Sve je počelo sa, tadašnjim studenticama, Almom Mujanović i Irom Adilagić koje su otvorile Facebook stranicu i, znak po znak, svakodnevno podučavale znakovni jezik. Sada je njihova inicijativa prerasla u udruženje. Znak za riječ trenutno broji više od 3 000 pratitelja i širi utjecaj znakovnog jezika.
Kako je nastala ideja za “Znak za riječ”?
Svi smo svjesni da je glavna barijera osoba s oštećenjem sluha ona u komunikaciji i neznanje okoline kako će pristupiti takvim osobama, bilo da je riječ o gluhim ili nagluhim osobama. U BiH živi oko 70 000 registrovanih osoba s oštećenjem sluha. Došle smo na ideju da moramo podići svijest o važnosti znakovnog jezika. S obzirom da smo obje bile aktivne na raznim radionicama, seminarima i kursevima, pričale smo o diskriminaciji osoba s invaliditetom i susrele se s osobama koje su izrazile želju za učenjem znakovnog jezika, ali nisu nikad imali priliku. Otvorile smo Facebook stranicu koja je već prvi dan imala 400 pratilaca. tada smo znale da smo uradile pravu stvar i počele smo učestalije snimati. Sada surađujemo sa Humanity in action gdje radimo na edukaciji mladih, a također smo surađivali i sa Narko Ne. Osim toga, sprovodili smo i druge aktivnosti sa OSCE misijom, kao i sa drugim organizacijama.
Kakve su reakcije mladih na Vašu inicijativu?
Nismo očekivale ovoliki broj pozitivnih reakcija. Javljaju nam se ljudi s upitima održavamo li kurseve znakovnog jezika te koji su naši budući planovi. Također nam se javljaju kako bi mi snimili neke riječi koje njih zanimaju, ali nam šalju i svoje snimke kako su oni naučili znakovni jezik. To je za mene bio veliki uspjeh.
Kakav je sadržaj medija za gluhe i nagluhe osobe?
Ovaj odgovor je različit za svaku osobu jer nisu svake osobe iste i nema svaka gluha osoba isto oštećenje. Što se tiče pristupačnosti medija, ne mogu se pohvaliti da su prilagodili svoje sadržaje, ali u posljednje vrijeme primjećujem mnoge pozitivne korake. Budući da smo sada u toku pandemije, Regulatorna agencija za komunikacije RAK je dala zadatak da svaka televizija mora imati tumača znakovnog jezika, što se ispunilo na državnim televizijama, ali ne na svima. Dobra stvar su web portali na kojima se mogu pratiti i koristiti rani sadržaji te tu većini gluhih i nagluhih osoba nije potpuno uskraćen pristup informacijama.
Spomenuli ste Vaše brojne aktivnosti, koji su Vaši hobiji i čime se još bavite?
Nijedna aktivnost nije previše za jednu mladu osobu u našoj državi. Volim što sam svestrana jer me to ispunjava i pruža mi mogućnost da proširim vidike. Vizualan sam tip, jer osoba koja ima nedostatak sluha ima negdje dodatak pa je kod mene to primjećivanje detalja. Tako se bavim fotografisanjem u slobodno vrijeme. Studiram prirodne nauke, ali sam aktivna u nevladinom sektoru s naglaskom na ljudska prava, sve to s ciljem da napravim nešto što će olakšati put budućim generacijama. Ono što znam je da nikada neću stati s ovim namjerama, moj cilj je motivirati druge osobe s invaliditetom jer one često nemaju podršku obitelji i okoline.
Koje su buduće aktivnosti Vaše inicijative?
Planiramo da ovo proširimo u jednu veću priču. Očekujte brojne radionice i aktivnosti, otvoreni smo za sve koje ovim putem pozivamo da posjete naše društvene mreže. Surađujući sa Humanity in action stvorila se jedna mlada ekipa koja je također snimala video na znakovnom jeziku gdje smo putovali po čitavoj BiH. Želimo regionalno proširiti našu priču, ali i u manjim lokalnim zajednicama jer ne želimo da ovo bude nešto ljudima strano i da se ljudi ustručavaju. Voljela bih da znakovni jezik bude prisutan i u osnovnom i srednjem obrazovanju kao i na fakultetu. Ne znam kad će se sve ovo ostvariti, ali znam da ćemo uspjeti.
(mionama.ba)
Kako je nastala ideja za “Znak za riječ”?
Svi smo svjesni da je glavna barijera osoba s oštećenjem sluha ona u komunikaciji i neznanje okoline kako će pristupiti takvim osobama, bilo da je riječ o gluhim ili nagluhim osobama. U BiH živi oko 70 000 registrovanih osoba s oštećenjem sluha. Došle smo na ideju da moramo podići svijest o važnosti znakovnog jezika. S obzirom da smo obje bile aktivne na raznim radionicama, seminarima i kursevima, pričale smo o diskriminaciji osoba s invaliditetom i susrele se s osobama koje su izrazile želju za učenjem znakovnog jezika, ali nisu nikad imali priliku. Otvorile smo Facebook stranicu koja je već prvi dan imala 400 pratilaca. tada smo znale da smo uradile pravu stvar i počele smo učestalije snimati. Sada surađujemo sa Humanity in action gdje radimo na edukaciji mladih, a također smo surađivali i sa Narko Ne. Osim toga, sprovodili smo i druge aktivnosti sa OSCE misijom, kao i sa drugim organizacijama.
Kakve su reakcije mladih na Vašu inicijativu?
Nismo očekivale ovoliki broj pozitivnih reakcija. Javljaju nam se ljudi s upitima održavamo li kurseve znakovnog jezika te koji su naši budući planovi. Također nam se javljaju kako bi mi snimili neke riječi koje njih zanimaju, ali nam šalju i svoje snimke kako su oni naučili znakovni jezik. To je za mene bio veliki uspjeh.
Kakav je sadržaj medija za gluhe i nagluhe osobe?
Ovaj odgovor je različit za svaku osobu jer nisu svake osobe iste i nema svaka gluha osoba isto oštećenje. Što se tiče pristupačnosti medija, ne mogu se pohvaliti da su prilagodili svoje sadržaje, ali u posljednje vrijeme primjećujem mnoge pozitivne korake. Budući da smo sada u toku pandemije, Regulatorna agencija za komunikacije RAK je dala zadatak da svaka televizija mora imati tumača znakovnog jezika, što se ispunilo na državnim televizijama, ali ne na svima. Dobra stvar su web portali na kojima se mogu pratiti i koristiti rani sadržaji te tu većini gluhih i nagluhih osoba nije potpuno uskraćen pristup informacijama.
Spomenuli ste Vaše brojne aktivnosti, koji su Vaši hobiji i čime se još bavite?
Nijedna aktivnost nije previše za jednu mladu osobu u našoj državi. Volim što sam svestrana jer me to ispunjava i pruža mi mogućnost da proširim vidike. Vizualan sam tip, jer osoba koja ima nedostatak sluha ima negdje dodatak pa je kod mene to primjećivanje detalja. Tako se bavim fotografisanjem u slobodno vrijeme. Studiram prirodne nauke, ali sam aktivna u nevladinom sektoru s naglaskom na ljudska prava, sve to s ciljem da napravim nešto što će olakšati put budućim generacijama. Ono što znam je da nikada neću stati s ovim namjerama, moj cilj je motivirati druge osobe s invaliditetom jer one često nemaju podršku obitelji i okoline.
Koje su buduće aktivnosti Vaše inicijative?
Planiramo da ovo proširimo u jednu veću priču. Očekujte brojne radionice i aktivnosti, otvoreni smo za sve koje ovim putem pozivamo da posjete naše društvene mreže. Surađujući sa Humanity in action stvorila se jedna mlada ekipa koja je također snimala video na znakovnom jeziku gdje smo putovali po čitavoj BiH. Želimo regionalno proširiti našu priču, ali i u manjim lokalnim zajednicama jer ne želimo da ovo bude nešto ljudima strano i da se ljudi ustručavaju. Voljela bih da znakovni jezik bude prisutan i u osnovnom i srednjem obrazovanju kao i na fakultetu. Ne znam kad će se sve ovo ostvariti, ali znam da ćemo uspjeti.
(mionama.ba)
