U Bosni i Hercegovini, pa i na Balkanu, više nego ikad, potrebni su pametni ljudi. Samo pametni ljudi mogu našem društvu pružiti neke nove temelje.
Uvijek, kao po pravilu, kad god čujem, pročitam ili saznam za nekoga ko ne zvuči kao prosječan balkanac, nego je proširenih vidika, ta me osoba zainteresuje jer znam da sam našao istomišljenika. No, kada se za tog istomišljenika ispostavi da je zapravo dozvolio da mu isperu mozak nekom separatističkom ideologijom, razočaram se.
U skrinovima koje ovdje vidite, pokazujem jednu zanimljivu grupu ljudi koji žele da žive u “svetu bez idiota.” Ta grupa ima zanimljive diskusije oko demantovanja teoretičara zavjere, čak sam boraveći u grupi, i naučio nekoliko jako korisnih stvari. No, ispalo je da ni oni nisu imuni na idiotarije, jer su zabranili objave na ćirilici.
Time su pokazali dvije stvari: nepoznavanje naše slavenske historije i nedostatak imuniteta na indoktrinaciju koju političari svakodnevno prosipaju. Ćirilica nije srpsko pismo, nije nacionalno pismo, nego je to dio naše zajedničke slavenske historije. Ćirilo i Metodije, dva grčka misionara, u 9-om vijeku nove ere su odlučili kreirati novo pismo kako bi grčke tekstove prevodili Slavenima i tako ih obrazovali.
Nažalost, 21 vijek je na balkan donio indoktrinaciju, u kojoj čak i oni koji se predstavljaju pametnima, smatraju da je učiti i znati ćirilicu smetnja, uvreda, forsiranje, čak i nepristojnost. Učenje engleskog nam nije problem, iako ima tešku gramatiku. Učenje njemačkog nam nije problem iako ima još težu gramatiku. Ali učenje ćirilice je odjednom problem, iako ne zahtijeva savladavanje neke druge gramatike.
Najljepši primjer te indoktrinacije je gospođa sa skrinšota, koja je rekla kako je fakultetski obrazovana, govori šest svjetskih jezika, ali joj se “neda” učiti drugo pismo, zato što je njegovo korištenje nepristojno. O tempora, o mores…
Autor: Mustafa Musa Sejdinović
