Lonato znači kremen, a svaka vatra počinje iskrom koju pokreće kremen. “Lonato” je restoran u Mostaru u kojem rade osobe sa teškoćama. Vedrina na licima konobara i konobarica i stomak koji će zadovoljno iskriti od ukusne hrane koja se tu priprema su rezultat ideje koju je pokrenula aktivistkinja iz Holandije.
Volonterka Azra Isić je u restoranu “Lonato” od početka rada.
Možete li nam reći nešto više o Lonatu, ko je pokrenuo projekat?
U južnom dijelu Mostara, nalazi se restoran Lonato, prvi restoran u kojem su zaposlenici osobe s posebnim potrebama. Za realizaciju ovog projekta, Sophie, mlada aktivistkinja iz Holandije, naišla je na odobrenje od strane Mirne Mezit, direktorice Centra “Los Rosales” i Mire Rebca, direktora Radin d.o.o. Tri godine pripreme, rada i odricanja bilo je potrebno da bi restoran ugledao svjetlo dana.
Upoznajte nas s imenom, zašto Lonato i šta znači?
Lonato je kremen, simbol koji su koristili Indijanci Južne Amerike. Značenje “Lonato” je snaga, a cilj je da iz “Lonata” klijentima i korisnicima damo snagu, da znaju da vjerujemo u njih, da imaju snagu da uče i rade. Svaka vatra počinje iskrom koju pokreće kremen.
Ko je osmislio design unutrašnjeg i vanjskog dijela restorana?
Sophie i grupa aktivista iz Holandije su osmislili cjelokupan izgled. Treba naglasiti da je sav inventar ručni rad, koji su zajedničkim snagama pravili ljudi iz centra “Los Rosales” i holandski aktivisti. Ovo proljeće trebali smo raditi na dodavanju novih sadržaja i uređenju vanjskog dijela, ali obzirom na pandemiju, naši prijatelji iz Holandije nisu mogli doći da dovršimo zacrtano.
Koliko ima zaposlenih u restoranu?
Pet korisnika centra “Los Rosales” je zaposleno i troje volontera.
Nakon što ste pružili priliku osobama sa poteškoćama da rade, da li je ijedan restoran u gradu pružio šansu nekom od korisnika, ponudio zaposlenje? Mogu li korisnici samostalno raditi ili uvijek pored njih mora biti neko od volontera da im pomaže?
Pored korisnika uvijek mora biti neko od volontera. Oni se odlično snalaze u poslu i poslovnim obavezama, međutim dođu trenuci kada se kod njih pojavi nervoza, a većinom je to kada je velika gužva. Svaki korisnik je specifičan i ima svoje potrebe i način na koji se sa njim radi. Dovoljno su samostalni da bi radili, a mi smo tu da im pomognemo da uspješno savladavaju prepreke koje se javljaju u radu. Od naših korisnika niko nije zaposlen u nekom drugom restoranu, a ovdje smo se potrudili da imaju sve uslove za rad i da to za njih ne bude stres, nego da im olakšamo i da sa osmijehom dolaze na posao. Cilj restorana nije ostvarivanje profita nego održivost i stabilnost za naše korisnike.
Da li imate potrebu za većim brojem volontera?
Naravno, uvijek ima potrebe za volonterima i ljudima koji su spremni pomoći da napredujemo.
Rekli ste da trenutno radi pet korisnika i korisnica. Da li su svi tu od samog početka ili se količina posla povećavala, a shodno tome i broj zaposlenih?
Tri korisnika su tu od početka rada restorana, ali i od samih početaka funkcionisanja centra “Los Rosales”. Od marta mjeseca smo zaposlili još dva korisnika, koji su bili uključeni u radionice centra.
Da li ste primjetili neke promjene od početka rada do sada?
Da, kod nekih korisnika su promjene jako vidljive. Jedna od korisnica ima jako velike promjene, u početku je bila nervozna kada vidi da dolazi veća grupa gostiju, nije željela pričati sa njima, ponekada bi se i sakrila, a sada je napredovala toliko da sama prilazi gostima, popriča sa njima, uzme narudžbe. Jako velik napredak je vidljiv kod svih korisnika. Uskoro će godina dana rada restorana i kada realno pogledamo nije to predugo vrijeme, a promjene su i te kako vidljive. Pohvalno je i da imamo stalne goste, pa su se korisnici navikli na njih. Svi zajedno činimo jednu veliku porodicu. Uprkos čitavoj situaciji sa koronom, možemo se pohvaliti da smo tokom ljetnog perioda imali posjete naših stalnih gostiju koji su dovodili i svoje prijatelje, porodicu i krug ljudi koji koriste naše usluge se stalno širi.
Primjetili smo da ovdje imate i plastenik u kojem uzgajate svoju hranu?
Da, imamo plastenik i ono što je moguće saditi i uzgojiti i to radimo. Imamo sezonsku salatu, paradajz, tikvice i ono što dozrijeva na ovom području. To što proizvedemo nije dovoljno da zadovolji sve naše potrebe, pa kombinujemo kupljenu i našu uzgojenu hranu.
Obzirom da ste prvi u državi pokrenuli ovakav projekat, postoji li zainteresovanost drugih centara u BiH za pokretanjem ovog ili sličnog projekta?
Imali smo pozive iz Sarajeva, gdje su se ljudi raspitivali o našem projektu, uspješnosti istog. Onda su pokrenuli sličan projekat, ali puno manje razine, jer nisu toliko otvoreni prema gostima koji dolaze sa vana, više je to interni projekat. Postoji interesovanje za ovakvim projektima i od strane drugih.
Razgovarali smo i s Đenanom i Elvedinom, korisnicama “Los Rosales” i zaposlenicama “Lonata”? Kako vam je raditi ovdje?
Obje u isti glas odgovaraju da im je dobro i lijepo raditi u Lonatu. Đenana ističe kako imaju dobre asistente, da je lijepo i da se ne umaraju previše, te da je jako zanimljivo. Elvedina je naglasila kako se uvijek obraduje kada zna da idući dan treba doći da radi, i da je radije provodi vrijeme radeći u restoranu nego kući. Obje hvale radne kolege, radnu atmosferu, zajedništvo koje vlada među njima i asistentima i smatraju da je restoran njihova druga kuća i druga porodica. Posebnu povezanost ističu sa Sophie, idejnim tvorcem projekta. Naglašavaju da je jedan od ljepših dana onaj kada Sophie dolazi, a isto tako jedan od najtužnijih kada ona mora krenuti nazad u Holandiju. Đenana i Elvedina ne kriju da tada bude i tuge i suza na njihovim licima.
(mionama.ba)
Volonterka Azra Isić je u restoranu “Lonato” od početka rada.
Možete li nam reći nešto više o Lonatu, ko je pokrenuo projekat?
U južnom dijelu Mostara, nalazi se restoran Lonato, prvi restoran u kojem su zaposlenici osobe s posebnim potrebama. Za realizaciju ovog projekta, Sophie, mlada aktivistkinja iz Holandije, naišla je na odobrenje od strane Mirne Mezit, direktorice Centra “Los Rosales” i Mire Rebca, direktora Radin d.o.o. Tri godine pripreme, rada i odricanja bilo je potrebno da bi restoran ugledao svjetlo dana.
Upoznajte nas s imenom, zašto Lonato i šta znači?
Lonato je kremen, simbol koji su koristili Indijanci Južne Amerike. Značenje “Lonato” je snaga, a cilj je da iz “Lonata” klijentima i korisnicima damo snagu, da znaju da vjerujemo u njih, da imaju snagu da uče i rade. Svaka vatra počinje iskrom koju pokreće kremen.
Ko je osmislio design unutrašnjeg i vanjskog dijela restorana?
Sophie i grupa aktivista iz Holandije su osmislili cjelokupan izgled. Treba naglasiti da je sav inventar ručni rad, koji su zajedničkim snagama pravili ljudi iz centra “Los Rosales” i holandski aktivisti. Ovo proljeće trebali smo raditi na dodavanju novih sadržaja i uređenju vanjskog dijela, ali obzirom na pandemiju, naši prijatelji iz Holandije nisu mogli doći da dovršimo zacrtano.
Koliko ima zaposlenih u restoranu?
Pet korisnika centra “Los Rosales” je zaposleno i troje volontera.
Nakon što ste pružili priliku osobama sa poteškoćama da rade, da li je ijedan restoran u gradu pružio šansu nekom od korisnika, ponudio zaposlenje? Mogu li korisnici samostalno raditi ili uvijek pored njih mora biti neko od volontera da im pomaže?
Pored korisnika uvijek mora biti neko od volontera. Oni se odlično snalaze u poslu i poslovnim obavezama, međutim dođu trenuci kada se kod njih pojavi nervoza, a većinom je to kada je velika gužva. Svaki korisnik je specifičan i ima svoje potrebe i način na koji se sa njim radi. Dovoljno su samostalni da bi radili, a mi smo tu da im pomognemo da uspješno savladavaju prepreke koje se javljaju u radu. Od naših korisnika niko nije zaposlen u nekom drugom restoranu, a ovdje smo se potrudili da imaju sve uslove za rad i da to za njih ne bude stres, nego da im olakšamo i da sa osmijehom dolaze na posao. Cilj restorana nije ostvarivanje profita nego održivost i stabilnost za naše korisnike.
Da li imate potrebu za većim brojem volontera?
Naravno, uvijek ima potrebe za volonterima i ljudima koji su spremni pomoći da napredujemo.
Rekli ste da trenutno radi pet korisnika i korisnica. Da li su svi tu od samog početka ili se količina posla povećavala, a shodno tome i broj zaposlenih?
Tri korisnika su tu od početka rada restorana, ali i od samih početaka funkcionisanja centra “Los Rosales”. Od marta mjeseca smo zaposlili još dva korisnika, koji su bili uključeni u radionice centra.
Da li ste primjetili neke promjene od početka rada do sada?
Da, kod nekih korisnika su promjene jako vidljive. Jedna od korisnica ima jako velike promjene, u početku je bila nervozna kada vidi da dolazi veća grupa gostiju, nije željela pričati sa njima, ponekada bi se i sakrila, a sada je napredovala toliko da sama prilazi gostima, popriča sa njima, uzme narudžbe. Jako velik napredak je vidljiv kod svih korisnika. Uskoro će godina dana rada restorana i kada realno pogledamo nije to predugo vrijeme, a promjene su i te kako vidljive. Pohvalno je i da imamo stalne goste, pa su se korisnici navikli na njih. Svi zajedno činimo jednu veliku porodicu. Uprkos čitavoj situaciji sa koronom, možemo se pohvaliti da smo tokom ljetnog perioda imali posjete naših stalnih gostiju koji su dovodili i svoje prijatelje, porodicu i krug ljudi koji koriste naše usluge se stalno širi.
Primjetili smo da ovdje imate i plastenik u kojem uzgajate svoju hranu?
Da, imamo plastenik i ono što je moguće saditi i uzgojiti i to radimo. Imamo sezonsku salatu, paradajz, tikvice i ono što dozrijeva na ovom području. To što proizvedemo nije dovoljno da zadovolji sve naše potrebe, pa kombinujemo kupljenu i našu uzgojenu hranu.
Obzirom da ste prvi u državi pokrenuli ovakav projekat, postoji li zainteresovanost drugih centara u BiH za pokretanjem ovog ili sličnog projekta?
Imali smo pozive iz Sarajeva, gdje su se ljudi raspitivali o našem projektu, uspješnosti istog. Onda su pokrenuli sličan projekat, ali puno manje razine, jer nisu toliko otvoreni prema gostima koji dolaze sa vana, više je to interni projekat. Postoji interesovanje za ovakvim projektima i od strane drugih.
Razgovarali smo i s Đenanom i Elvedinom, korisnicama “Los Rosales” i zaposlenicama “Lonata”? Kako vam je raditi ovdje?
Obje u isti glas odgovaraju da im je dobro i lijepo raditi u Lonatu. Đenana ističe kako imaju dobre asistente, da je lijepo i da se ne umaraju previše, te da je jako zanimljivo. Elvedina je naglasila kako se uvijek obraduje kada zna da idući dan treba doći da radi, i da je radije provodi vrijeme radeći u restoranu nego kući. Obje hvale radne kolege, radnu atmosferu, zajedništvo koje vlada među njima i asistentima i smatraju da je restoran njihova druga kuća i druga porodica. Posebnu povezanost ističu sa Sophie, idejnim tvorcem projekta. Naglašavaju da je jedan od ljepših dana onaj kada Sophie dolazi, a isto tako jedan od najtužnijih kada ona mora krenuti nazad u Holandiju. Đenana i Elvedina ne kriju da tada bude i tuge i suza na njihovim licima.
(mionama.ba)
