Činjenica da mnogi mačke još uvijek povezuju s nečim mističnim, tamnim i jezovitim pokazuje koliko se teško rješavamo nekih srednjovjekovnih vjerovanja. Tada su mačke bile smatrane vražjim simbolima, dapače, mnogi su u mačkama vidjeli utjelovljenje samog vraga. Ikonografska uloga mačke je bila poznata.
Potpuno trezveno gledano, današnje domaće mačke (Felis Silvestris Catus) spadaju među najrasprostranjenije domaće životinje (oko 600 milijuna na svijetu). U međuvremenu postoji oko 40 podvrsti ovih fascinantnih pratitelja čovjeka. Njihova sposobnost da vide noću je u dobroj mjeri zaslužna za imidž „kraljice tame“. Ako se tomu još pridodaju i u mraku svjetleće oči, zapravo nije čudno da je ove životinja završila u tom mističnom uglu.
Božica u Egipćana…
Pisani svjedoci o povezanosti mačke i čovjeka stari su preko 4.500 godina. Mačka se motala oko kućanstava još u drevnoj Mezopotamiji. O Egiptu da se i ne govori. U starom Egiptu mačka je prošla karijeru od luksuzne kućne životinje koju se obožavalo poput božanstva pa sve do običnog kućnog lovca na štakore, miševa i ostalih štetočina. Egipćani su bili toliko zahvalni mačkama koje su štitile plodove žetvi iz dolina Nila da su ju učinili svetom i povezali ju s božicom Baslet, zaštitnicom doma. U nekim dijelovima Egipta vrhunsko božanstvo sunca Ra se pojavljivalo u obliku mačke. Tamo su pronađene i mnoge mumije mačaka.
…simbol pohotnosti kod kršćana
Mačka nije fascinirala samo stare Egipćane. U gotovo svim dijelovima svijeta, narodi su ovoj životinji pridavali posebna svojstva: ponekad pozitivna ali uglavnom negativna. Za Japance je mačka vjesnik mira ali je zato za Kineze ona simbol zla. Za neke indigene narode u Americi mačka je simbol podmuklosti, a Kelti su ju povezivali sa silama koje dolaze iz dubine Zemlje. No mnogim narodima je mačka bila i simbol plodnosti. Germanska božica plodnosti i braka Freya svojim kočijama tako leti iznad postolja prepunog mačaka. Njezina karijera u Europi kakvu ju danas znamo, bila je otežana zbog otpora kršćana koji su u mački vidjeli simbol za lijenost i pohotnost. Možda se zato mačka relativno kasno, u 4. stoljeću, udomaćila na starom kontinentu.
Kraljica praznovjerja
Vrhunac svoje negativne karijere u kršćanstvu mačka je doživjela u Srednjem vijeku. Iz tog razdoblja potječu i mnoga uvriježene praznovjerja o ponašanju mačaka: ako se mačka čisti, doći će posjet. No sad postaje komplicirano: ako se mačka čisti iza desnog uha, doći će neki uvaženi gost. Čišćenje lijeve šape najavljuje neugodan posjet. Čišćenje lica najavljuje gošću, čišćenje leđa gosta. Itd, itd…Lista praznovjerna vezana uz mačke je podugačka. Među omiljene spada i: tko pogleda kroz prozor kada mačka mijauče, riskira natečenu ruku ili lice. No za divno čudo ima i pozitivnih praznovjerja. „Tko ne voli mačke, njemu će na dan vjenčanja kišiti“. Apsolutni vrhunac apsurdnih praznovjerja vezanih uz mačke: tko mrtvu crnu mačku baci iza lijevog ramena i nakon toga se okrene udesno, imat će sreće. Po apsurdu na istoj razini: tko trobojnu mačku baci u goruću kuću, ne treba vatrogasca. Općenito o crnim mačkama da i ne govorimo.
U Flandriji se još uvijek svake druge nedjelje u svibnju obilježava „Praznik mačaka“. No taj dan je za flandrijske mačke sve samo ne praznik. Običaj potječe iz 12. stoljeća kada je kralj Balduin III svojim podanicima htio izbiti iz glave praznovjerje oko ovih životinja pa je uvjerenost da su mačke besmrtne suzbio tako što se na „Praznik mačaka“ nesretne životinje bacalo s crkvenih tornjeva. Njihova smrt je trebala rastjerati praznovjerje. Početkom 19. stoljeća Flamanci su prave mačke ipak zamijenili plišanim životinjama.
U vrijeme Facebooka i Instagrama mačke doživljavaju novu karijeru kao neprikosnovene „kraljice klikova”.
