Volonterka Amila Rekić kreirala bojanku za djecu ukradenog djetinjstva

U Bosni i Hercegovini je stotine djece u pokretu koja sama ili uz članove svoje porodice čekaju priliku da pređu granicu BiH s Evropskoj unijom u nadi da ih tamo negdje čeka bolje i bezbrižnije djetinstvo i sigurnija budućnost. Ukupno u migrantiskim centrima trenutno boravi 260 maloljetnika bez pratnje, a oko 230 djece boravi u kampu s članovima porodice. Neki čekajući priliku da pređu granicu u BiH provedu godine, a neki su naučili i jezik. Uposlenici migrantskih cenatara i volonteri trude se djeci uljepšati boravak u tranzitnoj zemlji kakva je BiH osmišljavajući sadržaje koji bi ih mogli zabaviti.
Iako mali, većina ih je svjesna okruženja i situacije u kojoj su se našli. Sedmogodišnja Asja iz Iraka voli odludati u časrobni svijet boja.

“Volim bojati, tako zaboravljam na ružne stvari, a ova bojanka ima puno lijepih slika” kazala je Asja nakon što dobila svoju bojanku koju je za nju i stotine druge djece u pokretu napravila Amila Rekić, Cazinjanka s adresom u Tuzli.
Bojanka je namijenjena djeci u pokretu, pravljena je s ljubavlju iz srca, a to je i značenje prevoda njenog naziva “Kalbi”. Do sada su je dobila djeca u kampovima u Unsko-sanskom kantonu, djeca koja dođu do punkta Crvenog križa u Velečevu, Ključu, i djeca u pokretu koja prolaze kroz Tuzlu.
“Bojanka je napravljena iz ljubavi i podrške za najosjetljiviju kategoriju migranata i izbjeglica – djecu u pokretu. Nastala je uz pomoć djece kreatora radova i njihovih roditelja te finansijske podrške Fondacije Schuler Helfen Leben – koji su ovu ideju pretvorili u stvarnost. Hvala Vam! Zahvale i štampariji OFF-SET Tuzla na korektnosti i lagodnoj saradnji te organizaciji Save the Children koja će se potruditi da iste budu distribuisane po prihvatnim centrima i kampovima, i dostupne za svu djecu” kaže Amila za BUKU.
Podršku joj pruža i udruženje “Zemlja djece” iz Tuzle, a s čitateljima BUKE podijelila je neke od reakcije djece kojoj su uručene bojanke.

“Bojanka mi se sviđa, neki crteži me podsjećaju na moje putovanje kroz šumu kad idem na „game“ (Azra, 10 godina, Avganistan).
“Najviše volim da bojim kolačić iz bojanke, jer ih volim jesti.” (Hatidža, 8 godina, Avganistan).
“Uz bojanje se opuštam i ne razmišljam o teškim situacijama kroz koje sam prošla.” (Merjem, 11 godina, Sirija).
Amila se od početka migrantske krize angažovala i svoju empatiju konkretizuje kroz ovaj i slilčne projekte. Često i putem društvenih mreža pomaže migrantima u pronalasku posla, skupljanju odjeće i drugim aktivnostima neophodnim za osiguranje uslova življenja dostojnih čovjeka.
(Buka Magazin)