je bio i lijek za depresiju. Ne trebam ja životinjama, nego one trebaju meni – kaže Grga dok hodamo po imanju, a sa svih strana nam prilaze životinje. Gotovo sve su prišle bez obzira na prisutnost nas gostiju, osim muflona, koji je, kako domaćin kaže, jako nepovjerljiv prema došljacima. Kad su sami, on mu jede iz ruku, a kad se netko nepoznat poput nas pojavi, onda muflon drži distancu, koja je nekoliko puta veća od one koja se preporučuje ljudima u vrijeme korona virusa. Uz gotovo svaku životinju koju smo sreli, dok nisu ‘našle’ put do Grgina konaka, vezana je neka loša priča.Na imanju su i dva magarca koji su nas magarećom upornošću, kao i prelijepi paun, pratili dok smo hodali imanjem na kojemu se najmanje primjećuje ljudska ruka, jer je sve u prirodnom ambijentu. Životinje imaju čulo kako bi osjetile svakog čovjeka, a posebice Grgu koji im je spasio život i na imanju ostaju dok se ne osposobe za samostalan život. Tad odlaze u prirodu.
Prilaze nam magarac Filip i poni Srećko. Uostalom, sve životinje imaju imena. Neka su dobila po likovima iz romana, jer Hrvoje nema internet ni struju pa stoga jako puno čita.- Filip je bio vjenčani dar mladencima u Podravini, ali ga oni nisu mogli držati, kao što ni obitelj dječaka nije mogla imati ponija koji je mališan dobio na dar te su završili kod mene. Papigu Jakova ostavila je vlasnica jer se odselila u Belgiju. On je od tuge počupao sve perje i sad se kod mene polako oporavlja od stresa i perje mu ponovno raste – s ponosom nam govori šaptač životinjama dok Jakov s ruke prelazi na rame, kako bi kljunom upozorio ljudskog prijatelja, koji je gladio emue, da malo više pozornosti posveti njemu.
Rekli bismo, čista ljubomora na koju nisu imune ni životinje. Bezbroj vrana kod njega su provele određeno vrijeme dok nisu odletjele na slobodu, iako su slobodu imale i na Grginu imanju. Među brojnim mačkama, od kojih je većina stigla s nekog od jadranskih otoka, nalaze se i britanske kratkodlake mačke. To su jako rijetke mačke u našim krajevima, a cijena im se kreće i do 5000 kuna. Gregurić ne prodaje životinje, nego ih daje onima koji su se spremni brinuti o njima kao i on.Znači, 24 sata biti uz ta draga i za čovjeka neophodna stvorenja. Doista je neopisiv osjećaj hodati livadom dok se oko nogu motaju zečevi. Neke od životinja se, poput roda, koje su jednu godinu prezimile kod Grge, svaki put kad dolaze sa zimovanja spuste na imanje kako bi na svoj jedinstveni način pokazale da cijene ono što je Grga za njih učinio. Hranu mu poklanjaju susjedi, a neke od životinja ga u kutijama dočekaju pred vratima podravske Sahare da ih Grga pokupi i brine o njima, jer vlasnici znaju da to nitko ne može bolje od njega. Nedavno je otvorio i Facebook stranicu kako bi promovirao svoju udrugu.
– Kad platim uzdržavanje za dva sina, koji me ovdje često posjećuju, i nešto ostavim za svoj život, imam malo novca za kupnju potrebne hrane. Stoga sam u ime udruge sretan kad netko daruje 100 ili 200 kuna jer time znaju da ću kupiti hranu za moje prijatelje kako bi lakše prebrodili dane dok se ne mogu uputiti u prirodu – kaže Grga.
– Doduše, neke nikad ne odu same, a neke čim ozdrave, poput lisica, ježeva, srna ili labuda, kojega su vatrogasci čuvali pet sati kad je pao udarivši u repetitor koji se nalazi u ograđenom prostoru. Pokušavajući uzletjeti, svaki put je udario u ogradu i sav se izubijao. Nakon nekoliko mjeseci se oporavio i otišao tko zna kamo – kaže i dodaje da ovaj život ne želi mijenjati nizašto na svijetu.Pomaže onima kojima je to potrebno, a oni mu vraćaju ljubavlju koja je njemu lijek. Tome u prilog govori i podatak da je kod Grge spas našlo više od 1000 životinja.
