Djetinjstvo Antoana de Sent Egziperija je bilo teško – ostao je bez oca kada je imao četiri godine, sa 17 godina gubi mlađeg i jedinog brata Fransoa, a imao je još tri sestre od kojih je jedna umrla prije Drugog svjetskog rata. U jednom od najtežih životnih perioda, kad su ga lomili gubici, bolest i ratni vihor, napisao je molitvu koju bi i danas trebalo da ponavljamo sebi kad nam je teško:
“Gospode, ja ne molim ni za čudesa ni za priviđenja, već za snagu svakodnevnu. Nauči me umjetnosti malih koraka. Načini me pažljivijim i snalažljivim, da bih se u raznolikosti svakodnevnog života zadržavao na otkrićima i iskustvima koja me uzbuđuju. Nauči me da pravilno raspolažem vremenom svog života. Podari mi fini dar da razlikujem primarno od sekundarnog.
Ja molim za snagu uzdržanosti i mjere, da kroz život ne bih lepršao i skliznuo, već razumno planirao tok dana. Da mogu vidjeti vrhove i prostranstva i da čak ponekad nađem vremena da uživam u umjetnosti. Pomozi mi da shvatim da iluzije nisu od pomoći. Ni sjećanje o prošlosti, ni snovi o budućnosti. Pomozi mi da budem ovdje i sada, i prihvatim ovaj trenutak kao najvažniji. Spasi me od naivnog uvjerenja da sve u mom životu treba da bude glatko.
Podari mi jasnu spoznaju da su teškoće, porazi, padovi i neuspjesi samo prirodni, sastavni dio života, zahvaljujući kojima rastemo i sazrijevamo. Podsjećaj me da se srce često buni sa razlogom. Pošalji mi u pravom trenutku nekoga ko ima hrabrosti da mi kaže istinu, ali da mi je kaže s ljubavlju! Znam da se mnogi problemi rješavaju ako se ništa ne uradi, zato me nauči strpljenju.
Ti znaš koliko je jaka moja potreba za prijateljstvom. Daj mi da budem dostojan tog najljepšeg i najnježnijega Dara Sudbine.Daj mi bogatu maštu, da bih u potrebnom vremenu, u potrebnom trenutku, na pravom mjestu, u tišini ili govoreći, nekome podario neophodnu toplinu.Napravi od mene čovjeka koji zna da dopre do onih koji su zaista na dnu.Spasi me od straha da ću nešto propustiti u životu. Ne daj mi to što ja želim, već to što mi je zaista potrebno.Nauči me umjetnosti malih koraka.”
Izvor:Buka
