Mirvad Zenuni, jedan od predstavnika kluba Extreme Sport Sarajevo, paraglajderom je preletio zahtjevnu dionicu sa Bjelašnice iznad Sarajeva pa do visoravni Goranci iznad Mostara.
Kako je rekao, kasnio je na start.
“Na Bjelašnici se penjalo do 2500m, pa sam grebenom prema Hranisavi preletio preko Stanara i uživao u pogledu na ovaj divlji i zabačeni dio Bjelašnice prema Sitniku, a sam prelet preko Hranisave i grebena Djevičanskih stijena na maloj visini je nesto sto oduzima dah. Dalji let prema Konjicu je bio posebno napet i uzbudljiv, jer sam bukvalno grebao cijelu dionicu iznad tla, dok je blagi rotor konstantno zadavao udarce. U Konjicu sam uspio naći blagi termal na stijeni iznad Gazprom pumpe, kojeg sam pratio i koji je blago zanosio preko grebena kojeg sam lagano pratio nizvodno, paralelno sa Jablaničkim jezerom”, opisao je on.
Zatim je na kraju grebena uspio se izvući na na sedlo iznad Jablanice, gdje ga je dočekao očekivani rodeo.
“Sjeveroistočni vjetar s leđa, pomješan sa žestokom termikom iz Jablaničkog grotla, nestabilna dizanja do 4-5m/s sa konstantnim udarima koja su išla do 1900m, što mi je obezbjedilo visinu potrebnu da se okačim na istočni greben Prenja kojeg posmatram od kako sam počeo letjeti i maštam o danu kada ću letjeti iznad njega. Nastavak leta je bio žestok, uzbudljiv, zbog pogleda na strme litice i stijene dok se mješaju žestoka termika sa osunčanih padina i vjetar od 7-8m/s koji je dolazio preko grebena sa sjeveroistoka. Nemogućnost penjanja na veće visine da napustim zonu jakih turbulencija, učinilo je ovaj let posebnim jer sam letio na visinama gdje sam mogao da vidim i najmanje detalje na reljefu. Uživam u prizorima u kojim niko prije mene nije, prolazim rutu kojom niko nije i zasigurno neće neko vrijeme, koja izaziva strahopoštovanje jer i najmanja greška koja bi rezultirala slijetanjem u kanjon kod Drežnice mogla bi me kostati mnogo…pa barem prinudnim slijetanjem u jezero. izlazim dalje na greben, odlučim pravac Paninice i Mostara da bih kasnije nastavio ka Ljubuškom, međutim, vjetar se na platou iznad Goranaca prilično pojačao, što je rezultiralo konstantnim nisponom i slijetanjem u Gorance”, nastavlja opisivati avanturu.
Zatim je nakon slijetanja poslao poruku Mari, letaču iz Mostara, kako bi ga posavjetovao na koji način da se prebaci do civilizacije.
“Kad je čuo da sam doletio iz Sarajeva, sav oduševljen savjetuje da prvo svratim u konobu Goranci koja je tri do četiri km hoda od moje lokacije, te da obavezno naručim planinsku hurdu da pojedem. To je sir kojeg prave u tom kraju, zapečen na maslu i zaliven jajima. Uh, kako sam samo uživao u hurdi i pivu dok sam u glavi rezimirao ovaj let. Kilometražom nije prevelik, 70,2km ali sigurno jedan od meni najdražih i najuzbudljivijih”, zaključio je on.
(akta.ba)
Kako je rekao, kasnio je na start.
“Na Bjelašnici se penjalo do 2500m, pa sam grebenom prema Hranisavi preletio preko Stanara i uživao u pogledu na ovaj divlji i zabačeni dio Bjelašnice prema Sitniku, a sam prelet preko Hranisave i grebena Djevičanskih stijena na maloj visini je nesto sto oduzima dah. Dalji let prema Konjicu je bio posebno napet i uzbudljiv, jer sam bukvalno grebao cijelu dionicu iznad tla, dok je blagi rotor konstantno zadavao udarce. U Konjicu sam uspio naći blagi termal na stijeni iznad Gazprom pumpe, kojeg sam pratio i koji je blago zanosio preko grebena kojeg sam lagano pratio nizvodno, paralelno sa Jablaničkim jezerom”, opisao je on.
Zatim je na kraju grebena uspio se izvući na na sedlo iznad Jablanice, gdje ga je dočekao očekivani rodeo.
“Sjeveroistočni vjetar s leđa, pomješan sa žestokom termikom iz Jablaničkog grotla, nestabilna dizanja do 4-5m/s sa konstantnim udarima koja su išla do 1900m, što mi je obezbjedilo visinu potrebnu da se okačim na istočni greben Prenja kojeg posmatram od kako sam počeo letjeti i maštam o danu kada ću letjeti iznad njega. Nastavak leta je bio žestok, uzbudljiv, zbog pogleda na strme litice i stijene dok se mješaju žestoka termika sa osunčanih padina i vjetar od 7-8m/s koji je dolazio preko grebena sa sjeveroistoka. Nemogućnost penjanja na veće visine da napustim zonu jakih turbulencija, učinilo je ovaj let posebnim jer sam letio na visinama gdje sam mogao da vidim i najmanje detalje na reljefu. Uživam u prizorima u kojim niko prije mene nije, prolazim rutu kojom niko nije i zasigurno neće neko vrijeme, koja izaziva strahopoštovanje jer i najmanja greška koja bi rezultirala slijetanjem u kanjon kod Drežnice mogla bi me kostati mnogo…pa barem prinudnim slijetanjem u jezero. izlazim dalje na greben, odlučim pravac Paninice i Mostara da bih kasnije nastavio ka Ljubuškom, međutim, vjetar se na platou iznad Goranaca prilično pojačao, što je rezultiralo konstantnim nisponom i slijetanjem u Gorance”, nastavlja opisivati avanturu.
Zatim je nakon slijetanja poslao poruku Mari, letaču iz Mostara, kako bi ga posavjetovao na koji način da se prebaci do civilizacije.
“Kad je čuo da sam doletio iz Sarajeva, sav oduševljen savjetuje da prvo svratim u konobu Goranci koja je tri do četiri km hoda od moje lokacije, te da obavezno naručim planinsku hurdu da pojedem. To je sir kojeg prave u tom kraju, zapečen na maslu i zaliven jajima. Uh, kako sam samo uživao u hurdi i pivu dok sam u glavi rezimirao ovaj let. Kilometražom nije prevelik, 70,2km ali sigurno jedan od meni najdražih i najuzbudljivijih”, zaključio je on.
(akta.ba)
