Tridesetogodišnja Aleksandra Kos iz Banje Luke je majka dvoje djece. Iako je diplomirana grafička dizajnerica, ako pitate njenu kćerku Dunju, reći će vam da je njena mama lutkar. Dunja's doll ili Dunjine lutke upravo su po njoj i dobile ime. Aleksandra je prije nekoliko godina upravo za malenu Dunju napravila prvu lutku i šila ju je četiri dana. “Danima smo po internetu istraživale kako da to napravimo. Šila sam je četiri dana ručno, bez mašine. Ta nam je lutka bila posebna. Najljepša. Dunjinoj i mojoj sreći nije bilo kraja. Nakon toga su nastale lutke i za njene sestre i drugarice. Djevojčice su bile oduševljene, a njihove mame sam na sekund vratila u djetinjstvo, jer nekada su njihove mame i bake za njih izrađivale slične lutke”, objašnjava nam Aleksandra.
Nakon toga Aleksandra je kupila svoju prvu šivaću mašinu i sama naučila šiti.”Odlučila sam da svoje lutkice predstavim na društvenim mrežama. Prva ideja je bila da ih ja u potpunosti kreiram te da budu potpuno plod moje mašte i da ih kao takve predstavim”, kazala je.Budući da je često dobijala poruke podrške na društvenim mrežama, tako su i počela pitanja da li bi mogla da napravi neku lutkicu s drugom bojom kose ili odjeće. “Odatle je došla ideja da radim personalizirane lutke. Lutke koje su namijenjene kako za djecu tako i za odrasle. Sve lutke su iste veličine, a kupci biraju boju kose, očiju i odjeću. Međutim, željela sam da ostane nešto na što se ne može utjecati, a to je lice lutke. To je samo moje, moj lični pečat u cijeloj priči”, kaže Aleksandra.
Proces izrade lutke je veoma dug. Prvo se šije tijelo od platna, zatim se oslikava lice, nakon čega dolazi sušenje.Osim toga, Aleksandra kroji i šije odjeću. Pravi cipelice i na kraju dolazi kosa koju šiša i oblikuje.”Ali to nije sve… (smijeh) nakon toga moram lutku da fotografiram i da je upakujem da biste vi dobili najoriginalniji poklon. Znači, da bi nastala jedna lutka morate da budete krojač, šnajder, frizer, vizažista, obućar, fotograf, dizajner i da ludo volite ovaj posao. Tako sam ja spojila sve poslove koje sam radila u životu u jedan koji je savršen”, kazala je Aleksandra.
Dunjine lutke su čista ljubav i sreća i zato su tako posebne. Svaka je unikatna jer, kako kaže Aleksandra, nikada ne može nacrtati dva ista lica.”Trudim se da se i odjeća uvijek razlikuje, a inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. Većinom me inspiriraju ljudi koji naručuju lutke, jer uvijek tražim da mi napišu nešto posebno o osobi za koju se lutkica pravi. Svaki detalj mi je bitan, bila to šnalica u kosi, najdraža knjiga, boja, ljubimac, da li svira neki instrument, njihova profesija, da bi oni, kada dobiju lutku, znali da je rađena baš za njih, da se u njoj prepoznaju i da shvate koliko su važni osobi od koje su taj poklon dobili”, kazala je.
Dunjine lutke su, osim u gradove širom Bosne i Hercegovine, stigle i mnogo dalje, do Sjeverne Amerike, Australije i mnogo drugih država u inostranstvu i susjedstvu.”Kada volite posao koji radite, sve je moguće. Samo trebate biti uporni, jer samo uporan i konstantan rad daje rezultate. Vjerujte u sebe i naravno budite po nečemu posebni. Uspjeh će biti zagarantovan”, kazala je na kraju Dunjina mama Aleksandra Kos.
Izvor:Klix
