Izvještaj “COVID-19, ekonomske posljedice za Bosnu i Hercegovinu, mjere i rješenja” kojeg su radili Admir Čavalić, Faruk Hadžić i Damir Bećirović, je objavljen od strane Friedrich Naumann fondacije Sarajevo.
Ovaj opširni dokument predstavlja pogled na postojeće stanje bosanskohercegovačke ekonomije, s naglaskom na mikroekonomske i makroekonomske posljedice Covid-19 pandemije. Primarni cilj izvještaja je da se nosioci različitih nivoa vlasti upoznaju sa stanjem, projekcijama ekonomskih kretanja i konkretnim mjerama i načinima finansiranja istih s ciljem ublažavanja, izvjesno, veoma teških posljedica pandemije po ukupan ekonomski život.
Bosanskohercegovačke kompanije, kako se navodi u izvještaju, već od januara osjećaju posljedice Covid-19 pandemije i to zbog pada uvoza iz Kine. Kriza u Italiji dodatno ih naglašava, jer je upravo Italija, pored Njemačke, najznačajniji vanjskotrgovinski partner BiH. Pravi problemi nastaju polovinom marta kada dolazi do zaustavljanja ekonomskih aktivnosti, povećanja nezaposlenosti i pada javnih prihoda. Makroekonomske simulacije u izvještaju pokazuju da će BiH, ceteris paribus, imati pad BDP-a za 2020. godinu od 3,97% do 9,53%, navodi se u Izvještaju.
Ovo znači do 96.767 nezaposlenih osoba do kraja godine, shodno pesimističnom scenariju. Pravovremenom primjenom mjera iz izvještaja, moguće je ovaj broj održati na nivou do 33.284 nezaposlenih. U izvještaju se posebno naglašavaju postojeći negativni makroekonomski uslovi u BiH (nestabilnost penzionih sistema, usporavanje ekonomije u 2019. godini na nivo od 2,8%, uz odlazak od oko 50.000 građana u datoj godini) koji zemlju čine nespremnom za postojeću krizu, uz napomenu da će najveći pritisci očekuju na zdravstveni sektor i zavode za zapošljavanje. Poseban finansijski teret se odnosi na interventne mjere vlada za stabilizaciju ekonomije. Procjena je da će trebati minimalno dvije milijarde KM sredstava u ovoj godini.
Mjere u izvještaju su klasificirane po ročnosti efekata (kratkoročne i srednjoročne) i nadležnostima (državne, entitetske, kantonalne i gradske/opštinske). Mjerama se nastoje iskoristiti potencijali javnog i finansijskog sektora u svrhu stabilizacije i spašavanja realnog sektora bh. ekonomije. To prije svega podrazumijeva odgađanje i privremeno smanjivanje poreznih i drugih obaveza prema državi, zatim osiguranje protoka roba, uz aktivniju saradnju s međunarodnim finansijskim institucijama. Izmjena Zakona o PDV-u, kao najvažnijem porezu u državi, od ključne je važnosti za privredu.
Na nivou entiteta potrebno je uspostaviti stabilizacijske i garantne fondove, te preuzeti plaćanja doprinosa za penziono osiguranje i osiguranje u slučaju nezaposlenosti za pravna lica do isteka stanja prirodne ili druge nesreće. Nužno je čim prije omogućiti normalno funkcionisanje privrede i ukinuti antitržišne mjere kontrole cijena. Entiteti trebaju da provedu emisiju “korona obveznice” kao osnovnog izvora finansiranja predloženih mjera. Kantoni u FBiH imaju najbolje alate za “kreativna rješenja” poput obrazovne i medijske podrške, digitalizacije, ali i unapređenja industrijske zaštite, što u ovom trenutku zagovara ekonomski nobelovac Paul Romer. Konačno, gradovi i opštine trebaju da budu prva linija pomoći lokalnoj privredi, a naročito obrtnicima koji u ovom trenutku u najvećem broju gase svoje firme.
Sve mjere navedene u izvještaju ovise o vanrednom finansiranju, koje treba da se obezbijedi kroz međunarodne donacije, kredite iz inostranstva, kredite iz domaćih izvora, kroz emisije obveznica i dostupnim budžetskim sredstvima (budžetske uštede). Sve predložene budžetske uštede, koje moraju uslijediti, imaju dugoročan efekt na stabilizaciju budžeta u narednom periodu kada recentna zaduženja dođu na naplatu. Budžetska likvidnost se pored toga održava intenziviranjem javno-privatnog partnerstva i suspenzijom opštih kolektivnih i granskih ugovora čime se štiti od masovnih tužbenih zahtjeva zaposlenika u javnom sektoru.
Pored mjera za djelovanje, u izvještaju se navodi i šta ne činiti. Ovo je reakcija na populističke inicijative prisutne u javnosti već od prvih naznaka krize, poput davanja prerogativa države lokalnim nivoima vlasti, javnog isticanja pojedinaca ispred sistema, nerealnih ekonomskih zahtjeva poput inicijativa za povećanjem minimalne nadnice i slično. Međutim, ono što bosanskohercegovački sistem čini djelimično i kratkoročno otpornim na populizam jeste njegova kompleksnost i decentralizacija u smislu upravljanja i donošenja odluka.
Za razliku od susjednih zemalja, naročito Srbije, u BiH postoje poluge vlasti koje osiguravaju da se ovakve i slične populističke inicijative blokiraju. Svejedno, u izvještaju se navodi da se ne smije ugroziti nezavisnost Centralne banke BiH, odnosno funkcionisanje institucije valutnog odbora. Pritom se upozorava na “naivnu intervenciju“, kako je opisuje Nassim Nicholas Taleb, a koja se odnosi na sklonost prevelikog intervenisanja u oblastima gdje su koristi minimalne, dok se premalo interveniše u oblastima gdje je to neophodno i hitno. Ova vrsta naivnog intervenizma se može vidjeti i u nekim aktivnostima kriznih štabova različitih nivoa vlasti. Riječ je o intervenciji, radi intervencije, a koja se pojavljuje iz razloga što postoje neka interna ili javna očekivanja da neko nešto preduzme. Nekada je bolje ne činiti, naročito sada kada druge zemlje poput Austrije i Danske nastoje normalizovati društveni i ekonomski život.
Komunikacija svega navedenog je posebno bitna. Uspješnost u izvršenju navedenih mjera značajno zavisi od percepcija javnosti, zainteresovanih strana, kao i samih nosioca aktivnosti. Način kako navedeni percipiraju date mjere će odrediti i kako se ponašaju, odnosno kako ih sprovode. Zbog toga se naglašava da se mora komunicirati na transparentan način, s jasnim i nedvosmislenim informacijama i uz potrebnu dozu samopouzdanja i optimizma. Mediji su pritom bitni, kao važan segment slobodnog društva, i zbog toga im se mora omogućiti pravo da prate glavne tokove komunikacije vlada, ali i da aktivno učestvuju u propitivanju istih.
Kao dodatak, u izvještaju se navode i savjeti za kompanije. Sve se promijenilo kako na tržištu poslovne, tako i na tržištu lične potrošnje. Nakon pandemije ništa neće biti kao prije, ali ista tržišna pravila nastavljaju da važe, s nešto izmijenjenim opštim uslovima. Konkretno, ovo znači da će opstati oni koji se na najbrži način prilagode i održe svoju vezu s potrošačima/cama i drugim stejkholderima. Zbog toga već sada domaće kompanije moraju preuzeti inicijativu i pretvoriti krizu u šansu.
Na kraju, inspirisani čuvenom rečenicom Lava Tolstoja: “Sve sretne porodice liče jedna na drugu, svaka nesretna porodica, nesretna je na svoj načinˮ, zaključuje se u izvještaju da je i ova ekonomska kriza specifična na svoj način. Niti je uzrokovana strukturalnim problemima ekonomije poput one iz 2008. godine niti je ideološki obojena poput one iz 1929. Ovo je kriza koja zahtijeva hitnu reakciju i u kojoj se spašava privatni sektor, naročito male, “obične” kompanije. Shodno tome, najbolje što izvještaj može ponuditi je na desetine mjera koje u isto vrijeme naglašavaju, ali i minimiziraju (štetu) državne intervencije, tako stvarajući preduslove da se ubuduće, nakon krize, nastavi s jedinim pravim, tržišnim načinom privređivanja.
Više o Izvještaju ovdje.
