
„To je bio jedan sjajan projekt, koji je na ironičan način prikazao situaciju u Mostaru. Imamo novu Gradsku vijećnicu u kojoj do danas nisu sjedili vijećnici, osim nas iz simulacije. Mislim da nam je svima stalo da imamo izbore, izaberemo te svoje lokalne parlamentarce koji će nas zastupati i rješavati naše lokalne probleme.
Mislim da je Mostar dosta izgubio u ovom vremenu što je ta predstavnička demokracija bila izostavljena“, priča Čarapina za BUKU.
Ideja, kao posljedica revolta, proizašla je iz prethodne simulacije rada Evropskog parlamenta.
„Uvijek je u meni bila ta želja da spustimo to na lokalni nivo. Došao sam na ideju da upravo napravimo simulaciju Gradskog vijeća Mostara, što i ne bi bilo toliko zanimljivo da postoji „pravo“ vijeće u Mostaru. Interes mladih, ali i medija je bio velik. Projekt je zanimljiv sam po sebi jer nije bio jednodnevni, već je bio zagovaračkog karaktera. To što smo taj dan usvojili u Vijećnici je poslano i gradonačelniku, te su neki projekti i prihvaćeni i uvršteni u budžet Grada naredne godine.“
Čarapina kaže da, iako već osam godina nema gradskog vijeća, to ne znači da gradske vlasti, koliko-toliko, nema ko da kontroliše. Posljednje četiri godine prisustvuje svakoj raspravi o Budžetu grada Mostara. Zbog toga je već početkom godine shvatio da će izbori biti održani i da se završava epoha u kojoj je jedan grad nazivan slučajem.
„ U Budžetu Grada dodata je stavka za izbore, a za sve nas koji redovno pratimo Proračun, to je bilo jasno. Za mene je bitno da se izbori održavaju i da ćemo konačno mi mladi moći iskusiti to pravo glasanja i biranja.“
Koji su najveći problemi mladih Mostara?
Grad o kojem ovih dana pišu regionalni i svjetski medij donoseći priču o podijeljenosti ne razlikuje se od ostalih bosanskohercegovačkih gradova kada su u pitanju prilike za mlade. I u Mostaru, baš kao i u svim gradovima u BiH, mladi teško dolaze do posla, a najlakši put do toga je stranačka knjižica. Često o tome mladi govore, a šta o problemima mladih misli Ivo?
„Uvijek volim napraviti poređenje bilo koje razvijenije evropske države i nas. Dakle, uvijek se to odnosi na brzinu i lakoću zapošljavanja, bilo visokoobrazovanih mladih, ili onih sa srednjom stručnom spremom. Nažalost, kod nas to je presporo i mnogi mladi gube tu nadu i odlaze.“
On je optimista, ali žali što mladi odlaze zbog ekonomskih neprilika.
„Međutim, ne mogu pričati da će situacija biti bolja sama od sebe. Potrebno je raditi na sebi, ali i u svojoj zajednici, kako bi stvorili bolje okruženje za sve nas. Krajnji je trenutak da se počne davati više prilika mladima, ulagati u mlade, subvencionirati prva zaposlenja, pokretanje nekih malih obrta i firmi. Voditi pronatalitetnu politiku: subvencionirati dio kupovine prvih stanova mladima. Davati porodiljne naknade koje u HNŽ-u ne postoje, itd. Neko će reći da je ovo lista lijepih želja, ali za mene je ovo alarm koji već glasno svira i daje signale da se to sve mora ispuniti, kako ova država ne bi ostala država starih. Ko će tada uplaćivati PIO i MIO fondove upozorava Čarapina.
(buka.com)