Kao što mnogi mogu svjedočiti, činiti dobro i pomagati drugima je osjećaj kao nijedan drugi, piše Bored Panda.
Randi Emmans-Bailyn i njen dečko John Suazo nisu stranci ovom osjećaju. Par ima nekoliko projekata koji pomažu onima u ranjivoj kategoriji. Jedan od njih je i projekat “Backpacks”, gdje, između ostalog, daju ruksake opremljene hranom, vodom i čarapama onima kojima je potrebno,
Prije samo nekoliko dana uspjeli su da urade nešto izuzetno – ujedinili su beskućnika Pedra sa njegovom porodicom koju nije vidio već 20 godina. Neke priče najbolje ispričaju oni koji su ih stvarno doživjeli, pa bez daljnjeg čuvanja, poslušajte priču koju Randi mora reći o Pedru.
Dok je Randi hodala, čula je stranca govoreći: “Zašto ljudi samo stoje i gledaju u mene ili se smiju? Ja sam izuzetno obrazovan čovjek. Pozdravi me.” Bila je dirnuta tim riječima i upoznala Pedra.
“Vodim program za one koji proživljavaju beskućništvo tokom praznika i znala sam da želim na neki način pomoći Pedru. Došla sam gore do svog dečka Johna i rekla mu koliko sam dirnuta onim što govori Pedro. ”
“Dali smo mu jedan od ruksaka iz moje dobrotvorne organizacije, projektni ruksaci. Ruksaci su puni hrane, vode, čarapa itd. Ispričao nam je svoju priču i kako je umoran. Kako zapravo nije spavao 8 godina jer je tlo bilo tako tvrdo i kako se nikad nije osjećao ugodno spavajući u slučaju da mu neko uzme jedine stvari koje ima. Pitali smo ga u tom trenutku šta on zapravo želi i on je rekao da samo želi da se ponovo poveže sa porodicom. Pitali smo ga za bilo kakve detalje kojih se mogao sjetiti (nije vidio ili razgovarao s porodicom 20 godina), a dio koji mu je najviše pomogao bilo je sjećanje na adresu njegove bake. ”
“John i ja smo ušli na internet i pronašli brojeve povezane sa adresom. Nakon što je nazvao mnoge pogrešne brojeve, vratio se poziv od daidže Pierrea. Odmah je znao da je to njegov rođak. Njegov daidža prekinuo je plačući i bio je ushićen da se ponovo poveže s Pedrom. Pierre je rekao da će odmah poletjeti da dođe do rođaka i odvede ga kući sa sobom. ”
“Završio sam to na društvenim mrežama i počeo sakupljati novac da bi Pedro mogao imati barem nekoliko noćenja u hotelu da se malo odmori. U roku od 72 sata skupili smo oko 6.500 USD. Pedru smo uplatili sedam dana u hotelu, osigurali hranu, novu odjeću, telefon i potrepštine. Bili smo u mogućnosti da platimo putovanja njegovog daidže i rođaka u LA, njihov unajmljeni automobil i njihov hotel. Takođe smo porodici dali preostali novac da pomognemo da se Pedro vrati na noge. ”
“Išli smo na večeru sa Pedrom i njegovom porodicom. Bilo je nevjerovatno vidjeti ljubav koju svi imaju jedno prema drugom i kako razdvojeni 20 godina nisu ništa promijenili. Vratili su se kući s njim i on se osjeća neverovatno. Pedro je nevjerovatno ljubazan i inteligentan. Osjećamo se tako sretno što smo ga upoznali i apsolutno ćemo ostati u kontaktu s njim. Planiramo ga uskoro posjetiti u Charlestonu! Dodirnuo je naša srca zauvek i nedostajat ćemo mu. Jedva čekamo da vidimo šta to poglavlje sprema za njega.”
“Molim vas, kad vidite nekoga na ulici, ne skidajte pogled ako pozdravi. To je, kako kaže, napravilo ključnu razliku.”
(Tuzlanski.ba)
Randi Emmans-Bailyn i njen dečko John Suazo nisu stranci ovom osjećaju. Par ima nekoliko projekata koji pomažu onima u ranjivoj kategoriji. Jedan od njih je i projekat “Backpacks”, gdje, između ostalog, daju ruksake opremljene hranom, vodom i čarapama onima kojima je potrebno,
Prije samo nekoliko dana uspjeli su da urade nešto izuzetno – ujedinili su beskućnika Pedra sa njegovom porodicom koju nije vidio već 20 godina. Neke priče najbolje ispričaju oni koji su ih stvarno doživjeli, pa bez daljnjeg čuvanja, poslušajte priču koju Randi mora reći o Pedru.
Dok je Randi hodala, čula je stranca govoreći: “Zašto ljudi samo stoje i gledaju u mene ili se smiju? Ja sam izuzetno obrazovan čovjek. Pozdravi me.” Bila je dirnuta tim riječima i upoznala Pedra.
“Vodim program za one koji proživljavaju beskućništvo tokom praznika i znala sam da želim na neki način pomoći Pedru. Došla sam gore do svog dečka Johna i rekla mu koliko sam dirnuta onim što govori Pedro. ”
“Dali smo mu jedan od ruksaka iz moje dobrotvorne organizacije, projektni ruksaci. Ruksaci su puni hrane, vode, čarapa itd. Ispričao nam je svoju priču i kako je umoran. Kako zapravo nije spavao 8 godina jer je tlo bilo tako tvrdo i kako se nikad nije osjećao ugodno spavajući u slučaju da mu neko uzme jedine stvari koje ima. Pitali smo ga u tom trenutku šta on zapravo želi i on je rekao da samo želi da se ponovo poveže sa porodicom. Pitali smo ga za bilo kakve detalje kojih se mogao sjetiti (nije vidio ili razgovarao s porodicom 20 godina), a dio koji mu je najviše pomogao bilo je sjećanje na adresu njegove bake. ”
“John i ja smo ušli na internet i pronašli brojeve povezane sa adresom. Nakon što je nazvao mnoge pogrešne brojeve, vratio se poziv od daidže Pierrea. Odmah je znao da je to njegov rođak. Njegov daidža prekinuo je plačući i bio je ushićen da se ponovo poveže s Pedrom. Pierre je rekao da će odmah poletjeti da dođe do rođaka i odvede ga kući sa sobom. ”
“Završio sam to na društvenim mrežama i počeo sakupljati novac da bi Pedro mogao imati barem nekoliko noćenja u hotelu da se malo odmori. U roku od 72 sata skupili smo oko 6.500 USD. Pedru smo uplatili sedam dana u hotelu, osigurali hranu, novu odjeću, telefon i potrepštine. Bili smo u mogućnosti da platimo putovanja njegovog daidže i rođaka u LA, njihov unajmljeni automobil i njihov hotel. Takođe smo porodici dali preostali novac da pomognemo da se Pedro vrati na noge. ”
“Išli smo na večeru sa Pedrom i njegovom porodicom. Bilo je nevjerovatno vidjeti ljubav koju svi imaju jedno prema drugom i kako razdvojeni 20 godina nisu ništa promijenili. Vratili su se kući s njim i on se osjeća neverovatno. Pedro je nevjerovatno ljubazan i inteligentan. Osjećamo se tako sretno što smo ga upoznali i apsolutno ćemo ostati u kontaktu s njim. Planiramo ga uskoro posjetiti u Charlestonu! Dodirnuo je naša srca zauvek i nedostajat ćemo mu. Jedva čekamo da vidimo šta to poglavlje sprema za njega.”
“Molim vas, kad vidite nekoga na ulici, ne skidajte pogled ako pozdravi. To je, kako kaže, napravilo ključnu razliku.”
(Tuzlanski.ba)
