U srijedu, 9. decembra 2020. g. Udruženje „Alumni Prve bošnjačke gimnazije“ je održalo online panel pod nazivom „Kakvo obrazovanje trebamo?“, prvi u okviru projekta online sesija za našu budućnost #Bosnae2050? u kojem će se kontinuirano diskutovati o temama bitnim za promišljanje budućnosti Bosne i Hercegovine.
Almasa Odžak, vanredna profesorica na Odsjeku za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu ističe kako moramo biti svjesni da sticanje znanja samo po sebi, bez brige o tome kako će ono biti primjenjivano može biti vrlo opasno.
– Trebamo funkcionalno znanje usmjereno na pravi način u svrhu dobra, rekla je Odžak, dodavši kako je reproduktivno znanje na dnu ljestvice znanja i značaj takvog znanja znatno opada s razvojem modernih tehnologija i činjenicom da se za kratko vrijeme može pristupiti informacijama.
– Naučne kolaboracije mogu značajno ubrzati proces razvijanja naučno-istraživačke infrastrukture u BiH, smatra Adnan Mehonić, doktor nauka iz elektronike i elektrotehnike, docent u oblasti nanoelektronike na University College London. Dr. Mehonić smatra da je potrebno više raditi na uvezivanju naučne BH dijaspore sa domaćom akademskom zajednicom u Bosni i Hercegovini.
Amila Pilav-Velić, doktor ekonomskih nauka, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu osvrnula se na trenutnu situaciju, kazavši:
– Danas kada se svijet suočava s jednom od najvećih kriza u novijoj historiji vidjeli smo da je ulaganje u nauku i istraživanje pokazalo svoju potpunu opravdanost. I pored svih ekonomskih i političkih mjera, pronalazak vakcine pokazuje da će ipak nauka i inovacije imati presudnu ulogu u prevladavanju ove krize, ali i oporavku zdravstvenog sistema, ekonomije i društva u cjelini.
Dr. Pilav-Velić smatra kako u toj globalnoj naučnoj utrci Bosna i Hercegovina, prije svega, treba raditi na razvoju i jačanju svoje naučnoistraživačke infrastrukture, te kreiranju obrazovne politike sa jasnim strateškim ciljevima i konkretnim mjerama koji će je voditi ka obrazovnom sistemu kakvog trebamo –funkcionalnom, inovativnom, praksi orijentiranom i fleksibilnom.
– Unapređenje obrazovanja počinje sa unapređenjem kvaliteta obrazovanja nastavnika, nastavnih programa, ali i samog nastavnog rada u učionici. Smatram da kao prvi korak trebamo promijeniti orijentaciju u planiranju kurikuluma – na svim nivoima. To bi podrazumijevalo da umjesto sadržaja predmeta počinjemo od životno važnih znanja i vrijednosti koje mladi trebaju usvojiti, izjavila je Amina Isanović Hadžiomerović, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu (UNSA).
Težište poboljšanja mora ići i ka osnovnom obrazovanju jer se tamo stiču elementarne spoznaje i elementarni aparat za dalje učenje i korištenje znanja u funkcionalnom smislu.
– Sve što se dešava u društvu ima svoju refleksiju u učionici. Vrijednosti koje društvo živi, prisutne su i u učionici. Stoga svaka obrazovna reforma mora uključivati i širu društvenu reformu. Treba nam kvalitetno obrazovanje, koje će potaknuti sve sudionike na izvrsnost, liderstvo i saradnju, kazala je na panelu Naida Hota-Muminović, direktorica Prve bošnjačke gimnazije Sarajevo, dodavši: – Škole kao mjesta učenja, mjesta susreta i ideja, moraju postati konkurentne i primamljive, a to mogu jedino ako se mi fokusiramo na sami proces.
– Mnogo toga moglo bi se pripisati pojavama karakterističkim za tranzicijska, ali i postkonfliktna i podijeljena društva kakvo je bh. Podijeljena nadležnost u oblasti obrazovanja po entitetima, u Federaciji BiH nadalje decentralizirana po kantonima, već naslućuje rascjepkanost odnosno koegzistiranje više obrazovnih programa i sistema unutar BiH. Fenomen ‘dvije škole pod jednim krovom’ samo je dio naše iščašene stvarnosti, podcrtao je tokom panela Mirza Emirhafizović, doktor socioloških nauka, vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka UNSA, te je zaključio: ”Kao zajednica nismo postigli konsenzus ili dogovor o tome čemu težimo – Društvu znanja ili antiznanja”, zaključio je Emirhafizović.
Važno je kakva percepcija vrijednosti obrazovanja prevladava u društvu, drugim riječima koliko se cijeni obrazovno postignuće, stečeno znanje, sposobnosti i vještine pojedinaca, a ne samo formalna diploma. Osim favoriziranja funkcionalnog usvajanja znanja nasuprot reproduktivnom učenju, u procesu obrazovanja ne treba zapostaviti njegovanje moralnih vrijednosti i humanosti, uključujući empatiju, altruizam, solidarnost, te kulturu dijaloga.
Online sesija „Kakvo obrazovanje trebamo?“ dostupna je online, na profilima Alumni Prve bošnjačke gimnazije na društvenim mrežama:
Facebook: https://www.facebook.com/AlumniPBG
LinkedIn: https://www.linkedin.com/company/alumni-pbg
YouTube: https://www.youtube.com/channel/UCAsLctuQY1O5IlBjWFOnP7Q
– Trebamo funkcionalno znanje usmjereno na pravi način u svrhu dobra, rekla je Odžak, dodavši kako je reproduktivno znanje na dnu ljestvice znanja i značaj takvog znanja znatno opada s razvojem modernih tehnologija i činjenicom da se za kratko vrijeme može pristupiti informacijama.
– Naučne kolaboracije mogu značajno ubrzati proces razvijanja naučno-istraživačke infrastrukture u BiH, smatra Adnan Mehonić, doktor nauka iz elektronike i elektrotehnike, docent u oblasti nanoelektronike na University College London. Dr. Mehonić smatra da je potrebno više raditi na uvezivanju naučne BH dijaspore sa domaćom akademskom zajednicom u Bosni i Hercegovini.
Amila Pilav-Velić, doktor ekonomskih nauka, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu osvrnula se na trenutnu situaciju, kazavši:
– Danas kada se svijet suočava s jednom od najvećih kriza u novijoj historiji vidjeli smo da je ulaganje u nauku i istraživanje pokazalo svoju potpunu opravdanost. I pored svih ekonomskih i političkih mjera, pronalazak vakcine pokazuje da će ipak nauka i inovacije imati presudnu ulogu u prevladavanju ove krize, ali i oporavku zdravstvenog sistema, ekonomije i društva u cjelini.
Dr. Pilav-Velić smatra kako u toj globalnoj naučnoj utrci Bosna i Hercegovina, prije svega, treba raditi na razvoju i jačanju svoje naučnoistraživačke infrastrukture, te kreiranju obrazovne politike sa jasnim strateškim ciljevima i konkretnim mjerama koji će je voditi ka obrazovnom sistemu kakvog trebamo –funkcionalnom, inovativnom, praksi orijentiranom i fleksibilnom.
– Unapređenje obrazovanja počinje sa unapređenjem kvaliteta obrazovanja nastavnika, nastavnih programa, ali i samog nastavnog rada u učionici. Smatram da kao prvi korak trebamo promijeniti orijentaciju u planiranju kurikuluma – na svim nivoima. To bi podrazumijevalo da umjesto sadržaja predmeta počinjemo od životno važnih znanja i vrijednosti koje mladi trebaju usvojiti, izjavila je Amina Isanović Hadžiomerović, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu (UNSA).
Težište poboljšanja mora ići i ka osnovnom obrazovanju jer se tamo stiču elementarne spoznaje i elementarni aparat za dalje učenje i korištenje znanja u funkcionalnom smislu.
– Sve što se dešava u društvu ima svoju refleksiju u učionici. Vrijednosti koje društvo živi, prisutne su i u učionici. Stoga svaka obrazovna reforma mora uključivati i širu društvenu reformu. Treba nam kvalitetno obrazovanje, koje će potaknuti sve sudionike na izvrsnost, liderstvo i saradnju, kazala je na panelu Naida Hota-Muminović, direktorica Prve bošnjačke gimnazije Sarajevo, dodavši: – Škole kao mjesta učenja, mjesta susreta i ideja, moraju postati konkurentne i primamljive, a to mogu jedino ako se mi fokusiramo na sami proces.
– Mnogo toga moglo bi se pripisati pojavama karakterističkim za tranzicijska, ali i postkonfliktna i podijeljena društva kakvo je bh. Podijeljena nadležnost u oblasti obrazovanja po entitetima, u Federaciji BiH nadalje decentralizirana po kantonima, već naslućuje rascjepkanost odnosno koegzistiranje više obrazovnih programa i sistema unutar BiH. Fenomen ‘dvije škole pod jednim krovom’ samo je dio naše iščašene stvarnosti, podcrtao je tokom panela Mirza Emirhafizović, doktor socioloških nauka, vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka UNSA, te je zaključio: ”Kao zajednica nismo postigli konsenzus ili dogovor o tome čemu težimo – Društvu znanja ili antiznanja”, zaključio je Emirhafizović.
Važno je kakva percepcija vrijednosti obrazovanja prevladava u društvu, drugim riječima koliko se cijeni obrazovno postignuće, stečeno znanje, sposobnosti i vještine pojedinaca, a ne samo formalna diploma. Osim favoriziranja funkcionalnog usvajanja znanja nasuprot reproduktivnom učenju, u procesu obrazovanja ne treba zapostaviti njegovanje moralnih vrijednosti i humanosti, uključujući empatiju, altruizam, solidarnost, te kulturu dijaloga.
Online sesija „Kakvo obrazovanje trebamo?“ dostupna je online, na profilima Alumni Prve bošnjačke gimnazije na društvenim mrežama:
Facebook: https://www.facebook.com/AlumniPBG
LinkedIn: https://www.linkedin.com/company/alumni-pbg
YouTube: https://www.youtube.com/channel/UCAsLctuQY1O5IlBjWFOnP7Q
