Leptiri bez krila: Plivači, prvaci, borci i motivatori društvenih promjena

Ismail Zulfić i Ismail Barlov, dječaci rođeni bez razvijenih ekstremiteta, plivači su, drugari i borci. Uz podršku porodice i trenera Amela Kape plivaju, a pored toga skijaju i igraju fudbal.

 

Paraplivači, prvaci, drugari i, najvažnije, borci. To su dvojica Ismaila, dvanaestogodišnjih dječaka rođenih bez razvijenih ekstremiteta. Ta činjenica, iako su tek na početku života, uz podršku porodice i zajednice ne sprječava ih da se bave plivanjem, skijanjem i fudbalom.

Ismail Zulfić se rodio bez ruku, a tri puta sedmično, utorkom, četvrtkom i nedjeljom, otac ga iz Zenice vozi u Sarajevo na trening plivanja, gdje mu se pridružuje Sarajlija Ismail Barlov, koji se rodio s nepotpuno razvijenim gornjim ekstremitetima. Barlov ne može ni hodati, pa se kreće uz pomoć bicikla.

„Ja nemam patele u nogama, ne mogu da stojim ravno i zato ne mogu da hodam. Ja sam se tako rodio. Ne bude mi teško jer sam se već navikao i mogu dosta toga uraditi na biciklu“, rekao je Barlov za TRT Balkan.

Obojica su nam rekla da su najbolji drugari, koji se druže i mimo treninga.

„Ja i on smo najbolji drugovi. Ako negdje zapne na pijesku ili ako ne može skinuti nešto, ja mu uvijek pomognem“, rekao je Zulfić, a Barlov je dodao da zajedno igraju igrice, voze biciklo i igraju fudbal. Pored toga, dječaci su naučili i skijati.

„Radim na sebi da bi pomogao tebi i bilo kome drugome u nevolji“

Oni treniraju u Plivačkom klubu Spid na Olimpijskom bazenu Otoka u Sarajevu uz pomoć trenera Amela Kape.

„Plivački klub Spid je prvi i jedini plivački klub za osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini, a naša ideja je da radimo pozitivan primjer inkluzije. Najtačnije je to da mi radimo kontrainkluziju, a to znači da mi u naš klub primamo i osobe tipičnog razvoja“, rekao je Kapo.

U klubu treniraju osobe s različitim vrstama, stepenima i oblicima invaliditeta, a trenutno ima između 150 i 160 članova. Djecu kako s poteškoćama u razvoju tako i tipičnog razvoja treniraju certificirani i educirani treneri.

„S obzirom na to da kroz studiranje na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja nismo imali priliku da radimo s osobama s invalidtetom, mi smo morali sami da idemo na različite edukacije. Moja prva edukacija i moj prvi dodir s osobama s invaliditetom plivačima bio je u Istanbulu na kampu za trenere plivače osoba s invaliditetom. Pored toga imao sam edukacije i u Zagrebu, Beogradu, Berlinu. I svi treneri u našem klubu su prošli i prolaze i dalje edukacije vezano za adaptivno plivanje u Novom Sadu, Zagrebu… Tako da mi svakodnevno radimo na sebi. Jer jedna krilatica našeg kluba je „radim na sebi da bi pomogao tebi i bilo kome drugome u nevolji“, navodi trener Kapo.

Ismail Barlov, Amel Kapo i Ismail Zuflić

Ultimativni cilj: Paraolimpijske igre 2024. u Parizu

S obzirom na to da su dječaci napunili 12 godina, sada mogu učestvovati i trenirati za plasman na velikim tekmičenjima. Trener Kapo je za TRT Balkan ispričao da su poslije elementarne škole plivanja za osobe s invaliditetom oni učili plivačke tehnike, nakon čega su prešli u takmičarski pogon gdje nastupaju na različitim takmičenjima, kako u BiH, a tako i u regiji, a od sada i u svijetu.

„Treniram tri puta sedmično, sat i po u vodi i sat vremena suhi treninzi. U vodi se prvo zagrijavamo malo pa onda radimo neke vježbe, zavisi sve od toga koji je trening u pitanju. Isplivamo i na kraju malo odmaramo pa idemo na suhi trening“, rekao nam je Barlov.

Ismail Zulfić se za takmičenje priprema tako što mu trenerica štopa vrijeme „I ja moram isplivati najbolje vrijeme da bi se prijavio na to takmičenje“.

Najveća želja trenutno im je odlazak na paraolimpijske igre 2024. godine u Parizu.

„Meni je cilj da oni osvoje jednu od velikih medalja da bi nekad u budućnosti bili prepoznati kao vrhunski sportisti i vrhunski građani, predstavnici ove naše lijepe zemlje u cijelom svijetu“, kaže trener Kapo.

Pokretači promjena

Ljudima koji kažu da nešto ne mogu, mali, a veliki borci Zulfić i Barlov poručuju da trebaju biti zadovoljni životom jer su neki problemi zapravo sitnice.

„Kažem im da ne odustaju i da plivaju, da se bave sportom, jer sve se može kad se hoće“, poručuje Zulfić.

„Oni su već promijenili našu mikrosredinu. Oni su već promijenili razmišljanje našeg društva. Ovi dječaci za mene predstavljaju velike heroje i motivatore. Prije svega mi kao tipični ljudi kao imamo nekih problema, a ustali smo ujutro nervozni, ustvari praktično nemamo nikakvih problema – hvala Bogu živi, zdravi, nasmijani“, navodi Kapo.

On dodaje da „kada vidite nekoga na suhom ko možda na oko izgleda drugačije, a takav je heroj i motivator – oni nam pokažu da mogu sve učiniti samo ako im se pruži jednaka prilika.

Onda praktično mi shvatimo da nemamo nikakvih problema. Tako da su oni veliki motivatori, prije svega meni, pa i našem društvu“, zaključuje trener.

Pogledajte video koji je snimila ekipa TRT:

 

Preuzeto sa: radiokameleon.ba
„Ova objava je nastala u okviru Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI) projektom, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Austrijske razvojne saradnje.“