Aprilska priča o omladinskim radnicama i radnicima vodi nas na sjeveroistok Bosne i Hercegovine, u srce Semberije kod Ivane Krunić. Ivana je iz Bijeljine u kojoj je završila formalno obazovanje. Po struci je ekonomista, iako se, kako kaže, nikada suštinski nije bavila ekonomijom formalno obrazovanje je ipak bilo važno polazište za njeno današnje zanimanje.
„Kako sam i sama kao mlada osoba sticala iskustva i usvajala znanja putem neformalnog obrazovanja postala sam više uključena i postala dio onih koji svoje znanje i iskustvo dijele sa ostalim mladim ljudima. Druženje sa mladim ljudima i želja za promjenama u društvu pretvorile su se u ozbiljan rad na kreiranju politika prema mladima, često i u kritikovanje onih koji odlučuju u ime mladih, te udruživanje većeg broja mladih ljudi jer smo vjerovali u snagu koju imamo. Svi mi u nekom momentu svog „odrastanja“ shvatimo da bunt koji smo imali nije više dovoljan za ličnu satisfakciju. Trebalo je istinsku želju za promjenama pretočiti u podršku onima koji nastavljaju gdje su stale neke naše generacije i generacije prije nas. Dolaze neki novi mladi ljudi i neke drugačije potrebe.“
Tokom 2018. godine Ivana je pohađala Obuku za stručne saradnike/ce za rad s mladima koju organizira i provodi Institut za razvoj mladih KULT i tada se, kako sama kaže, prvi puta srela sa pojmom omladinskog rada.
„Na obuci sam zapravo počela još intenzivnije da razmišljam o tome ko sam i čime se ja to bavim. Tada sam shvatila da sam po zanimanju omladinska radnica. Rekla bih da ideja da se bavim omladinskim radom nije došla kao odluka nego više kao splet okolnosti i interesovanja koja sam imala u datom momentu.“
Obuku su obilježile, kaže Ivana, inovativne metode, ljudski pristup i dinamičan rad koji je opravdao njena očekivanja.
„Ako izuzmemo znanje i informacije, značajan dio obuke za mene predstavljaju iskustva drugih u radu sa mladima. Pomogla su mi da bolje razumijem prilike i kontekste u kojima se mogu zateći i mladi i stručni saradnici/e. Neke segmente bih ponavljala kao filmove koje želite ponovo pogledati ili knjigu koju bi ste ponovo pročitali. Neke stvari što više po glavi pretumbavate sve više počinjete drugačije da ih tumačite i da ih doživljavate možda na pravi način, ili iz više uglova. Rekla bih da je to važan proces koji se mora proći da bi se vremenom bolje razumio. To je taj proces koji obuka treba da izazove u nama.“
U februaru 2019. godine uspješno je završila obuku i postala certificirana stručna saradnica za rad s mladima. Najvažnije što je ponijela sa obuke su, kaže, ljudi.
„Ljudi su uvijek najvažniji. Za sva iskustva koja stičemo zaslužni su ljudi sa kojima komuniciramo, razmjenjujemo stavove, sarađujemo, divimo im se, poistovjećujemo sa njima, ljudi koji bude u nama različite emocije ili nikakve.“
Ivana stečeno znanje, vještine i iskustvo usmjerava u pružanju podrške marginaliziranim grupama mladih. Već šest godina radi u Udruženju građana za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“ u okviru kog je uključena u osmišljavanje programa i aktivnosti usmjerenih na bolje razumijevanje potreba i problema sa kojima se susreću mladi Romi.
„Na početku je to bila posebna vrsta izazova s obzirom da se radi o marginalizovanoj grupi mladih u pravom smislu te riječi. Ali najdivnija stvar je kada izmješate i spojite sve te mlade ljude na kampu koji traje pet dana i shvatite da zapravo samo „odrasli“ prave barijere i da između mladih nema nikakvih prepreka ni različitosti. Ta energija koja nosi mlade je zapravo i najljepša stvar u radu sa mladima.“
U narednim godina vidi se u omladinskom sektoru, inspirisana energijom mladih ljudi sa kojima pravi promjene i dalje radeći ono što najviše voli.
„Vidim sebe kao staloženiju, strpljiviju i mudriju osobu koja ne troši energiju na baš sve borbe sa vjetrenjačama. U profesionalnom smislu volim ono što radim i moj pogled ne doseže dalje od toga. Što se tiče samog omladinskog sektora, tradicionalan sam tip i više bih voljela da vidim omladinski sektor kao priznato tijelo koje funkcioniše na nivou lokalnih zajednica, kantona, entiteta, a ne samo kao zajednicu aktivnu na ekranima. Pandemija je sjajan izgovor da predstavnici institucija protraće još koju godinu ne radeći ništa da poboljšaju kvalitet života mladih ljudi u Bosni i Hercegovini.“
Mladima u Bosni i Hercegovini poručuje da su samo jednom mladi, buntovni i hrabri.
„Kad ste mladi, prašta vam se sve. Nemojte da se bojite da budete glasni bilo gdje. Bilo kojoj grupi da pripadate, nevladinoj organizaciji, stranci, budite hrabri. Budite inicijativa za promjene koja nam je svima potrebna“ – dodaje Ivana Krunić, još jedna inspirativna omladinska radnica koja svojim naporima i angažmanom pravi promjene u svojoj lokalnoj zajednici, ali i životima mladih ljudi sa kojima i za koje radi.
(mladi.org)
