Isključio je telefon da bismo na miru popričali, jer zvoni po čitav dan. Kome god se nešto pokvari ili, stručnije rečeno, ko god primjeti problem u funkcionisanju sistema, uhvati se za telefon i nazove Vladu Čičića, tehničara za tehničku podršku u kompaniji Prointer ITSS.
Koliko tih poziva on i njegove kolege dobiju dnevno? Baš mnogo, kaže mladi Vlado sa osmijehom nekoga kome to „zivkanje“ uopšte nije dosadilo.
„Naš sektor je odgovoran za funkcionisanje velikih broj sistema koje održavamo i zato se klijenti najprije obraćaju nama. Ništa od tih problema ne može dugo da čeka i zato moramo brzo da reagujemo“, objašnjava Vlado i napominje da mu je ovo doba korone donijelo još više posla.
„Dosta ljudi radi od kuće, pa samim tim ima i više problema zbog udaljenih lokacija i povezivanja na VPN, ali sve se to riješi i stigne“, kaže 22-godišnji mladić koji zaista stiže na sve strane.
Između ostalog, stiže i da polaže ispite, jer sebe, jednog dana, vidi kao inženjera elektrotehnike. Priznaje da mu se neki drugari čude što uporedo radi i uči, umjesto da uživa u studentskim danima.
„Jeste, ponekad me pitaju kako mi sve to nije previše, ali, eto, nije. Inače sam po struci tehničar telekomunikacija i najprije sam se oprobao na mašinstvu, ali sam ubrzo shvatio da mi Elektrotehnički fakultet više odgovara. Zasad sve to stižem, na fakultetu imaju razumijevanja za moj posao i važno je da ništa ne trpi“, priča Vlado sa osmijehom koji je vjerovatno zaslužan što za njega svi imaju razumijevanja.
Prointer mu je, kaže, prvo radno mjesto i zasad ga ne bi mijenjao. Hvali ekipu sa kojom radi, a naročito sve ono čemu su ga naučili.
„Rijetko gdje bih na našem prostoru mogao da naučim ono što sam naučio ovdje. Osjećam da ima priliku da sebe izgradim u svakom smislu, jer sam bukvalno krenuo od početka. Dobro je što moj posao sad nije usko specijalizovan, tako da radim i mreže i dio sistema integracija i praktično sam uključen u sve segmente“, objašnjava Vlado i priznaje da još nije odlučio na kojoj poziciji u Prointeru želi da bude, jednom, kad dođe i diploma.
Zato je potpuno siguran na kojoj poziciji u svojoj kompaniji svakako želi da ostane.
„Igram košarku za Prointer koji je dio ovdašnje IT lige, a čini je osam ekipa. Ove godine nam je za dlaku izmaklo prvo mjesto, zato dogodine pucamo na trofej“, kaže Vlado koji je nekad bio i košarkaš juniora Igokee.
Osim košarke, često je i u teretani, jer, zapravo, nema sporta koji ne voli. Voli i društvo i izlaske, a da nije korone i to bi stigao. Kako?
„Pa, uvijek treba naći balans“, kaže Prointerov „dječak za primjer“.
(manager.ba)
