ISTORIJSKA ODLUKA U BORBI ZA LJUDSKA PRAVA: Crna Gora legalizovala istopolne brakove, koliko je BiH daleko od ove odluke?

Zastupnici dijela vladajuće koalicije u Crnoj Gori, podržani od strane opozicionih SDP-a i DEMOS-a, usvojili su u srijedu zakon o istospolnom partnerstvu, za čije je usvajanje bio potreban 41 glas, od ukupno 81 zastupnika u crnogorskom parlamentu.Taj zakon nisu podržala četiri zastupnika manjinskih stranaka, Hrvatske građanske inicijative, Bošnjačke stranke i Albanske FORCE, koji uz Demokratsku partiju socijalista i Socijaldemokrate čine vladajuću koaliciju u Crnoj Gori. Protiv njegova usvajanja bio je i veći dio opozicije.


Usvojeni zakon predviđa da istospolni partneri mogu sklapati brak, da nasljeđuju jedni druge, da imaju zajedničku imovinu, pravo na penziju i socijalno osiguranje, posjete u bolnicama, da zajedno brinu o djeci, ali i obavezu da se brinu o djetetu svog partnera ako nema bliže porodice. Prijedlog ne sadrži izričitu odredbu da mogu usvajati djecu, no dozvoljava zajedničku brigu o djeci jednog/e od partnera/ica.LGBTIQ organizacije u Crnoj Gori usvajanje zakona o životnom partnerstvu istospolnih osoba označili su kao njihovu veliku pobjedu, navodeći da je napravljen istorijski korak u borbi za ljudska prava LGBT osoba u Crnoj Gori.
“Ovo je nesaglediv pomak naprijed za crnogorsko društvo, na naročitu radost naše cjelokupne zajednice“, saopšteno je iz LGBTI Foruma progress, dok su iz organizacije Queer Montenegro pozdravili sve zastupnike koji su podržali zakon, poručivši im – „Istorija će vas pamtiti“.Kada je ova tema u pitanju, Bosna i Hercegovina još uvijek je daleko od Crne Gore, jer izostaje politička volja za donošenje jednog ovakvog zakona.

Lejla Huremović, članica Organizacionog odbora druge Bh. povorke ponosa, kaže da, kad govorimo o BiH u kontekstu donošenja jednog ovakvog zakona kao što je crnogorski Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, zbog rascjepkanog političkog sistema u BiH, potrebno je donijeti tri različita zakona, na entitetskim nivoima i u Brčko Distriktu i to jako otežava cijelu priču.“S druge strane, jedino gdje je pokrenut rad na zakonu jeste Federacija BiH, gdje je prije dvije godine donesena odluka o formiranju radne grupe za izradu zakona. Radnoj grupi je trebalo više od godinu da bude formirana i rad u toj radnoj grupi ide jako sporo. Važno je spomenuti da je formiranje ove grupe predkorak za donošenje zakona, jer je zamisao da ova radna grupa zapravo analizira postojeće prakse u regiji, te da se tek onda pristupi izradi zakona. Napominjem da je Sarajevski otvoreni centar još prije pet godina, uz pomoć stručnjaka/inja iz ove oblasti, napisao prijedlog Zakona o istospolnom partnerstvu za entitete”, rekla je za BUKU Lejla Huremović.
Ona smatra da bi radna grupa, shodno postojećim praksama i iz regije i Evrope, gdje postoje zakoni, mogla raditi puno brže.“Bojim se da ne postoji dovoljno političke volje za donošenje jednog ovakvog zakona, što na još jednom nivou diskriminiše LGBTIQ osobe. Zbog toga je važan svaki pritisak i kontinuiran rad aktivista/kinja i ostalih građana/ki, jer nažalost, vlade neće same raditi svoj posao. Zbog toga je važno da izađemo i na drugu Bh. povorku ponosa i da poručimo našim vladama da smo tu i da nikada nećemo odustati od borbe za ravnopravnost”, ističe Lejla.

Branko Ćulibrk, LGBTI aktivista i jedan od organizatora bh. povorke ponosa, kaže da je srećan i da izražava čestitke zbog LGBTI zajednice i svih aktivista i aktiviskinja koji već godinama rade na ostvarivanju prava i jednakost LGBTI osoba u Crnoj Gora.“Ovo je samo potvrda koliko je važan kontinuiran rad i istrajnost na ovom pitanju, ali isto tako da su tradicionalna društva, što se često govori i za bh. društvo, i heteronormativna društva spremna podržati i omogućiti ravnopravnost LGBTI osobama i na taj način doprinijeti kvalitetnijem životu. Što se tiče BiH, ovo pitanje je otvoreno”, rekao je za BUKU Ćulibrk.
On ističe da je prošle godine pokrenuto pitanje istopolnih zajednica u FBiH i iako je formirana radna grupa koja bi izradila prijedlog zakona, potrebno je da Vlada kantona Sarajevo ubrza ovaj proces, tako da vjeruje da će se o ovom pitanju vrlo brzo diskutovati i u našoj zemlji.“Ovo pitanje je bitno za LGBTI zajednicu u Bosni i Hercegovini i smatram da kontinuitet održavanja povorke ponosa doprinosi bržem odgovoru naših institucija na rješavanje pitanja LGBTI zajednice, tako da ne govorimo o tome da li je naše društvo spremno za legalizaciju, nego je u ovom momentu sporno pitanje brzine naših institucija da odgovore blagovremeno na obaveze i doprinesu boljem položaju i jednakosti LGBTI osoba u bh. društvu”, ističe Ćulibrk.

Jovana Boljanić, aktivistkinja i kvir umjetnica, kaže da je pojedinim ova odluka dobrodošla i da će moći brže, jednostavnije i sigurnije ostvariti svoja prava na osnovu rodnog identiteta, a sa druge strane, teško joj je razumjeti da neko može biti ispunjen i siguran na osnovu rodnog identiteta u državi koja uskraćuje slobode i prava nekim drugim grupama ili pojedincima, kojima je važan njihov nacionalni i vjerski identitet.“Poslednjih mjeseci u Crnoj Gori otpočeli su progon i hapšenja mnogih osoba koje su stale na stranu odbrane tradicionalnog naslijeđa. Situacija sa pandemijom je dodatno potpirila vatru i stvorila tenzije, svakodnevno stižu snimci i fotografije policijske torture na ulicama nad onima koji koriste javni prostor za ukazati na nepravdu sa kojom se pravoslavni živalj suočio. To je ono što se proteklih godina dešavalo u BiH, progon pravdaša, aktivista i ono što se dešava sa ljudima u pokretu, odnosno, migrantima i na što međunarodna zajednica žmiri i ne poduzima ništa konkretno”, rekla je Jovana Boljanić.
Dodaje da su te situacije ogledalo države i društva, a dešavaće se dok imaju neku korist i interes od istog.“Na stranu moja lična ubjeđenja i političke igre unutar države, ja ne vidim nikakav napredak u oduzimanju i minimiziranju jednog naroda ili grupe i njihovih identiteta, a istovremeno uzdizanje druge grupe i njihovog identiteta. Politička igra prikupljanja poena, interes. Stvari su uvijek jasne, Crna Gora teži ka apsolutnim pogodnostima Evropske unije i u skladu s tim učiniće sve da dođe do svog cilja. LGBT+ zajednica je samo jedan od piuna vladajućih, koji su je u ovom trenutku prepoznali kao najefikasnije sredstvo da bi dospjeli tamo gdje su krenuli. Ne vidim nikakvu konkretnost”, smatra Jovana Boljanić.

Podsjetimo da je priznanje istopolnih parova prva dozvolila Holandija decembra 2000. godine, uvrstivši u postojeći zakon o civilnom braku sljedeću rečenicu: ‘Brak može sklopiti dvoje ljudi različitog ili istog pola’. Tako je i prvi istopolni brak na svijetu sklopljen upravo u Holandiji, tačnije u Amsterdamu 1. aprila 2001. godine.
Izvor: Buka (Maja Isović Dobrijević)

Posljednji postovi